ONLINE KAMPANJE I SLAPP TUŽBE: Kako da nezavisne istraživačke novinare razlikujemo od onih u službi politika

U Bosni i Hercegovini brojni su problemi i pritisci za istraživačke novinare. Tu su, prije svega, različiti politički i ekonomski pritisci, koji su često međusobno veoma povezani, zatim pravni pritisci koji najčešće dolaze od moćnih pojedinaca u vidu SLAPP tužbi koje nemaju nikakvog pravnog osnova.

Novinari su često izloženi i različitim vrstama nasilja, od verbalnih prijetnji i ucjenjivanja (kako od osoba na javnim funkcijama, tako i od brojnih botova i organizovanih mreža, koji nastupaju ili pod svojim pravim identitetom, ili koristeći lažne profile), online kampanjama koje su prepune govora mržnje i koje se nesmetano odvijaju na društvenim mrežama, a svjedočili smo i primjerima fizičkog nasilja nad novinarima i novinarkama i sporoj reakciji nadležnih institucija.

NOVINARSTVO DANAS U BIH NIJE NAROČITO POPULARNO

Online kampanje imaju za cilj diskreditaciju medija, širenje dezinformacija, nazivanje novinara pogrdnim imenima i svjesno huškanje koje, nažalost, dobiva veliku podršku među korisnicima mreža.

Novinarstvo nije naročito popularno zanimanje u BiH, čemu su doprinijeli svi navedeni pritisci i problemi, a tu su svakako i loši uslovi rada i nedostatak ozbiljnije društvene zaštite novinara, čemu treba dodati i da su prosječne plate novinara niske, što je posebno izraženo u lokalnim medijima. Čak i iskusni novinari koji su u ovom poslu godinama i decenijama, nisu pošteđeni svih ovih problema. Stabilni radni ugovori nisu nikakvo pravilo nego su izuzetak, značajan dio novinara ima nesigurna radna mjesta, a dio medija je na ivici gašenja, ponajprije zbog velikih finansijskih problema.

Stanje u Javnom radiotelevizijskom servisu Bosne i Hercegovine (JRTV BiH) najjasnije oslikava ukupno stanje medija u našoj državi. Višegodišnji finansijski problemi, nefunkcionalan sistem naplate RTV takse, politički pritisci na rad novinara i postavljanje urednika, politička nezainteresovanost za njegov opstanak i rješenje nagomilanih problema, zapuštena i zastarjela infrastruktura, kao i nesigurni uslovi rada za uposlenike, pokazuju sistemsko zanemarivanje medijskog sektora. JRTV BiH se godinama bori za opstanak, što se logično i direktno odražava na sam kvalitet programa.

Ne treba posebno naglašavati da JRTV BiH ima izuzetno važnu ulogu u društvu. Kao javni servis ima zadatak da informiše sve građane Bosne i Hercegovine objektivno, profesionalno i nepristrasno, bez obzira na njihovu političku, nacionalnu, geografsku ili bilo koju drugu pripadnost. Njegovo slabljenje ne predstavlja samo problem jedne institucije, već ukazuje na ozbiljnu prijetnju javnom interesu i demokratskom razvoju društva i pokazuje stanje u društvu.

Iako nacionalne podjele u BiH nisu jedini uzrok navedenog stanja, one dodatno komplikuju situaciju i otežavaju rješenja, što se vidi kroz medijsku polarizaciju, podjelu resursa i publike, a najviše kroz slabljenje i urušavanje javnog servisa i nedostatka bilo kakve volje da se očuva kao jedinstveni javni servis.

Naprotiv, mnogi političari godinama svjesno rade na njegovom uništenju i urušavanju, a ko je bio u zgradi JRTV BIH mogao se i sam uvjeriti u kakvom je stanju.

PRAVNI PRITISCI KAO SREDSTVO DISCIPLINIRAJA MEDIJA

Treba naglasti i da dio novinara ima direktne ili indirektne veze sa političarima, što je vidljivo u samom načinu njihovog pisanja i selektivnom predstavljanju činjenica, i u tome da često nastupaju kao PR ili advokati pojedinih političkih moćnika čije nepopularne i nečasne poteze nastoje odbraniti.

Kada se govori o problemima s kojima se suočavaju novinari koji časno i profesionalno obavljaju svoj posao, ili kada im se otvoreno prijeti, na društvenim mrežama sve češće se može primijetiti odobravanje takvih prijetnji među korisnicima, a ponekad to prerasta i u otvoreno likovanje nad njihovim problemima. Dio javnosti čak likuje nad situacijom u kojoj novinari postaju meta SLAPP tužbi, što dodatno osnažuje atmosferu zastrašivanja i ugrožava profesionalnu autonomiju novinara.

Sve češći su i komentari da su „novinari najveće zlo uz političare“ i da su sve to zaslužili, a razlog ovakvih tvrdnji često se nalazi u ponašanju dijela novinara koji ne obavljaju profesionalno svoj posao, jer su povezani s političkim i poslovnim elitama, ponekad plasiraju dezinformacije ili pristrasno prikazuju činjenice kako bi nekome nanijeli štetu, što dodatno podriva povjerenje javnosti u medije.

SLAPP tužbe (strateške tužbe protiv učešća javnosti) predstavljaju jedan od najvećih problema i značajnih izazova s kojima se suočavaju novinari u Bosni i Hercegovini. Ove tužbe se često koriste ne zbog stvarne pravne osnovanosti, koliko kao sredstvo zastrašivanja i pritiska na novinare koji kritički izvještavaju ili istražuju osjetljive društvene teme. Posljedice SLAPP tužbi nisu samo pravne ili finansijske, one izazivaju autocenzuru, smanjenje kvaliteta novinarstva i obeshrabruju istraživački rad. Zbog toga jer za dio novinara odustaje od istraživačkog novinarstva, svoj rad svakodnevno plaća preveliku cijenu.

Ipak, veliki dio javnosti često ne prepoznaje ozbiljnost ovog problema. Neki čak trivializuju ili odobravaju takve postupke, što dodatno osnažuje atmosferu pritiska i zastrašivanja u medijskom prostoru. Ovakav nedostatak razumijevanja za štetnost SLAPP tužbi ugrožava slobodu izražavanja i nezavisnost medija, jer novinari koji se suoče s ovakvim tužbama riskiraju ne samo finansijsku i profesionalnu stabilnost, već i vlastitu sigurnost. Zato je je osvještavanje javnosti o svemu ovome i jačanje pravne zaštite novinara neophodan korak u očuvanju profesionalnog i slobodnog medijskog prostora. 

SLAPP JE PROBLEM U CIJELOJ REGIJI

SLAPP tužbe nisu ozbiljan problem samo u Bosni i Hercegovini. Rasprostranjene su, kako širom Zapadnog Balkana, tako i Evrope. Ukoliko govorimo o državama u okruženju, ove tužbe su posebno prisutne u Srbiji i Hrvatskoj, a najčešće su usmjerene protiv novinara, urednika, društvenih aktivista i različitih organizacija civilnog društva.

Prema podacima Hrvatskog novinarskog društva (HND) objavljenom prije nešto više od dva mjeseca, protiv novinara i medija u ovoj državi se vode najmanje 752 tužbe, uz naglasak da je taj broj vjerovatno i veći, jer istraživanjem nisu obuhvaćeni svi mediji.

Ističu da odštetni zahtjevi u ovim tužbama iznose više od 4,1 miliona eura, a najveći broj tužbi su građanske parnice za naknadu štete, njih ukupno 674, što je skoro 90% od ukupnog broja.

Krajem maja ove godine objavljeno je i da je Srbija u evropskom vrhu po broju tužbi koje imaju za cilj zastrašivanje aktivista i medija.

Ono što predstavlja poseban problem i opasnost je to što u zemljama regije SLAPP nije formalno prepoznat u samom zakonodavstvu. To se izrazito negativno odražava na istraživanje tema od javnog značaja i otežava zaštitu od sve učestalijih zloupotreba sudskih postupaka kojima se direktno slabi sloboda istraživanja.

SLAPP, nažalost, ne postoji kao poseban pravni pojam u postojećim zakonima i ovakve tužbe se formalno vode kao „obične“ tužbe za klevetu, naknadu štete,  povredu ugleda, odnosno kao parnični posupci.

Kao što je već navedeno i u prethodnim tekstovima, objavljenim na ovom portalu, tužitelji su veoma često svjesni da postupak neće biti okončan u njihovu korist, jer nemaju dokaze, već im je jedini cilj da zastraše tuženog, finansijski ga iscrpe i zapravo mu poruče da se prestane u budućnosti baviti sličnim temama, jer će za posljedicu imati “razvlačenje po sudovima”.

Ono što predstavlja poseban problem, jeste to što sudovi često nemaju zakonski osnov da u ranoj fazi odbace ovakve tužbe kao zloupotrebu prava. U posljednje vrijeme se sve više govori i piše o potrebi zaštite od ovakve vrste tužbi (Anti-SLAPP) koja će doprinijeti promjeni aktuelnog stanja i sprečavanju maltretiranje novinara i aktivista, a jedan ovakav projekat upravo provodi i Valterportal.

ŠTA PODRAZUMIJEVA ANTI-SLAPP

Anti-SLAPP mehanizmi i zakoni postoje u brojnim državama svijeta, dok su u Evropi relativno novi. Oni podrazumijevaju zaštitu ljudi od SLAPP tužbi, kao i zloupotrebu sudova za ušutkivanje i zastrašivanje novinara, aktivista i građana koji su društveno angažovani.

Ovakvi mehanizmi omogućavaju sudovima da brzo odbace tužbu koja je očigledno neosnovana, i da zaštiti tuženog od visokih sudskih troškova.

Evropska unija je usvojila Anti-SLAPP direktivu kako bi ojačala slobodu izražavanja i zaštitu javnog interesa i ima za cilj da zaštiti novinare, aktiviste i druge koji učestvuju u javnoj raspravi od zloupotrebe sudskih postupaka kao sredstva zastrašivanja. Direktiva je formalno usvojena 11. aprila 2024., a 16. aprila 2024. je i stupila na snagu. Države članice EU su dobile rok da do 7. maja 2026. usklade svoje zakonodavstvo s odredbama ove direktive.

Kada je riječ o zemljama Zapadnog Balkana, niti jedna od ovih država nema formalne anti-SLAPPzakone, iako brojni eksperti sve češće upozoravaju na sve veći porast SLAPP tužbi. Među državama bivše Jugoslavije, jedina je Hrvatska (uz Sloveniju) članica Evropske unije, međutim već je navedeno sa kakvim se pritiscima suočavaju novinari i aktivisti koji djeluju u toj državi.

Donošenje anti-SLAPP zakona u Bosni i Hercegovini značajno bi poboljšalo položaj novinara i medija, posebno onih koji časno i profesionalno izvještavaju o političarima, moćnim interesnim grupama ili osjetljivim društvenim temama.

Takav zakon bi pružio pravnu zaštitu od tužbi koje se koriste kao sredstvo zastrašivanja i pritiska, čime bi se smanjile i cenzura i autocenzura i povećala sloboda novinara da istražuju i objavljuju informacije od javnog interesa. Brže sudske procedure i mogućnost nadoknade troškova osigurale bi da nepravedne tužbe ne ugrožavaju finansijsku stabilnost medija, čime bi se stvorili sigurniji i održiviji uslovi za rad novinara.

Osim pravne zaštite, anti-SLAPP zakon bi ojačao profesionalnu autonomiju novinarstva i smanjio uticaj moćnih pojedinaca ili grupa koji zloupotrebljavaju pravni sistem kako bi ušutkali kritičke glasove. Njegovo donošenje bi također poslalo jasnu poruku društvu o važnosti slobode izražavanja i zaštite novinara, smanjujući odobravanje prijetnji i pritisaka, naročito na društvenim mrežama. Na kraju, takva pravna zaštita bi omogućila novinarima da nesmetano obavljaju svoj posao, čime bi se unaprijedio kvalitet i profesionalnost medijskog izvještavanja te osnažila uloga medija kao temelja demokratskog društva.

Donošenje anti-SLAPP zakona značajno bi zaštitilo i aktiviste od tužbi.

Iako bi donošenje anti-SLAPP zakona u Bosni i Hercegovini značajno unaprijedilo zaštitu novinara i aktivista, politička nestabilnost, složen pravni sistem i odsustvo jasne volje vlasti otežavaju ovakve reforme, što znači da mediji i dalje ostaju izloženi pravnim pritiscima i zastrašivanju, a nezavisno novinarstvo i javni angažman građana ostaju ozbiljno ugroženi.

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

Pročitajte još: 

OD KARANA DO KARANA: Biznis cvjeta za firmu sina novog predsjednika RS

RODITELJI DJECE OŠ IZ CENTRA SARAJEVA NAJAVLJUJU PROTESTE: Političke igre i interesi građevinskih lobija prijete sigurnosti djece

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!