Najprije je veličao osuđenog ratnog zločinca Sakiba Mahmuljina, tvrdeći – u klasičnom desničarskom maniru – da je Mahmuljin za njega “heroj, a ne zločinac”, da bi nakon toga otvoreno podržao sarajevsku gradonačelnicu Benjaminu Karić u njezinom aktu diskriminacije LGBT osoba. Lemezan je, u obrazloženju svog izlaska iz Naše stranke, istakao kako je “Naša stranka izdala temeljne principe” i da “nameće jednoumlje”.

Naša stranka se, Lemezanovim definitivnim otkrivenjem, još jednom pokazala kao izvrstan inkubator mladih desno-nacionalističkih kadrova. Mnogi njezini bivši istaknuti članovi – Lemezan je samo jedan u nizu takvih – napustili su stranku nakon političke afirmacije i priklonili se desno-nacionalističkim strujama i strankama, najviše DF-u. Lemezanov političko-intelektualni profil se u to savršeno uklapa.

Riječima Harisa Zahiragića, koji daje podršku Lemezanu i njegovim stavovima, “iskreno, tamo ti nikada i nije bilo mjesto”.

Izvor: prometej.ba