INTERVJU SUNČICA I SARA: Pet godina smo provele na sudu zato što smo branile rijeku

Gotovo pet godina Sunčica Kovačević i Sara Tuševljak branile su se pred sudom od tri tužbe kompanije BUK, koja je od njih tražila 15.000 KM zbog javnih istupa o posljedicama gradnje malih hidroelektrana na Kasindolskoj rijeci. Osnovni sud u Sokocu – Odjeljenje u Palama odbio je tužbene zahtjeve i ocijenio da su njihove izjave bile opravdana zabrinutost i doprinos raspravi od javnog interesa. Koliku cijenu plaćaju građani kada odluče da ne okrenu glavu i šta danas čeka Kasindolsku rijeku?

Foto: Fuad Fočo

Gotovo pet godina trajala je sudska borba mladih Sunčice Kovačević i Sare Tuševljak protiv kompanije BUK, koja je protiv njih pokrenula tri tužbe za klevetu, tražeći ukupno 15.000 KM odštete zbog njihovih javnih istupa o posljedicama izgradnje malih hidroelektrana na Kasindolskoj rijeci.

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Sokocu – Odjeljenja u Palama, od 3. novembra 2026., tužbeni zahtjevi kompanije su odbijeni. Sud je njihove izjave ocijenio izrazom opravdane zabrinutosti i doprinosom raspravi o pitanju od javnog interesa.

Za Sunčicu i Saru, međutim, ova presuda nije kraj borbe. Njihova povezanost s Kasindolskom rijekom mnogo je starija od aktivizma kojem su se posvetile nakon što su saznale za planove o izgradnji novih malih hidroelektrana. Odrastale su uz rijeku, a njeno očuvanje za njih nikada nije bilo samo pitanje zaštite prirode. Bila je to i borba za pravo građana da budu informisani, učestvuju u donošenju odluka o prostoru u kojem žive i javno upozoravaju na ugrožavanje javnog interesa, bez straha od sudskih i finansijskih pritisaka.

Njihovo iskustvo pokazuje kako SLAPP tužbe, odnosno strateške tužbe protiv učešća javnosti, mogu postati sredstvo zastrašivanja i iscrpljivanja onih koji se usude suprotstaviti interesima investitora. Ali i kako solidarnost, građanski aktivizam i upornost mogu prerasti lokalnu borbu i postati važan primjer odbrane prava na javno djelovanje.

Vaša borba za očuvanje Kasindolske rijeke traje godinama. Kako je počela, šta vas je konkretno motivisalo da se suprotstavite izgradnji malih HE i u kojem trenutku ste shvatile da se ne borite samo za jednu rijeku, nego i za pravo građana da učestvuju u odlučivanju o prostoru u kojem žive?

SUNČICA: Prijateljice smo skoro čitav život, djetinjstvo smo provele na Kasindolskoj rijeci, pa su motivi i veze s rijekom nastale mnogo prije nego što će borba za njeno očuvanje početi. Rekla bih da obje na ovu rijeku gledamo kao na voljenu osobu. Odmah poslije prvog razgovora koji se odnosio na glasine da investitor prikuplja dozvole za gradnju druge MHE na Kasindolskoj rijeci, odnosno MHE Samar, imali smo plan za prve korake i sastanak sa pravnicama Resursnog Aarhus centra u BiH, koji nam je godinama pružao besplatnu pravnu pomoć. To je bila intenzivna potreba da uradimo ono što možemo i upravo ona nas je držala kroz sve prepreke i izazove na koje smo naišle. Od početka smo znale da našim djelovanjem ne štitimo samo rijeku, nego i naša prava i slobode – na pristup informacijama, učešće u odlučivanju, građansku inicijativu, pravni lijek… Ta prava ne smiju biti slovo na papiru, ali bez građana koji ih koriste i štite, ona to ostaju.

“Obje na ovu rijeku gledamo kao na voljenu osobu”, kaže Sunčica (Foto: Fuad Fočo)

SARA: Ja potičem iz sela Podivič, gdje je planirana upravo izgradnja ovih malih hidroelektrana. Rođena sam i živim u neposrednoj blizini Kasindolske rijeke i cijeli svoj život vezana sam za nju. Moje i Sunčicino djetinjstvo i odrastanje obilježila je ova rijeka i mislim da je teško objasniti nekome ko nema takvu vezu s nekim mjestom zašto smo bile spremne toliko se boriti za njegovo očuvanje. Za mene Kasindolska rijeka nikada nije bila samo rijeka, već dio mene. Kada smo 2020. saznale da investitor planira izgradnju još dvije male HE, Samar i Slapi, znale smo da ne možemo samo posmatrati šta se dešava. Nakon što smo vidjele posljedice izgradnje prve male hidroelektrane Podivič, bilo nam je potpuno neprihvatljivo da se isto ponovi na još dva mjesta. Vrlo brzo smo se povezale s drugim ekološkim organizacijama i neformalnim grupama širom Bosne i Hercegovine, koje su se borile protiv iste pošasti zvane male hidroelektrane. Od samog početka znale smo da ne štitimo samo rijeku, već i pravo građana da budu informisani, da učestvuju u donošenju odluka i da traže pravnu zaštitu kada smatraju da su njihova prava ugrožena. To su prava koja nam garantuje i Aarhuska konvencija, ali ona nemaju mnogo smisla ako građani ne mogu ili ne smiju da ih koriste. Mislim da smo upravo kroz ovu borbu shvatile koliko je važno da građani ne čekaju da neko drugi riješi probleme u njihovoj zajednici. Nekada je dovoljno da nekolicina građana odluči da neće okrenuti glavu od onoga što se dešava.

Kompanija BUK protiv vas je pokrenula tri tužbe za klevetu, tražeći ukupno 15.000 KM odštete. Kako ste doživjele činjenicu da ste se, umjesto da institucije odgovaraju na vaša upozorenja o posljedicama radova na Kasindolskoj rijeci, našle u ulozi tuženih? Jeste li te tužbe doživjele kao pokušaj zastrašivanja i obeshrabrivanja vašeg aktivizma?

SUNČICA: To je bio samo jedan od signala koji ukazuju na zarobljenost nekih naših institucija, koje su nam kao građanima zatvorile vrata i koje su nas i ranije ostavile bez mnogih odgovora na naša pitanja i apele. Tužbe i opomene koje su stizale od investitora vidimo kao sredstva zastrašivanja i obeshrabrivanja i kao vrlo opasno sredstvo zloupotrebe procesnih ovlaštenja. Tužbe protiv nas su prepoznate kao strateške tužbe protiv učešća javnosti (SLAPP), koje predstavljaju poseban oblik uznemiravanja i koje su najčešće usmjerene na novinare i aktiviste, sa ciljem da se cenzurišu, zastraše i ućutkaju, odnosno da im se ograniči sloboda izražavanja.

SARA: Umjesto da se razgovara o onome na šta smo upozoravale i o posljedicama radova na rijeci, mi smo se našle u sudnici, primorane da branimo vlastite izjave. Sjećam se i razgovora sa predstavnikom belgijske kompanije Green Invest, neposredno prije nego što su opomene pred tužbe postale tužbe. Tada mi je rekao da nisam ni svjesna koliko sudski postupci traju i koliko su skupi. Mislim da mi je tada postalo potpuno jasno šta nas čeka. Apsolutno ih je bilo nemoguće doživjeti kao pokušaj da se utvrdi istina. Ovo je bio pokušaj da nas se obeshrabri i da se pošalje poruka i drugim ljudima koji se usude kritikovati investicije. I to je, zapravo, suština SLAPP tužbi.

Koliko su gotovo pet godina dug sudski postupak, troškovi odbrane, neizvjesnost i pritisak kojem ste bile izložene uticali na vaš privatni život, ali i na vašu spremnost da nastavite javno govoriti o ekološkim problemima?

SUNČICA: Još uvijek je teško sagledati sve uticaje postupka na naše živote i živote naših najbližih, naročito jer su oni trajali skoro pet godina. Svašta nas je p(r)otreslo u toku postupaka – nove opomene od investitora, troškovi postupka, postupanja vještaka, pozivi investitora, kriminalizacija klevete… Na koncu svega uvijek smo nastojale biti fokusirane na pozitivne strane ovog iskustva, koje smo uprkos izazovima uvijek pronalazile.

SARA: Pet godina je zaista mnogo. I mislim da ljudi koji nisu prošli kroz sudski postupak teško mogu razumjeti koliko to zapravo utiče na svakodnevni život. Nije to samo odlazak na ročište. To su pripreme, dokumentacija, razgovori sa advokaticom, troškovi, iščekivanje i stalna svijest da zbog nečega što ste javno izgovorili možete snositi ozbiljne posljedice. Naravno da je uticalo na privatni život i da je bilo teško. Međutim, nikada nismo pomislile da odustanemo od aktivizma ili da prestanemo govoriti o Kasindolskoj rijeci. Jedna od najvažnijih stvari koje smo naučile tokom ovog postupka je koliko znači imati ljude uz sebe. Imale smo i imamo veliku podršku građana, a kada smo javno progovorile o SLAPP tužbama, našu otvorenu podršku potpisalo je oko 160 organizacija iz cijelog svijeta. Specijalni izvjestioci Ujedinjenih nacija i druga tijela UN-a stupili su u komunikaciju sa Bosnom i Hercegovinom, Belgijom i investitorom. U samom sudskom postupku imale smo i četiri umješača: Fondaciju Atelje za društvene promjene ACT, Ekološko-humanitarnu udrugu Gotuša, Centar za životnu sredinu i Aarhus centar u Bosni i Hercegovini. Posebno želim istaći ACT i Gotušu, čiji su predstavnici dolazili na svako ročište. Kasja Jerlagić iz ACT-a sjedila je u sudnici i slikala ono što se dešava. Takve stvari vam daju snagu da nastavite, naročito u trenucima kada postupak traje godinama i kada se čini da nema kraja. Često se šalim da smo na početku dobile baš loše sastojke, ali smo zahvaljujući ljudima koji su bili uz nas od njih uspjele napraviti nešto dobro. I možda je upravo to jedna od najljepših stvari koje nosim iz ovog iskustva. Spoznaja da se solidarnost ne podrazumijeva, ali da, kada je ima, zaista može napraviti veliku razliku.

“Umjesto da se razgovara o onome na šta smo upozoravale i o posljedicama radova na rijeci, mi smo se našle u sudnici”, napominje Sara (Foto: Fuad Fočo)

U kojoj mjeri, na temelju vašeg iskustva, SLAPP tužbe obeshrabruju građane, građanske aktiviste i novinare da odustanu od borbi bilo za očuvanje životne sredine, ali i istraživanja tema korupcije, gaženja ljudskih prava ?

SUNČICA: Imajući u vidu stanje ljudskih prava i sloboda u BiH, smatram da su SLAPP tužbe naročito podobne da izazovu domino efekat kod drugih građana, aktivista i novinara koji istupaju u javnom interesu. Uprkos tome, tuđa iskustva SLAPP-a koja su nam poznata pokazuju da su ovakvi postupci imali suprotan efekat, odnosno da su strateške tužbe protiv učešća javnosti predstavljale dodatnu motivaciju aktivistima i novinarima da o problemu javno govore. To svakako ne može umanjiti negativne efekte ovakvih postupaka, i potrebu da se i kod nas uspostavi anti-SLAPP okvir. Djeluje mi kao da se tzv. ,,chilling“ efekat SLAPP postupaka manje odrazi na one koji su tuženi, i kod kojih uglavnom ne dođe do autocenzure i povlačenja iz učešća, a više na treća lica i publiku koja posmatra šta se dešava sa onima koji javno kritikuju.

SARA: Mislim da je njihov uticaj mnogo veći nego što možemo vidjeti. Ne mora neko ni da izgubi sudski postupak da bi SLAPP tužba postigla svoj cilj. Dovoljno je da se godinama brani, troši novac i razmišlja o tome da li će zbog sljedećeg javnog istupa ponovo biti tužen. Mi smo zaista imale sreću da smo od početka imale podršku ljudi i organizacija koje razumiju našu borbu. Međutim, znam da postoje građani koji jednostavno ne bi mogli izdržati ovakvu pravnu bitku. I upravo zbog toga mislim da su SLAPP tužbe toliko opasne. Kada govorimo o zaštiti životne sredine, Aarhuska konvencija garantuje građanima pravo da učestvuju u donošenju odluka, da imaju pristup informacijama i da mogu tražiti pravnu zaštitu kada se krše propisi. Međutim, ako zbog ostvarivanja tih prava završite na sudu i morate da se branite pet godina, onda se moramo zapitati koliko su ta prava zaista dostupna građanima. Isto se odnosi na novinare koji istražuju korupciju, zloupotrebe ili kršenje ljudskih prava. Ako nekoga možete finansijski i psihički iscrpljivati godinama zbog njegovog javnog djelovanja, onda ste već ozbiljno ograničili slobodu govora, čak i kada na kraju ne dobijete spor.

Osnovni sud u Sokocu, Odjeljenje u Palama, 3. novembra odbio je tužbene zahtjeve kompanije BUK, uz obrazloženje da su vaši javni istupi bili izraz opravdane zabrinutosti i doprinos raspravi o pitanju od javnog interesa. Šta vam ova presuda znači lično, a šta mislite da znači za druge građane, aktiviste i novinare koji ukazuju na nepravilnosti u projektima koji ugrožavaju životnu sredinu?

SUNČICA: Po porukama i komentarima koje dobijamo, čini mi se da drugi ove presude doživljavaju kao našu najveću pobjedu. Za mene pobjeda nije u tome da li pobijediš ili izgubiš, nego koliko se hrabro i pošteno boriš za ono do čega ti je stalo, i kojim vrijednostima i namjerom se vodiš. Saosjećam se sa svim aktivistima i građanima koji se još uvijek bore za svoja prava i slobode, a koji ne nailaze na institucionalnu pravdu onako kako bi trebalo. Za nas su i oni pobjednici.

SARA: Meni ova presuda znači ogromno olakšanje, ali i potvrdu svega onoga što smo govorile prethodnih pet godina. Sud je, između ostalog, utvrdio da su „izjave tužene predstavljale opravdanu zabrinutost i vrijednosne sudove o vidljivim oštećenjima, odronima i nepoštivanju šumskog reda na terenu“, cijeneći moj iskaz „uvjerljivim, iskrenim, dosljednim i potkrijepljenim materijalnom dokumentacijom“. U konačnici je potvrđeno da u svojim izjavama nismo postupale s namjerom narušavanja poslovnog ugleda „Buk“ d.o.o., već u dobroj vjeri, kao zabrinute građanke i aktivistkinje za zaštitu životne sredine, vode i imovine stanovništva od prirodnih nesreća. Nadam se da će ova presuda ohrabriti druge ljude da ne odustaju od svojih borbi. Da će znati da imaju pravo da govore, da kritikuju i da ukazuju na nepravilnosti, čak i kada se njihovi stavovi ne dopadaju investitorima ili institucijama. Ali isto tako, voljela bih da ova presuda bude podsticaj da se konačno ozbiljnije razgovara o zaštiti ljudi koji učestvuju u javnom životu. Ne bi trebalo da je potrebno pet godina sudskog postupka da bismo dokazale da imamo pravo da govorimo o Kasindolskoj rijeci.

Da li je protiv prvostepene presude kompanija BUK uložila žalbu?

SUNČICA: Još uvijek teče rok za žalbu, a do ovog momenta nemamo informaciju da je tužilac izjavio pravni lijek protiv presuda.

SARA: Zakonski rok još uvijek traje, znaćemo tek nakon toga.

I nakon višegodišnje pravne borbe, ostaje pitanje šta se dešava s Kasindolskom rijekom i projektima malih hidroelektrana. U kojoj je fazi danas borba za njenu zaštitu, šta očekujete od nadležnih institucija i može li ova presuda biti podsticaj da se građani u drugim sredinama ne povlače pred pritiscima investitora?

SUNČICA: Tokom prošle godine, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju donijelo je rješenja o prestanku važenja ekoloških dozvola za MHE Samar i Slapi, nakon čega je investitor pokrenuo nove postupke za prethodnu procjenu uticaja na životnu sredinu. Svoje komentare na dokumentaciju uputili smo početkom ove godine, ali odluku o ovim zahtjevima Ministarstvo još uvijek nije donijelo jer je investitoru u više navrata produžen rok za dopunu dokumentacije. Postupak za proglašenje zaštićenog područja ,,Kasindolska rijeka’’ pokrenuli smo prije dvije godine. Uz finansijsku podršku Fondacije ACT, uspjeli smo osigurati određeni dio sredstava za istraživanja, pa jedan dio njih sproveden od strane PMF-a u Banjoj Luci. Nakon što je završen sudski postupak protiv nas, nadamo se da ćemo u narednom periodu, uz puni fokus na zaštitu Kasindolske rijeke, uspjeti pronaći sredstva za ostatak istraživanja koja su potrebna kako bi došlo do zvaničnog proglašenja zaštićenog područja.

SARA: Od septembra 2021., kada su mašine izvučene iz korita rijeke, nisu se uspjele vratiti. Nastavljamo i borbu za trajnu zaštitu kanjona Kasindolske rijeke. Trenutno radimo na prikupljanju sredstava za nastavak istraživanja i završetak studije, što je neophodan korak ka zvaničnom proglašenju kanjona zaštićenim područjem.

—————————————————————————————————————————————————————————————————–

Pročitajte još: 

VALTER OTKRIVA: Srbijanski bezbjednjak i bivši pukovnik preuzeo koncesiju za rudarenje hroma u Varešu

UZBUNA U KAKNJU: Firma porodice hrvatskog ministra Grlića Radmana uprkos tužbama najavljuje gradnju fabrike životinjskog otpada

—————————————————————————————————————————————————————————————————–

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

—————————————————————————————————————————————————————————————————–

CERTIFIKAT JOURNALISM TRUST INITIATIVE

Valterportal je nosilac certifikata Inicijative novinarskog povjerenja (Journalism Trust Initiative/JTI), koja definira poštivanje i primjenu etičkih standarda i međunarodnih standarda pouzdanosti. JTI je mehanizam pouzdanosti zasnovan na ISO standardu koji je na inicijativu Reportera bez granica (RSF) razvio panel od 130 međunarodnih stručnjaka pod okriljem Evropskog odbora za standardizaciju (CEN). Nezavisna revizorska kuća Deloitte je certificirala Valterportal prema programu JTI i CWA 17493:2019.

—————————————————————————————————————————————————————————————————–

Facebook
Twitter
LinkedIn

Autor

Gordana KATANA

Gordana Katana je bosanskohercegovačka novinarka i građanska aktivistica. Tokom karijere izvještavala za više bh. i inostranih medija: Oslobođenje, BHT, BIRN, VOA, RFERL, IWPR, Anadolu Agency, Reuters, Inforadar.

Gordana KATANA

Gordana Katana je bosanskohercegovačka novinarka i građanska aktivistica. Tokom karijere izvještavala za više bh. i inostranih medija: Oslobođenje, BHT, BIRN, VOA, RFERL, IWPR, Anadolu Agency, Reuters, Inforadar.