Jedna od najinteresantnijih gošći ovogodišnje POINT konferencije koja je održana prošle sedmice u Domu mladih u Sarajevu bila je Olga Myrovych, projekt menadžerica u Školi novinarstva na ukrajinskom katoličkom Univerzitetu u Lavovu.
Značajan dio ovogodišnje konferencije u Sarajevu bila je tematska rasprava o nastajanju dezinformacijskih taktika i neprijateljskim narativima vezanim za rat odnosno rusku agresiju na Ukrajinu, sa gostima-govornicima iz Ukrajine, Gruzije i zemalja Zapadnog Balkana.
Olga Myrovych, inače, „odgovorna“ je za strategije prikupljanja sredstava za Školu novinarstva i dosad je za razvoj projekata osigurala oko milion eura. Također, radila je na perspektivi održivosti nevladinog sektora, a članica je Lavov Media Forum Grupe, druge najveće medijske konferencije u Europi, koja se održava svake godine od 25. do 27. maja i okuplja međunarodne medijske profesionalce, intelektualce, istraživače, političare, kao i predstavnike civilnog sektora i međunarodnih organizacija.
Njen boravak u Sarajevu iskoristili smo za intervju za Valter portal.
Prošlo je nešto više od 15 mjeseci od početka ruske agresije na Ukrajinu. Koje su Vaše prve priče sa ratišta s obzirom da ste svakodnevni svjedok, šta je to što je ostavilo upečatljiv trag i gorak ukus na Vas do početka ruske ruske agresije do danas?
MYROVYCH: Agresija na Ukrajinu u punom smislu učinila je to da skoro svaki novinar smatra rat važnim. No, novinari su u puno težoj situaciji od ostalih građana. Našli su se u dilemi izvještavati o ratu, ili braniti zemlju i svoje porodice. Međutim, jako je bilo važno prenositi istinu u poplavi neistinitih vijesti, to je bio ključni momenat. Čuli smo toliko priča od ljudi koji su ostali na teritorijama koje su kasnije okupirali Rusi nakon što ih je oslobodila ukrajinska vojska. To može biti najvažnija informacija, jer Rusija gađa tog novinara u istoj mjeri kao i vojnika, jer smatraju novinare njihovim neprijateljima, oni se jako plaše medijskog izvještavanja i mnogi novinarski radovi bili su oduzeti od strane Rusa. Mučenja civila, rat, ubijanja i progoni, ali i priče o prvim sedmicama ruske vojne agresije su bile povod da se pogodi u glavni TV toranj u Kijevu, udarili su u toranj ali nisu došli do informacija u namjeri da nas ostave slijepe. Dakle, informacije su postale nešto jako vrijedno u ovoj situaciji, tako da su ukrajinski novinari radili zaista sjajan posao jer bi bez njihovog truda, vjerujem, svijet bio uskraćen za mnogo toga u ovom ratu.
Upravo je ubijanje istine u BiH prije 30 godina bio primarni zadatak napadača, a i početkom agresije na Ukrajinu uočene su paralele sa agresijom na BiH. Da li su ukrajinski novinari i prije ovog rata imali neko iskustvo s ratnim novinarstvom i izvještavanjem, ili je ovo zapravo za većinu bio prvi doticaj? Imate li neke informacije o tome koliko se ukrajinskih novinara obučavalo za ratno izvještavanje i u kojoj mjeri?
MYROVYCH: Ja nisam novinar. Ja sam šef organizacije za razvoj medija, koja podržava novinare u Ukrajini. Dosta njih od samog početka nije bilo spremno za sve ovo, ali ipak su posao uradili kvalitetno i sa srcem. Bilo je nešto obučenih novinara, uglavnom nekolicina njih, koji rade za novinske agencije. Sada veliki broj ukrajinskih web portala i televizija imaju svog ratnog reportera na samom frontu, a vještina medijskog ratnog novinarstva je započela onda kada je svaki medij, izuzev propagandnih paraobavještajaca, pretvoren u medij koji izvještava o ratu, jer ništa nije važno u ratu kao njegova spoznaja i ljudske tragedije koje nosi sa sobom.
Samo početkom prošle godine 20 ukrajinskih novinara je izgubilo život. Nažalost taj broj se godinu kasnije uvećao. Nedavno je poginuo i novinar Agencije France-Presse (AFP) Arman Soldin, rođen u Sarajevu. Da li je sada stanje teže nego na samom počeku rata?
MYROVYCH: Rekla bih da je mnogo više novinara ubijeno u ovom ratu, čak i više ih je zarobljeno od strane Rusa ilegalno, jer je za novinare postalo opasnije da rade nego u poređenju sa prvim sedmicama rata. Nivo opasnosti takođe se odnosi na vještine koje posedujete, jer delimično vaša sigurnost zavisi od vas samih, zato jer što je novinar obučeniji – manje straha osjeća na bojnom polju izveštavajući o ratu, za razliku od onih koji su prvi put u svemu ovome. Međutim, ovaj rat je rat artiljerije, tako da se nikada ne možete osećati sigurno boraveći bilo gdje u Ukrajini, čak i ako živite u zapadnoj regiji, koja je smještena nedaleko od EU granice. Jednostavno, nemilosrdna ubilačka artiljerija koja dopire sa svih strana vas može stići bilo gdje. Kao primjer mogu navesti slučaj kada je jedna ukrajinska novinarka sa radija Slobodna Europa ubijena u svom stanu koji se nalazi u blizini jednog tržnog centra u Kijevu, jer se ruski projektil koji je ispaljen iz daleka „uvukao“ direktno u stambenu zgradu u kojoj je ona živjela. I tako je usmrtio.
Od početka ruske agresije na Ukrajinu ruske vlasti guše medijske slobode, mnogo se radi na specijalnom ratu i dezinformacijama o tome šta se zaista dešava u Ukrajini. Kako se vi u vašoj zemlji borite protiv toga?
MYROVYCH: Nedugo nakon što je krenuo prvi val agresije, ukrajinski zvaničnici i ukrajinsko civilno društvo su izdali neki vid naredbe Ukrajincima da koriste samo službene ukrajinske izvore s ciljem dobijanja informacija šta se dešava u Ukrajini. Vještina ruske propagande je ogromna u Rusiji, ali i unutar Ukrajine te širom svijeta, te je to nešto što bi trebalo u korijenu sasjeći. Prije svega treba razumjeti koliko je to sve veliki pritisak po medijsku pismenost, baviti se podmetanjima i lažima, šireći najgnusnije dezinformacije i spinove o ukrajinskim civilima. S tim u vezi i ja sam dobijala neka pitanja od stranaca o ruskom jeziku u Ukrajini, o sličnosti između Rusije i Ukrajine, i sl. To je rezultat ruske propagande, jer istočni „zapadnjaci“, potpomognuti ruskom propagandom, utiču na umove ljudi širom svijeta. Ti ljudi su samo alati ruske reverzibilne propagande. I mi kao borci za slobodu ne možemo mnogo učiniti po tom pitanju, ali ipak, postoji barem nešto što bismo trebali i što moramo smatrati prije svega ključnim za čovječanstvo, a to je da se ne služimo nikakvim ruskim fake izvorima. To se pogotovo tiče informacija o ratu. Također dijelim mišljenje da nijedna priča o Ukrajini ne bi trebala biti ispričana bez udjela ukrajinske perspektive. Isto tako, ne treba tražiti lažnu ravnotežu između ruske i ukrajinske pozicije, jer Rusija nema poziciju, ono što Rusija ima samo je širenje laži i propaganda. Dakle, traženje lažnog balansa utiče na kvalitet izvještavanja. Ne možete agresoru i žrtvi agresije davati isti tretman i pokušavati pronaći balans da bi se strane izjednačile, kad svi znamo ko je glavni i odgovorni krivac svega lošeg što nas pogađa.
Trenutno boravite u Sarajevu, gradu koji je u bliskoj prošlosti bio pod jednom od najdužih opsada u modernoj istoriji. Prije 30 godina ovdje su dolazili danas najpoznatiji svjetski novinari kako bi izgradili svoje karijere. Istovremeno su se na licu mjesta uvjerili u tragediju koja je pogodila Bosnu i Hercegovinu, pa su, zajedno s domaćim novinarima, slali informacije svijetu i snažno uticali na intervenciju međunarodne zajednice koja je uglavnom bila hladna prema našoj zemlji. Možete li uporediti taj odnos sa odnosom u Vašoj zemlji?
MYROVYCH: Zapravo, ovaj rat u kojem se trenutno nalazimo je jedinstven sa stanovišta da se sve svakodnevno prati i odvija na društvenim mrežama. Tako da imamo brojne ukrajinske informirane novinare koji izvještavaju o ratu. Čak i u gradu Mariuopolju, koji se nekoliko mjeseci bio zatvoren i pod ruševinama, i u čiju istragu se uključila državna služba za traženje nestalih osoba. Na tom području hrabro su se istakla dvojica ukrajinskih novinara koja su radila za Assocciated Press, koji su dokumentovali sve što se dešavalo u Mariuopolju te su ove godine dobili brojne nagrade zbog toga što je njihov rad bio iskonski vrednovan a i ključan kako bi svijet imao uvid u pravo stanje o ratu u Ukrajini i Mariuopolju. Dokumentarac „Dvadeset dana u Mariuopolju“ je film koji su radila dva hrabra ukrajinska novinara i rekla bih da je jedna od najvažnijih ilustracija i poruka koja su poslana u svijet, jer nose određenu dozu težine i bola, katastrofe, kakvu svijet nije zapamtio od ratova 90-ih, brutalno opisuje i prožima sve ono najgore u ljudima i ljudskim izopačenostima.
Kako komentirate sadašnju politiku EU prema Ukrajini?
MYROVYCH: Rekla bih da pojedine države igraju mnogo važniju i presudnu ulogu u podršci Ukrajini za razliku od međunarodnih institucija. Pa ako, na primjer, pogledate podršku Ukrajini i naoružanje, vidjet ćete da su pojedinačne države mnogo doprinijele u podršci Ukrajini i formiraju širom svijeta koalicija za podršku Ukrajini. Neke politike i predsjednici u različitim organizacijama su nešto što je produžilo odlaganje reakcije na ovaj rat, ali na nivou pojedinačnih država bilo je mnogo lakše reagirati odmah i na vrijeme. U ratu je najvažnije ostati živ. Nažalost, smrt se ne može izbjeći. I zato je važno reagovati odmah. A brza i istinita informacija je nešto najvažnije što se u Ukrajini cijeni.
