Beogradski bend Artan Lili jedan je od najpoznatijih postjugoslavenskih rock sastava. S umjetničkim radom su počeli 2013. godine, a u međuvremenu su objavili tri albuma (Artan Lili, New Deal i III). Članovi benda su: Bojan Slačala (vokal i bas gitara), Romana Slačala (vokal, daire), Ivan Skopulović (gitara) i Marko Benini (bubanj).
Godine 2019. dobili su nagradu Zadužbine Milana Mladenovića za pjesmu “D.E.P.R.A.”
“Kompozicija ‘D.E.P.R.A.’ zadovoljila je sve kriterijume koje muzičko djelo čine izuzetnim. To je originalno, duboko individualno, stilski dosljedno i inteligentno autorsko i izvođačko ostvarenje, koje talenat i vještinu tretira bez kalkulacija i cinizma, sa autentičnom emotivnošću i pripadajućim poštovanjem. To su samo najvažniji, ali ne i jedini razlozi koji su Artan Lili i Bojana Slačalu, jednog od najtalentovanijih autora novije generacije, izdvojili u konkurenciji od preko 120 djela od kojih nijedno nije bilo za potcjenjivanje”, naveo je u svom obrazloženju žiri koji je odlučivao o nagradi.
Poznati su po odličnim koncertima i upornosti u izgradnji svoje publike, što je vokal i bas gitarist Bojan Slačala u intervjuu za Valter opisao konstatacijom da “nema rupe od Đevđelije do Triglava u kojoj nisu svirali”.
S vremenom su od “rupa” došli do mnogo većih koncerntnih lokacija, pa će u Sarajevu nastupiti 20. septembra u Metalcu.
Bio je to povod za intervju s Bojanom Slačalom u kojem smo razgovarali o muzici, društvu u kojem živimo, njegovom rodnom Prijedoru i Beogradu kao velegradu u kojem je ostvario željenu muzičku karijeru.
Ovaj intervju radimo nekoliko dana nakon smrti Bore Đorđevića, pa vas za početak moram pitati kako gledate na njegovu muzičku i društveno-političku ostavštinu?
SLAČALA: Kompleksna tema. Ne možeš se samo odlučiti ni za ono dobro ni za ono loše. To je kao neka velika rijeka koja u sebi sadrži i veličinu i značaj, ali i mnogo nečistoća. Meni je u ovom slučaju to neodvojivo jedno od drugog. Ja sam svoj umjetnički rad bazirao ipak na nekim drugim autorima, koji su meni i ljudima koji misle drugačije bitniji. Recimo, usporedi Boru Đorđevića i Milana Mladenovića. Mladenović je bio čist do kraja – idejno, moralno i svirački. Širio je dobar vajb u teškim vremenima u kojima je bilo onih koji su se mogli svrstati na jednu ili drugu stranu, ali i nas koji nismo mogli nigdje. Zato sam odabrao ljudsku stranu, i moj put je takav.
Artan Lili je bend koji puno svira i nastupa, niste bend koji funkcionira samo u studiju. Zašto vam je to važno?
SLAČALA: Svirka je prije svega. U zadnje vrijeme eksperimenitramo s različitim zvukovima i instrumetima, ali prije svega su tu bubanj, bas, gitara i vokali. Buka i poruka. Na tome od početka gradimo svoju priču, koju s vremenom produbljujemo, ali osnova svega je muzika, svirka. Odrasli smo na punk-rock, new wave, post punk estetici, tako da pred našom publikom na koncertima nemamo kalkulacija u nastupu. Nikad nećemo unaprijed reći da je utakmica dobivena. Naročito je zanimljivo kad sviramo pred publikom koja nas još nije upoznala, koja možda ima neke predrasude, pa onda shvati da smo kao nekakav lagani Motorhead (smijeh). Lijepi su ti momenti kada vidiš da te publika otkriva po prvi put i kada ti se do kraja koncerta prepusti u potpunosti. “Mi i naša publika smo nezavisna republika, svi piju i puše i pjevaju iz duše, dok se ne sruše.”
Kako nastaju vaše pjesme? Krene li se s nekim stihom ili s nekom melodijom, ili s nekom idejom koja se treba ona tekstualno i muzički razraditi…?
SLAČALA: Na svakoj pjesmi mnogo radimo, najviše u toku produkcije u smislu utrošenog vremena. Ali idejno to uvijek krene na neki spektakularan način, npr. kada u određenom momentu povežemo neku verbalnu senzaciju s muzičkom. Za većinu naših pjesama pamtim trenutak kad su nastale. To mogu biti ja u spavaćoj sobi s akustičnom gitarom, ispalim neke stihove i odmah ih povežem s određenim riffom u skicu, ali može biti i da je neko slučajno na probi odsvirao neki fazon koji ja onda uhvatim. Ne funkcioniramo tako da prvo napravimo muziku pa naknadno uklapamo neki tekst. Jako je teško napisati tekst na zadatu muzičku temu. To mogu samo za to posebno daroviti ljudi, na primjer Bajaga, koji je veliki tekstopisac. Ja sam čovjek jutra što se tiče tekstova, čekam da budem isprovociram, da imam razlog ustati i reagirati. Čekam na pravi trenutak.
Vaš bend je specifičan i po tome što pažljivo radi na cijeloj estetici benda, da se pazi na vizuelni moment. Je li to posljedica vašeg bavljenja slikarstvom?
SLAČALA: Da. Romana je po obrazovanju fotograf i ima jako oko za te stvari. U tom smislu se odlično nadopunjujemo. Kroz video spotove nadomještavam potrebu za bavljenjem likovnošću. Boja, ritam i harmonija su pojmovi koji postoje i u likovnoj i u muzičkoj umjetnosti. Zato ne osjećam da nešto propuštam jer ne slikam. Imam privilegiju da se kroz formu rock’n’rolla mogu izraziti i vizuelno i muzički.
Umjetnička sinestezija?
SLAČALA: Tako je.
U pjesmama se bavite i društvom u kojem živimo. Plašite li se nekad da bi zbog toga mogli imati problema s vlastima, s obzirom na to u kakvim državama živimo?
SLAČALA: Ne razmišljam o tome. Samo radim na način na koji mislim da trebam. Nema tu straha. Bacili smo sve karte na to čime se bavimo. Uostalom, moj otac je bio likovni umjetnik, znam kako to izgleda u kući u kojoj su neredovna primanja. Meni je od početka bilo jasno u šta se upuštam. Ne da se ne plašim, već naprotiv. Što se tiče društvene kritike, ona za mene mora biti u umjetničkoj formi. Ne želim biti ničiji glasnogovornik, niti da me razvlače tabloidi.
Srbija pod Vučićem izgleda kao društvo koje gubi slobodu.
SLAČALA: Na političku ekipu gledam svugdje isto, bilo to u Srbiji, Jugi ili nekoj članici EU-a. Dakle, sve najgore. Razlika u 5 maraka. Nigdje sve do kraja nije ispravno i onako kako bi trebalo biti. Mi ovdje barem imamo protiv koga. U Holandiji dobiješ 14 plata, ali nemaš protiv koga pa proizvodiš sterilnu umjetnost. Lijepo je tako živjeti ako si ekonomista, ali ako si umjetnik… Meni je kao autoru jako važno što se nalazimo ovdje, da kao umjetnik mogu ljudima ublažiti ružnoću življenja, da prođemo kroz sve to zajedno, da se kroz muziku prepoznajemo. Rock’n’roll ne može u političkom smislu ništa promijeniti, to su priče za malu djecu, ali može ublažiti muke koje zajedno prolazimo.
Volite li Balkan? Mnogi ga koriste kao svojevrsnu psovku, kao negativan pojam.
SLAČALA: Beograd je grad u kojem živim i stvaram, u njemu je i bend nastao. Znači da ga izuzetno volim i cijenim. Imao sam priliku raditi u 35-40 zemalja i sedamdesetak gradova kao fotograf, i zaista ima malo gradova u kojima sam odlučio nešto ostaviti, a ne samo uzeti iz njih ono što mi treba.
Moj dojam Beograda je da je to jedan velegrad.
SLAČALA: Za balkanske okvire, u vezi toga nema sumnje. Beograd ima svoje veličanstvene, ali i loše momente. Čak bih rekao da je ovih drugih više kroz istoriju. On ima tu sposobnost da i u trenutku najvećeg sranja u gradu proizvede jednu kriznu grupu ili kritičnu masu od nekoliko hiljada ljudi koji prate sva dešavanja i koji će doći bez obzira na sve. To omogućava opstanak kulturne scene u svakom trenutku. Zato su mi važni Beograd i njegova veličina.
Prebacimo se sada s velikog grada na mali grad. Rođeni ste i odrasli u Prijedoru. Kakav danas odnos imate s tim gradom?
SLAČALA: Prijedor je grad u kojem sam rođen, u kojem sam završio osnovnu i srednju školu, iz kojeg sam nakon toga otišao na fakultet u Beograd. I dalje često odem tamo da posjetim majku. Danas je to za mene jedna lijepa oaza u kojoj sam okružen uskim krugom dragih ljudi. Dok sam bio mlađi, bilo je: “ma pali, bježim u Beograd”, ali vremenom se to promijenilo.
Kada će novi album?
SLAČALA: Upravo sam stigao iz studija, završavamo zadnji singl s našeg trećeg albuma. Pravo da kažem, imamo dosta materijala za novi album, plan je da se tome uskoro posvetimo. Problem nisu ideje, problem su vrijeme i novac.
Za kraj vrijedi spomenuti Sarajevo, u kojem ćete uskoro opet svirati. Kako vas je primila sarajevska publika?
SLAČALA: Svirali smo dosta puta u Sarajevu, na više lokacija. Prošle godine smo nastupili na festivalu Garden of Dreams i to je bilo fantastično. U Sarajevu definitivno imamo našu publiku i od srca se radujemo doći jer svaki put bude lud provod.
————————————————————————————————————————————————————————————————————————
Čitajte još:
————————————————————————————————————————————————————————————————————————
Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba
