INTERVJU SANDRA BENČIĆ: Monopol nad Hrvatima u BiH se mora promijeniti, Čović je lažnjak koji živi od korupcije

Jasno je da je Daytonski sporazum donesen kako bi se zaustavio rat u BiH i u tome je bio uspješan, ali to je i njegov ukupni domet: zaustavljanje rata, ali ne i stvaranje moderne europske države u kojoj su svi građani jednaki pred zakonom. U skladu s vrijednostima koje mi zagovaramo, građanin je temeljni nositelj političkih prava i sloboda: upravo su sve dosadašnje presude Europskog suda za ljudska prava išle u tom smjeru - u slučajevima Sejdić-Finci, Zornić, drugima, i posljednjem, predmetu Kovačević. Mi smatramo kako se presude Europskog suda trebaju usvojiti i provesti

Foto: Možemo!

Sandra Benčić je hrvatska političarka i saborska zastupnica koja će na sljedećim parlamentarnim izborima 2024. godine u susjednoj državi biti prvo lice zelene ljevice okupljene u platformi Možemo!, koja je već dala gradonačelnika Zagreba Tomislava Tomaševića. Benčić ima još ambiciozniji politički cilj, a to je postati hrvatska premijerka, te je zasad uz aktualnog premijera Andreja Plenkovića (HDZ) jedina službena premijerska kandidatkinja.

Benčić je rođena 1978. u Zagrebu, završila je pravo, a prije ulaska u politiku dugi niz godina je bila ljudskopravaška aktivistkinja, istaknuvši se svojim angažmanom u Centru za mirovne studije.

U intervjuu za Valter, Benčić govori o odnosima Hrvatske i Bosne i Hercegovine, te o tome što bi se u tim odnosima promijenilo ako bi ona imala priliku biti na čelu sljedeće hrvatske vlade.

Predsjednik Predsjedništva BiH Željko Komšić nedavno je u UN-u održao govor u kojemu je ustvrdio da “dva susjeda, već 27 godina nakon agresije koju su izvršili nad Bosnom i Hercegovinom, vrše udar na suverenitet naše zemlje i onemogućavaju bilo kakav demokratski razvoj”. Što vi mislite, vrši li Republika Hrvatska udar na suverenitet BiH? Želi li RH podijeliti BiH?

BENČIĆ: Ne mislim da danas u Republici Hrvatskoj postoje političke snage koje aktivno zagovaraju ili djeluju ka podjeli BiH. No, ono što može predstavljati problem jeste nedovoljno jasno promišljanje posljedica djelovanja određenih političkih aktera koji svojim postupcima, svjesno ili nesvjesno, doprinose otežavanju političkih procesa u BiH, što može doprinijeti daljnjoj destabilizaciji države. Nestabilna Bosna i Hercegovina nije niti ikada može biti strateški interes Republike Hrvatske. Svakako ne podijeljena BiH.

Članstvo u EU riješit će mnoge nedoumice koje danas imaju građani BiH, a iznad svega umanjiti strah od susjeda. Jer, ako smo svi članice istog kluba, logično je da želimo surađivati i ulagati u budućnost novih generacija, a ne opterećivati ih starim sukobima i strahovima. Mi čvrsto stojimo na poziciji da je stabilno susjedstvo uvjet i naše stabilnosti. Snage na koje se referiram naglašavaju brigu o Hrvatima u BiH, ali bosankohercegovački Hrvati su brojniji nego oni koje predstavlja HDZ BiH. Briga za Hrvate u BiH iz pozicije hrvatske politike danas je briga za Dragana Čovića. Mi to ne podržavamo, mi BiH vidimo kao zemlju s kojom želimo surađivati na dobrobit svih njenih i naših građana.

Kako gledate na odnos predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića i Milorada Dodika? Čini se da je tu Milanović preuzeo Dodikov pogled na Srebrenicu, ali Dodik nije Milanovićev na Jasenovac.

BENČIĆ: Podrška Miloradu Dodiku, političaru koji negira državu BiH i aktivno radi na njenom urušavanju, je u direktnom sukobu s interesima Republike Hrvatske kako ih mi vidimo i zagovaramo. Kroz svoj autokratski način vladanja Milorad Dodik koristi nacionalističku retoriku da bi prikrio privilegije koje je osigurao uskom krugu ljudi i svojoj obitelji. Što se tiče Srebrenice, za mene tu nema dileme da se je desio genocid. A genocide ne treba trivijalizirati niti relativizirati, već raditi na politikama sjećanja i obrazovnim politikama koje će osigurati individualne i društvene vrijednosti unutar kojih se takvi monstruozni zločini i dehumanizacija onog “drugog” i drugačijeg neće više događati.

Kako bi Republika Hrvatska trebala reagirati ako Dodik konačno ostvari svoje prijetnje i proglasi otcjepljenje Republike Srpske?

BENČIĆ: Smatram da politika Republike Hrvatske, ali i cijele EU, mora biti takva da do tog scenarija nikada niti ne dođe. Tu je i ključno pitanje procesa pridruživanja Srbije i Bosne i Hercegovine EU. Jednako tako Hrvatska treba iskoristiti sav svoj utjecaj unutar EU i drugih međunarodnih organizacija da se te prijetnje nikada ne realiziraju.

Benčić: Briga za Hrvate u BiH iz pozicije hrvatske politike danas je briga za Dragana Čovića. Mi to ne podržavamo, mi BiH vidimo kao zemlju s kojom želimo surađivati na dobrobit svih njenih i naših građana (Photo: Patrik Macek/PIXSELL)

Je li Milanović unaprijedio ili unazadio odnose Hrvatske i BiH?

BENČIĆ: Naši saveznici se pitaju što je uopće politika Republike Hrvatske prema BiH, a za sada ni od jedne grane vlasti nismo vidjeli politike koje bi doprinijele bilo boljem položaju Hrvata u BiH, bilo unaprijedile kvalitetu života svih građana BiH. Politika Možemo! kao stranke je jasna – mi zagovaramo vladavinu prava, mi zagovaramo dijalog i međusobno uvažavanje, mi zagovaramo dobrosusjedske odnose prihvaćajući da svaka strana štiti svoje interese. Mi ćemo promijeniti i ton i sadržaj razgovora sa sugovornicima iz BiH, a Hrvatska će postati lider procesa EU integracija svih zemalja u našem susjedstvu.

Hrvatski premijer Andrej Plenković traži promjenu izbornog zakona BiH zbog slučaja Komšić, te ističe da podržava ulazak Bosne i Hercegovine u EU. Je li on iskren u tome?

BENČIĆ: Deklarativno mislim da podržava ulazak BiH u EU jer je to uistinu i strateški interes Hrvatske, posebno zbog vanjske granice odnosno Schengena. Problem je što je RH pod vodstvom Plenkovića u nekoliko navrata izgubila kredibilitet unutar EU članica da bude zemlja lider/partner koja pomaže BiH da što prije uđe u EU. To je izgubila upravo na pitanjima pretjeranog miješanja u unutarnja pitanja BiH i nerazumijevanja da temeljni problemi koji koče BiH nisu nacionalne, već koruptivno-klijentelističke prirode. Ali tko bi uopće očekivao da se HDZ s takvim problemima zna nositi? Štoviše, HDZ je jedan od generatora tih problema.

Kako vi gledate na problematiku izbornog zakona u BiH, koja je izrasla iz činjenice da je Željko Komšić za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda izabran pretežito glasovima Bošnjaka? No, tu su i presude Europskog suda za ljudska prava, koja postojeći sustav proglašavaju diskriminirajućim za građane BiH koji nisu pripadnici tri konstitutivna naroda. Npr. ja se izjašnjavam kao Bosanac i ne mogu se kandidirati za Predsjedništvo BiH, a čini mi se da bih bio bolji član Predsjedništva BiH od većine dosadašnjih…

BENČIĆ: Jasno je da je Daytonski sporazum donesen kako bi se zaustavio rat u BiH, i u tome je bio uspješan, ali to je i njegov ukupni domet: zaustavljanje rata, ali ne i stvaranje moderne europske države u kojoj su svi građani jednaki pred zakonom. U skladu s vrijednostima koje mi zagovaramo,građanin je temeljni nositelj političkih prava i sloboda: upravo su sve dosadašnje presude Europskog suda za ljudska prava išle u tom smjeru – u slučajevima Sejdić-Finci, Zornić, drugima, i posljednjem, predmetu Kovačević. Mi smatramo kako se presude Europskog suda trebaju usvojiti i provesti.

Istovremeno, smatramo kako je i nephodno i moguće uspostaviti mehanizme kojima se štite i kolektivna prava naroda u BiH. Ali za funkcioniranje demokracije u zemlji u kojoj njeni građani govore istim jezikom i dijele viziju kvalitetnijeg života, a sve skupa ih svaki dan ima sve manje, daljnje podjele smatram pogrešnima. Problem je što, nažalost, politička situacija u BiH nije sazrijela da se stvori konsenzus o izmjenama Daytonskog sporazuma, no to će i biti proces a ne jednokratni potez. Sada se događa upravo suprotno, svako propitivanje tog sporazuma brzo rasplamsa nacionalističke porive.

Dakle, po meni, pitanje je kako stvoriti atmosferu u BiH da se izgradi konsenzus oko izmjena Daytona. Ja mislim da je to moguće ako se u BiH pojave kvalitetne političke opcije koje će dobiti veće povjerenje građana na temama socio-ekonomskih nejednakosti, kvalitetnog obrazovanja za nove generacije, borbe protiv siromaštva, očuvanja resursa i prirode u BiH, zaustavljanja korupcije i klijentelizma. Te teme uistinu su imune na nacionalizam i uvjerena sam da će bosanskohercegovačko društvo dati priliku tim, a ne nacionalističkim politikama.

Treba li Europska unija što prije primiti BiH, neovisno o ispunjavanju kriterija za članstvo?

BENČIĆ: Unija treba ubrzati postupak proširenja, ali kriteriji za članstvo moraju se ispuniti – i upravo u tom dijelu Hrvatska itekako može pomoći BiH kao i drugim zemljama susjedstva koje su na putu pridruživanja. Ispunjenje kriterija je do zemlje kandidatkinje, no isto tako EU mora pokazati jasnu političku namjeru proširenja i svesrdnu podršku zemljama u ispunjavanju zahtjeva, bez fige u džepu.

Republika Hrvatska svake godine šalje milijune eura pomoći Hrvatima u BiH. U praksi to odlazi u ruke HDZ-a BiH i Katoličke crkve. Bi li vlada u kojoj ste vi premijerka ukinula ili smanjila novčanu pomoć koja ide u BiH? Što biste radili drugačije?

BENČIĆ: O tome sam već puno puta govorila u Saboru, pogotovo u raspravama o međunarodnoj razvojnoj suradnji. Stalno kritiziramo da pomoć hrvatskoj dijaspori RH knjiži kao međunarodnu razvojnu pomoć. Ja se zalažem da RH financira i aktivnosti Hrvata u dijaspori, ali uz to mora imati puno bolju politiku razvojne suradnje – što bi za BiH značilo da se raspisuju natječaji za projekte na razini čitave BiH koji doprinose razvoju BiH. Taj zaokret smo npr. napravili u Zagrebu, gdje smo stali na kraj s Bandićevom praksom direktnog doniranja bez ikakvih kriterija pojedincima, pojedinim župama ili interesnim društvima. Tu se je radilo o očitom pogodovanju. Danas grad Zagreb raspisuje projekte međugradske i međunarodne razvojne suradnje s jasnim kriterijama i transparentnim načinom dodjele sredstava. Na tim projektima partneri mogu biti organizacije iz čitave BiH.

Benčić: Ja se zalažem da RH financira i aktivnosti Hrvata u dijaspori, ali uz to mora imati puno bolju politiku razvojne suradnje – što bi za BiH značilo da se raspisuju natječaji za projekte na razini čitave BiH koji doprinose razvoju BiH. Taj zaokret smo npr. napravili u Zagrebu (Photo: Marko Lukunic/PIXSELL)

Dragan Čović i HDZ BiH imaju politički monopol nad Hrvatima u BiH. Mislite li da se to treba promijeniti?

BENČIĆ: Naravno da mislim da se to mora promijeniti jer je Čović još jedan bh. političar koji vješto navlači nacionalističku kozmetiku da bi prikrio svoje koruptivno-klijentelističke aktivnosti. Važan mu je samo vlastiti interes.

To se i jasno vidjelo na slavnoj proslavi njegovog rođendana za koju je naručio da se izradi obiteljski grb, odnosno da se doslovno izmisli, gdje mu je Dodik sletio s helikopterom na imanje čija vrijednost premašuje 100 godina prosječne BiH plaće. Čović je lažnjak, čovjek koji je ratne zarobljenike koristio kao besplatnu radnu snagu (da ne zaboravimo, to se zove robovlasništvo), čija imovina kao i imovina cijele obitelji jasno pokazuje da ne živi od političke plaće, već od političke korupcije.

Veliki izazov za BiH su migranti, koji onda idu preko zelene granice u Hrvatsku i EU, gdje ih pak dočekuje hrvatska policija, čija su kršenja ljudskih prava u ovom kontekstu detaljno dokumentirana. Čini se kao da EU želi BiH pretvoriti u tzv. hotspot, što bi sigurno dodatno destabiliziralo situaciju u BiH, koja je zapravo ucijenjena politikom koju vodi EU. Kako bi se prema toj problematici postavila vaša vlada?

BENČIĆ: EU ne zna što želi, ili ne želi s migrantima jer se već godinama ne može stvoriti konsenzus unutar EU oko migracija – i to je problem. Posljedica toga su te povremene partikularne situacije  gomilanja” ljudi u pokretu na određenim lokacijama – bila to BiH, ili talijanski otok Lampeduza.

Ja očekujem da će migracije, pojačane klimatskim promjenama, postajati sve intenzivnije – i držim da je ključno dogovoriti se i definirati legalne mogućnosti ulaska u EU i istovremeno puno više ulagati na poboljšanje društveno-ekonomske situacije u zemljama od kuda ljudi dolaze.

Koji je državni interes Hrvatske u odnosu na BiH? Kakve odnose između dvije zemlje priželjkujete?

BENČIĆ: Naša duga kopnena granica upućuje nas na suradnju. Geografija je svakoj zemlji, na određeni način, sudbina. Voljela bih kada bismo ojačali suradnju naših dviju zemalja na području prometa – povezati naše gradove željeznicom kako bi ljudi što lakše putovali jedni ka drugima, kada bismo imali zajedničke programe očuvanja rijeka i zaštite prirode, te kada bismo imali i zajedničke programe proizvodnje hrane. Također bih voljela ojačati suradnju na jačanju energetske neovisnosti naših zemalja oslanjajući se na obnovljive izvore energije. Obrazovanje i mladi također su prostor u kojem ćemo aktivno djelovati.

Facebook
Twitter
LinkedIn

Autor

Gordan DUHAČEK

Gordan Duhaček je rođen 1980. u Sarajevu. Državljanin Evropske unije i Bosne i Hercegovine. Postjugoslavenski nomad - živio je u Tuzli, Beču, Zagrebu, Berlinu i Sarajevu. Pisanjem i novinarstvom se profesionalno bavi skoro 20 godina. Radio je za zagrebački Radio 101, hrvatske news portale tportal.h i Index.hr, njemački MDR i druge medije.

Gordan DUHAČEK

Gordan Duhaček je rođen 1980. u Sarajevu. Državljanin Evropske unije i Bosne i Hercegovine. Postjugoslavenski nomad - živio je u Tuzli, Beču, Zagrebu, Berlinu i Sarajevu. Pisanjem i novinarstvom se profesionalno bavi skoro 20 godina. Radio je za zagrebački Radio 101, hrvatske news portale tportal.h i Index.hr, njemački MDR i druge medije.