SLAPP NEMA ROD, ALI DRUŠTVO IMA: Zašto žene plaćaju veću cijenu javnog govora

SLAPP tužba na papiru nema rod. U tužbenom zahtjevu piše kleveta, povreda ugleda, naknada štete. Ne piše da je žena koja sjedi na drugoj strani prethodno mjesecima dobijala seksualizovane uvrede, prijetnje silovanjem, komentare o izgledu, partneru, djeci, godinama ili privatnom životu.

Ne piše ni da joj je neko već objasnio da je „histerična“, „ružna“, „nečija plaćenica“, „kurva“ ili jednostavno, žena koja ne zna gdje joj je mjesto.

A upravo je tu problem.

Žene u sudske postupke ne ulaze iz društvenog vakuuma. Za novinarke i aktivistkinje pravni pritisak često je samo još jedan sloj mnogo šireg pokušaja da ih patrijarhalno društvo diskredituje, iscrpi, zastraši i na kraju, istisne iz javnog prostora.

Ako dovoljno dugo radite u novinarstvu ili civilnom društvu, brzo naučite jednu stvar: kritika upućena ženi veoma lako prestane biti kritika onoga što je rekla ili uradila. Muškarcu će se osporavati profesionalnost, politička motivacija, izvori ili tačnost navoda. Kod žene se vrlo brzo otvori dodatni front: kako izgleda, kako govori, ima li djecu, s kim živi, zašto je ljuta, zašto je glasna, ko je „gura“, ko je „plaća“ i zašto se uopšte bavi stvarima koje se, navodno, ne tiču.

Zato pitanje „ima li SLAPP rod“ nije nimalo banalno.

ZA PET GODINA 39 DIREKTNIH NAPADA NA NOVINARKE

SLAPP, odnosno strateška tužba protiv učešća javnosti, nije po definiciji rodno određena. Mete mogu biti novinari i novinarke, aktivisti i aktivistkinje, organizacije civilnog društva, akademska elita, zviždači ili građani koji se usude govoriti o pitanjima od javnog interesa. Ali činjenica da je pravni jezik neutralan ne znači da su iskustvo i posljedice pravnog pritiska jednake.

Savjet Evrope je upozoravao upravo na to da novinarke i braniteljice ljudskih prava mogu biti istovremeno izložene različitim i međusobno povezanim oblicima zastrašivanja i odmazde. Drugim riječima, tužba može biti ista, ali teren na koji pada nije.

Podaci iz Bosne i Hercegovine pokazuju da rodna dimenzija napada na novinarke nije teorijska kategorija. BH novinari su od početka 2021. do kraja 2025. evidentirali 39 direktnih napada na novinarke, uz dodatne napade na grupe novinara i novinarki. U polovini evidentiranih napada na žene prepoznati su elementi rodno zasnovanog nasilja.

Najčešće se radi o seksualizovanim uvredama, komentarima o izgledu, privatnom i porodičnom životu, mizoginom govoru i pokušajima profesionalne diskreditacije koji nemaju nikakve veze sa samim novinarskim radom.

To nije nevažna razlika.

Kada muškarcu novinaru kažete da je loš novinar, napadate njegov profesionalni kredibilitet. Kada novinarki uz to poručite da je kurva, da joj treba silovanje, da joj je mjesto u kuhinji ili krenete secirati njen partnerski i seksualni život, cilj više nije samo demantovati tekst, već poniziti osobu koja ga je napisala. Ujedno i poslati poruku svakoj drugoj ženi koja posmatra šta se dešava.

Novinarka i braniteljica ljudskih prava Nidžara Ahmetašević godinama je bila meta prijetnji i rodno zasnovanog online nasilja zbog rada sa migrantima i izbjeglicama. Dokumentovane su poruke koje su uključivale prijetnje fizičkim i seksualnim nasiljem, kao i seksualizovane uvrede direktno povezane sa njenim angažmanom.

Aktivistica Zehida Bihorac zbog pomoći migrantima u Velikoj Kladuši bila je izložena kampanjama blaćenja, prijetnjama i uznemiravanju. Nije se samo osporavalo ono što radi. Propitivani su njen moral, seksualnost i podobnost da kao žena i prosvjetna radnica uopšte bude uključena u takav aktivizam.

Obrazac je poznat. Žena se prvo mora braniti od tvrdnje da loše radi svoj posao. Zatim od tvrdnje da je loša žena. Ako ni to ne uspije, uvijek ostaju prijetnja, institucija ili sud.

Ni u Republici Srpskoj takvih primjera ne nedostaje. Aktivistkinja Melani Isović iz Banje Luke više puta je bila izložena prijetnjama i rodno zasnovanom govoru mržnje zbog svog aktivizma. Njene fotografije objavljivane su na društvenim mrežama uz mizogine i nacionalističke uvrede, nazivana je „komunističkoustaškom kurvom“, optuživana da „ubija djecu“ zbog tekstova o abortusu, a zbog angažmana za prava LGBTIQ osoba dobijala je i seksualizovane prijetnje.

Prije fizičkog napada na aktiviste i novinare u Banjoj Luci 2023. godine, policiji i tužilaštvu je u dva navrata predala ukupno oko 120 listova prijetnji sa različitih profila.

Istraživačka novinarka Sanja Vasković iz Istočnog Sarajeva suočavala se sa drugačijim, ali jednako ozbiljnim nizom pritisaka. Zbog izvještavanja o korupciji i poslovima lokalnih moćnika, bila je izložena tužbama za klevetu, verbalnim napadima, mizoginim komentarima i pritiscima na članove porodice. Nakon ponovne kriminalizacije klevete u Republici Srpskoj pozvana je i u policiju kao osumnjičena zbog teksta koji je objavila. U februaru 2026. fizički je napadnuta dok je obavljala novinarski posao.

KADA RIJEČI POSTANU UDARCI

Bosna i Hercegovina je već vidjela koliko je tanka granica između govora mržnje, političkog targetiranja i fizičkog nasilja.

U Banjoj Luci su u martu 2023. godine fizički napadnuti novinari, novinarke i aktivisti nakon zabrane događaja posvećenog pravima LGBTIQ+ osoba. Među napadnutim novinarkama bile su Vanja Stokić, Melani Isović i Vanja Šunjić. Nekoliko dana ranije, na Osmomartovskom maršu u istom gradu, učesnice protesta fizički i verbalno su napadnute zbog zastave duginih boja.

Ono što povezuje ove slučajeve nije samo činjenica da su među metama žene. Povezuje ih poruka da javni prostor ima granice. Ako ste žena možete govoriti, ali ne previše glasno, možete biti aktivne, ali ne na temama koje nisu „ženske“. Takođe možete se pojaviti u javnosti, ali samo dok ne narušite očekivanje o tome kakva žena treba da bude. Ali ako tu granicu pređete, cijena raste.

U toj tački SLAPP dobija svoju rodnu dimenziju.

Ne zato što je svaka tužba protiv žene SLAPP. Nije. Niti svaki muškarac, kompanija ili institucija koji tuže novinarku ili aktivisticu automatski zloupotrebljavaju pravo na sudsku zaštitu. Pravo na ugled i privatnost postoji i mora biti zaštićeno.

Ali kod SLAPP-a se uvijek gleda širi kontekst: pitanje od javnog interesa, odnos moći između stranaka, visina zahtjeva, način vođenja postupka, pravne prijetnje, ponavljanje tužbi i drugi elementi koji mogu pokazati da cilj nije samo zaštita prava, nego i pritisak na javno učešće.

I tu dolazimo do onoga što sudski spis najčešće ne vidi.

Zamislimo dvije osobe koje dobijaju gotovo identičnu tužbu. Jedna prethodno nije mjesecima dobijala seksualizovane prijetnje. Nisu joj fotografija ili deepfake snimak kružili društvenim mrežama uz komentare o tijelu. Niko joj nije pretresao porodicu, partnera i privatni život. Nije joj objašnjavano da zbog svog pola nema šta tražiti u politici, novinarstvu ili aktivizmu.

Druga osoba jeste.

Na papiru obje imaju isti postupak, a u stvarnom životu nemaju isti teret.

Pravni pritisak tada može postati nastavak svega onoga što je već počelo van sudnice. SLAPP više nije početak problema, on može biti njegova institucionalizacija.

KORPORACIJSKI PRITISCI NA AKTIVISTICE

Jedan od domaćih primjera koji pokazuje koliko se ta neravnoteža može lako vidjeti jeste slučaj ekološke aktivistice Hajrije Čobo iz Kaknja.

Kompanija Adriatic Metals BH tužila ju je zbog navodne klevete nakon javnih istupa vezanih za zaštitu šuma i vodotokova na području Kaknja i Vareša. Tražena je naknada štete od 2.000 KM. Organizacije koje prate zaštitu branitelja ljudskih prava upozoravale su da predmet ima karakteristike SLAPP-a i da je povezan sa njenim javnim djelovanjem u zaštiti životne sredine. Kompanija je 2024. odustala od tužbenog zahtjeva.

Dvije hiljade maraka možda nije iznos koji će ozbiljno ugroziti poslovanje velike kompanije, ali za pojedinku je to sasvim druga priča.

Kod SLAPP-a iznos često nije ni najvažniji. Važni su vrijeme, troškovi, advokati, dokumenti, pripreme za ročišta, stres i energija koja više ne ide u aktivizam nego u odbranu vlastitog prava da se govori.

A tu je i ono što se najteže mjeri: spoznaja da sljedeći javni istup možda znači novi postupak.

Za žene koje se bave zaštitom životne sredine, ljudskim pravima, LGBTIQ+ pitanjima, suočavanjem sa prošlošću, ili drugim društveno osjetljivim temama, pravni pritisak često dolazi u okruženju u kojem su već prisutni mizoginija, stigmatizacija, prijetnje i pokušaji diskreditacije.

SLAPP zato ne treba zamišljati kao usamljenu tužbu u sterilnoj sudnici, jer za neke žene on dolazi nakon godina mnogo jeftinijih metoda ušutkivanja.

Prvo vas ismijavaju.

Onda vas vrijeđaju.

Onda vam prijete.

Onda pokušavaju uništiti kredibilitet.

Ako i dalje govorite, možda stigne i advokat. Ne bi nas iznenadilo da stigne i metak jednoga dana.

JOŠ JEDAN SLOJ PRITISKA U RS

U Republici Srpskoj je 2023. godine vraćanjem klevete u krivično zakonodavstvo cijelom ovom problemu dodat još jedan sloj.

Kriminalizacija klevete nije problem samo zato što neko može biti osuđen. Problem je i efekat koji mogućnost krivičnog postupka ima na novinare i druge ljude koji javno govore o moćnim akterima.

Sanja Vasković, urednica portala SPIN Info i istraživačka novinarka iz Istočnog Sarajeva, pozvana je 2024. u policiju kao osumnjičena za krivično djelo klevete nakon prijave privrednika o kojem je portal objavljivao tekstove. Organizacije za zaštitu branitelja ljudskih prava taj su slučaj dovodile u vezu sa njenim istraživačkim radom i upozoravale na opasnost korištenja kriminalizovane klevete protiv kritičkog novinarstva.

U februaru ove godine, Vasković je i fizički napadnuta dok je obavljala novinarski posao.

To ne znači da svaki incident treba automatski proglasiti dijelom iste kampanje. Za takvu tvrdnju bili bi potrebni dokazi, ali znači da nije ozbiljno analizirati svaki oblik pritiska potpuno odvojeno od društvenog ambijenta u kojem se događa.

Osoba koja danas ulazi u policijsku stanicu zbog onoga što je napisala ne zaboravlja prijetnju koju je dobila juče. Novinarka koja je jednom fizički napadnuta neće na isti način doživjeti prijetnju koja joj stigne sutra.

I upravo tako nastaje efekat koji nijedan sudski spis neće precizno izmjeriti.

PATRIJARHAT NE OSTAJE NA VRATIMA SUDA

SLAPP u svojoj pravnoj definiciji nema rod, ali društvo u kojem se koristi ima.

Patrijarhalne norme ne nestaju na vratima suda. Online prostor nije rodno neutralan. Politička moć nije rodno neutralna. Ni način na koji se kažnjavaju žene koje odbijaju biti tihe nije rodno neutralan.

Braniteljice ljudskih prava posebno su izložene javnom sramoćenju, objavljivanju privatnih podataka, seksualizovanim uvredama i drugim rodno specifičnim napadima čiji cilj nije samo osporavanje njihovih stavova, nego potkopavanje njihovog kredibiliteta i odvraćanje od daljeg javnog djelovanja.

U Bosni i Hercegovini problem dodatno raste tamo gdje institucije na takve napade ne odgovaraju ozbiljno.

Kada prijavite prijetnju i ne dogodi se ništa – dobijete poruku.

Kada mjesecima traje kampanja protiv vas, a niko ne reaguje – dobijete poruku.

Kada političar može javno ponižavati novinarku bez posljedica – dobijete poruku.

Kada još morate godinama dokazivati da ste imale pravo govoriti o pitanju od javnog interesa – poruka postaje vrlo jasna: možete govoriti, ali cijena će biti vaša.

KO ĆE NA KRAJU OSTATI?

Najopasnija posljedica ovakvog sistema možda neće biti jedna izgubljena tužba.

Biće žena koja neće napisati sljedeći tekst. Aktivistkinja koja će ovaj put pustiti nekoga drugog da stane pred kameru. Novinarka koja ima pitanje, ali će procijeniti da ga ipak ne postavi. Djevojka koja posmatra šta se događa ženama koje su glasne i zaključi da takav život jednostavno ne želi.

Tu se SLAPP susreće sa mizoginijom.

Mehanizmi nisu isti, ali rezultat može biti: cijenu javnog govora podići toliko visoko da šutnja postane racionalniji izbor.

Zbog toga anti-SLAPP zaštita ne može stati samo na pitanju koliko će brzo sud odbaciti očigledno zloupotrebljavajuću tužbu. U Bosni i Hercegovini jesu potrebni efikasni mehanizmi ranog prepoznavanja i odbacivanja takvih postupaka, pravna pomoć i pravila koja će spriječiti da trošak zloupotrebe snosi isključivo osoba koja je bila meta. Kada govorimo o ženama, to nije dovoljno.

Advokat neće ukloniti prijetnju silovanjem iz inboxa. Dobijena presuda neće izbrisati stotine mizoginih komentara. Sudska pobjeda neće sama po sebi vratiti osjećaj sigurnosti ženi kojoj je neko objavio privatne podatke ili prijetio porodici.

Zaštita žena u javnom prostoru zato mora podrazumijevati i ozbiljniji odgovor na online nasilje, fizičke prijetnje, kampanje diskreditacije i rodno zasnovano nasilje.

U suprotnom ćemo svaki slučaj i dalje posmatrati kao izolovan incident: jedna uvreda, jedna prijetnja, jedan napad, jedna tužba, jedna žena koja je odlučila da joj je dosta. A možda je vrijeme da prestanemo pitati samo ima li SLAPP rod i počnemo pitati nešto neugodnije:

Koliko različitih načina jedno društvo ima da ženi koja govori poruči da je vrijeme da zašuti.

——————————————————————————————————————————————————————————-

Pročitajte još: 

DEDINJE, KREDITI I ISTRAGE: Hoće li nova vlast u Beogradu otvoriti Dodikove dosijee

UZBUNA U KAKNJU: Firma porodice hrvatskog ministra Grlića Radmana uprkos tužbama najavljuje gradnju fabrike životinjskog otpada

——————————————————————————————————————————————————————————-

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

——————————————————————————————————————————————————————————-

——————————————————————————————————————————————————————————-

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!