Početkom marta ove godine bivši predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog savjeta (VSTS) BiH, Milan Tegeltija, izabran je od strane Predsjedništva BiH za novog konzula BiH u Rijeci.
Od tada su prošla puna četiri mjeseca, a iz Hrvatske nije stigla akreditura, odnosno saglasnost da Tegeltija dođe u Rijeku i preuzme dužnost konzula. Inače, u skladu s pravilima pristojne diplomatske prakse, zemlja domaćin imenovanog konzula trebalo bi da najkasnije u roku od dva mjeseca pošalje akredituru kojom se potvrđuje njegov diplomatski status i dobrodošlica. U Tegeltijinom slučaju toga nema ni nakon četiri mjeseca, što je, prema brojnim ocjenama, jasan signal da bivši predsjednik VSTS, kao konzul BiH, nije dobrodošao u Hrvatsku.
Iako su neposredno nakon imenovanja Milana Tegeltije za konzula postojala brojna upozorenja i mišljenja da novopečeni diplomata neće dobiti akredituru iz Zagreba, prvenstveno jer se nalazi pod američkim sankcijama, a povezivan je i sa velikim aferama u domaćem pravosuđu, poput famoznog “potkivanja”, lider SNSD i aktuelni predsjednik Srpske Milorad Dodik u tome nije vidio ništa sporno.
– Ja, prije svega, mislim da njemu ne treba agreman. Agreman samo ambasadori primaju. Ne vidim tu ništa sporno. Nije mu Hrvatska uvela sankcije već Amerika. A, šta je Amerika? Zemlja velika i prokleta – parafazirao je Dodik hit narodnog pjevača Miroslava Ilića. Dodao je i da u Tegetijinom imenovanju ne vidi “ništa čudno ni neočekivano”.
Da je Tegeltijino imenovanje za konzula, uprkos ranijim izjavama predsjednika Srpske ipak bilo “čudno i neočekivano”, potvrđuje odbijanje hrvatskih vlasti da daju saglasnost za njegov dolazak u Rijeku. Osim toga, kako za Srpskainfo ističe bivši ministar spoljnih poslova BiH i sadašnji šef kluba poslanika PDP u Narodnoj skupštini Republike Srpske, Igor Crnadak, krajnje je neobično to što vlasti Srpske ne reguju na očigledan diplomatski šamar iz Hrvatske.
– Milan Tegeltija je prijedlog Republike Srpske. Prema tome, pošto i dalje nema bilo kakvog odgovora iz Hrvatske povodom njegovom postavljanja za konzula, jedino obrazloženje je da aktuelna vlast priznaje da je poslala spornog čovjeka koji je problematičan – kaže Crnadak.
Ističe da ovdje nije u pitanju odnos Republike Srpske i Hrvatske, jer da se o tome radi, kako navodi, onda bi Srpska reagovala tako što, na primjer, ne bi prihvatila da generalni konzul Hrvatske u Banjaluci prisustvuje sjednici Narodne skupštine Republike Srpske.
– To znači da nije u pitanju odnos Srpske i Hrvatske, već je u pitanju to da je Tegeltija očigledno sporan i da je Republika Srpska željela da na tu poziciju postavi čovjeka koji je problematičan i koji je lično neprihvatljiv zbog svojih djela i karakteristika. Ponašanje vlasti u Srpskoj pokazuje da znaju da su pogriješili. Kad tome dodamo i ono slanje pripadnika narko-kartela za konzula u Panamu, to pokazuje potpunu zbunjenost i totalnu nesposobnost SNSD u vođenju spoljne politike – tvrdi Crnadak.
Karijerni diplomata i stručnjak za međunarodne odnose iz Beograda, Srećko Đukić, za Srpskainfo ističe da je, prije svega, neobično to što je neko ko je obavljao najviše funkcije u pravosuđu BiH i bio savjetnik predsjednika Republike Srpske, imenovan na “diplomatsku poziciju srednjeg nivoa, kakva je konzulska”.
– Pozicija konzula je srednji nivo u diplomatskoj hijerarhiji. Da je čovjek s takvom biografijom, na primjer, izabran za ambasadora to bi bilo u redu. Čak bi i pozicija generalnog konzula donekle bila prihvatljiva. Ovo mi liči na to da su oni koji su ga imenovali samo tražili način da ga postave bilo gdje – kaže Đukić.
Na pitanje zašto Hrvatska ni nakon četiri mjeseca nije dala bilo kakvo objašnjenje zbog čega odbija da da akredituru za Milana Tegeltiju, Đukić objašnjava da to zemlja domaćin nije dužna da uradi.
– Da li je to zato što se navedeni gospodin nalazi pod američkim sankcijama, da li zato što je lijep ili ružan, što je uradio ovo ili ono, to Hrvatska ne mora da objavi. Takva je praksa otkad postoji diplomatija. Država nije dužna da saopšti razloge zašto ne daje agreman ili akredituru. Ako ja nekome ne dam saglasnost za konzula, ne podrazumijeva se da ti isto tako ne daš saglasnost za mog konzula. To nije praksa i takav diplomatski rat se ne vodi u načelu. Ono što se preduzima jeste to da se ponudi drugi kandidat za konzula i to je najkorektnije. Pogotovo ako je od imenovanja prošlo već četiri mjeseca. Obično se na akredituru čeka 45 dana do dva mjeseca – objašnjava Đukić.
