NJEMAČKA U VELIKOJ KRIZI: Rast popularnosti profašističkog AfD-a najveća opasnost za Evropu, šta će pokazati izbori

Savezna Republika Njemačka je u velikoj krizi. Najmoćnija članica Europske unije je sada već dvogodišnjoj fazi ekonomske stagnacije, ekstremno desna stranka Alternativa za Njemačku (AfD) je u usponu, a osim toga Nijemcima se raspala koalicijska vlada u svađalačkom stilu uobičajenom za previranja u talijanskoj politici, koja su od kraja Drugog svjetskog rata do danas proizvela skoro 70 različitih vlada.

Njemačka se javnost voljela s visine podsmijevati takvim odnosima na talijanskoj političkoj sceni, pritom hvaleći razboritost i sposobnost vlastite političke elite u odnosu na veći dio EU, te dijeleći lekcije o tome kako se svi trebaju ugledati na njih, naročito oni na europskom jugu.

VANREDNI IZBORI 23. FEBRUARA

Ali, tko visoko leti, nisko pada, pa građani Njemačke 23. februara izlaze na prijevremene izbore, što je za njemačke prilike neuobičajeno, dok ostatak Europe s kombinacijom zabrinutosti i zajedljivosti prati hoće li se nakon toga Njemačka uspjeti konsolidirati, ili će mogući nastavak krize sa sobom prema dnu povući i cijelu EU.

Iz trenutne perspektive je sve jasnije kako su četiri mandata mnogima omiljene njemačke kancelarke Angele Merkel (od 2005. do 2021.), bili ne samo doba stabilnosti za Njemačku, već i period u kojem se propustilo misliti o budućnosti, uljuljkujući se u iluziju trajne sigurnosti i napretka, maltene famoznog kraja povijesti. Merkel se sama, na izborima neporažena, povukla iz aktivne politike, što je otvorilo put smjeni njene stranke, Kršćansko-demokratske unije (CDU) na izborima i formiranju nove vladajuće koalicije sa socijaldemokratskim kancelarom Olafom Scholzom na čelu.

Takozvana semafor-koalicija, sastavljena od socijaldemokratskog SPD-a, Zelenih i liberalnih Slobodnih demokrata (FDP), obećavala je novi početak i velike promjene u Njemačkoj, no ubrzo se pokazalo da su se najviše bavili sami sobom i da funkcioniraju kao rogovi u vreći.

Bila je to i prva njemačka vlada poslije Drugog svjetskog rata sastavljena od tri različite stranke (CDUi bavarski CSU su formalno odvojene stranke, ali u bliskom i dugotrajnom sestrinskom odnosu), te se vrlo brzo pokazalo da se ljevičari i liberali nisu sposobni dogovoriti u vezi toga što žele. Rezultat je bila svojevrsna paraliza, u kojoj je vlada tapkala u mjestu jer je svatko vukao na svoju stranu, i to baš u periodu kada je Njemačkoj bila potrebna odlučna vlast koja zna u kojem pravcu hoće ići.

Agresija Rusije na Ukrajinu, ponovni izbor Donalda Trumpa za američkog predsjednika i njegova najava da će uvesti carine, izvozna ovisnost o Kini, izostanak gospodarskog rasta, sve veće političke podjele u zemlji, slabljenje za EU ključnog strateškog savezništva s Francuskom – sve to su neki od problema na koje Scholzova vlada ili uopće nije imala odgovor, ili bi ponudila nezadovoljavajući.

Na kraju je koalicija pukla zbog sukoba kancelara Scholza i njegovog liberalnog ministra financija Christiana Lindnera, lidera FDP-a, kojega je Scholz dramatično najurio iz svog kabineta. Treba reći da je 45-godišnji Lindner prethodno učinio sve da se to i dogodi, tako da su obojica iz tog duela izašli prilično kompromitirani u njemačkoj javnosti. Scholzu (66) je tako 16. decembra 2024. u njemačkom saveznom parlamentu Bundestag izglasano nepovjerenje, te je u povijest otišla semafor-koalicija za kojom nitko nije žalio.

 CDU VJEROVATNI POBJEDNIK IZBORA, ZABRINJAVAJUĆI RAST AFD-a

Prema anketama, na izborima se očekuje pobjeda CDU-a, što znači da bi sljedeći njemački kancelar trebao biti predsjednik te stranke Friedrich Merz. Ovaj 69-godišnjak ne uživa nepodijeljene simpatije u njemačkoj javnosti, jer ga mnogi smatraju arogantnim. No, ne može mu se poreći upornost, s obzirom na to da se od 2018. čak tri puta natjecao za predsjednika Kršćansko-demokratske unije dok nije uspio odnijeti pobjedu.

Merz je bio dio iste generacije političara kao i Merkel, ali se nije znao nositi s njenim usponom na čelo stranke, te se 2004. politički pasivizirao. Sljedećih 15 godina je proveo u privatnom sektoru, između ostaloga i u kontroverznoj investicijskoj kompaniji Black Rock, te postao milioner. Otkako je krajem 2021. postao lider CDU-a, Merz je više puta davao izjave koje je kasnije morao povlačiti ili ublažavati, ali je i uspio oko sebe ujediniti stranku te je učiniti najpopularnijom u Njemačkoj. Trenutno ankete pokazuju da CDU može očekivati 31 posto glasova na izborima, a Merza se smatra najkompetentnijim da Njemačku izvuče iz ekonomske krize.

Na drugom mjestu u anketama s oko 20% je AfD, ekstremno desna stranka koja na izbore za Bundestag ide s radikalnim programom koji uključuje referendum o izlasku Njemačke iz eurozone i EU, zaustavljanje pomoći Ukrajini, rigidnu politiku prema azilantima, veliko smanjenje poreza i još veće socijalnih prava, itd. Mogući dolazak AfD-a na vlast bi, de facto, značio i kraj Njemačke kakvu poznajemo, ali i kraj Europske unije. AfD-ovci su toliko ekstremni u svojim stavovima, primjerice u obrani SS-ovaca i umiljavanju Vladimiru Putinu, da su ih iz svojeg zajedničkog kluba u Europskom parlamentu proljetos izbacile ostale desničarske stranke, čak i one najekstremnije, poput Nacionalnog okupljanja (RN) Marine Le Pen.

Kandidatkinja AfD-a za kancelarku je 45-godišnja Alice Weidel, utjelovljenje internetske fore o užasima postmodernizma, bivša bankarica i lezbijka, koja sa svojom partericom Sarah Bossard, državljankom Švicarske porijeklom sa Šri Lanke, odgaja dva sina. Istovremeno Weidel i AfD u javnosti zastupaju vrlo ksenofobne i homofobne stavove.

U svakom slučaju, AfD bi i nakon izbora 23. februara trebali ostati u opoziciji, jer Merz i CDU s njima ne žele u koaliciju. Zapravo, nitko s AfD-om ne želi u koaliciju, ali su oni u proteklih deset godina izrasli u drugu političku snagu u Njemačkoj. Potencijalni neuspjeh vlade kancelara Merza bi im otvorio put do prvog mjesta u anketama. Ne treba zaboraviti da je Adolf Hitler na vlast došao pobjedom na demokratskim izborima. 

Treće mjesto u anketama s mizernih 15 posto drži SPD, koji je u tolikom rasulu da opet kandidiraju nepopularnog Scholza za kancelara. U Merzovoj vladi mogu u najboljem slučaju, ovisno o izbornim rezultatima, biti tek neželjeni junior partner. Četvrti su Zeleni s 14 posto, a na petom mjestu s pet postou anketama je nova stranka Savez Sahre Wagenknecht, kontroverzne lijeve populistice, koja je napustila svoju prijašnju stranku Ljevicu (sada na tri posto u anketama i ispod izbornog praga). Liberalni FDP je također na tri posto, te postoje šanse da neće ući u Bundestag, s obzirom na prag od pet posto.

Stoga je otvoreno pitanje s kime će u koaliciji vladati CDU, jer se čini da opet neće biti dovoljne samo dvije stranke za formiranje većine u Bundestagu, kao što je do Scholzova kancelarskog mandata bio običaj. Nije isključeno da budući kancelar Merz, razapet među ideološki neuskladivim koalicijskim partnerima, doživi istu sudbinu kao Scholz. U tom smislu je moguće da izbori za Bundestag neće biti uvod u stabiliziranje Njemačke, nego početak nove agonije.

U NJEMAČKOJ OKO 250.000 lJUDI PORIJEKLOM IZ BIH

Bosna i Hercegovina, naravno, nije tema predizborne kampanje u Njemačkoj, što ne znači da gibanja u Njemačkoj nemaju utjecaja kod nas. U Njemačkoj, prema službenim podacima, živi najmanje 250.000 ljudi porijeklom iz BiH, od kojih oko 170.000 ima bosanskohercegovačko državljanstvo. Još važnije, ljudi koji su ostali živjeti u BiH često ovise o novčanim doznakama rodbine iz inostranstva, naročito iz Njemačke.

Prema podacima Centralne banke BiH, ukupni tekući transferi u prvom kvartalu 2024. godine iznosili su 1,20 milijardi KM, od čega se 857,6 miliona KM odnosilo na novčane doznake iz inostranstva. U BiH se 2023. godine slilo čak 3,79 milijardi maraka po osnovu novčanih doznaka. Nakon Hrvatske (22 posto) i Srbije (19 posto), Njemačka je na trećem mjestu, s 14 posto novčanih doznaka koje se pošalju u BiH. U konkretnim brojevima, 2022. je iz Njemačke u BiH tako poslano 590 miliona KM, a očekuje se da će taj iznos za 2024. biti još veći. 

Drugim riječima, produbljavanje ekonomske krize u Njemačkoj znači i manje novaca za ljude u BiH.

Što se tiče politike buduće njemačke vlade prema BiH i regiji, treba očekivati da će visoki predstavnik Christian Schmidt imati Merzovu podršku, s obzirom na to da dolaze iz sestrinskih stranaka, CSU i CDU. No, otvoreno je pitanje kakav će odnos Merz imati prema Vučićevoj Srbiji i hoće li nastaviti politiku podrške kakvu su njegovali Merkel i Scholz. Merz je mnogo žešći podržavatelj Ukrajine od Scholza, pa mu itekako može smetati Vučićevo sjedenje na više stolica, kao i razne Dodikove eskapade.

Ipak, fokus nove vlade, koju će po svemu sudeći predvoditi CDU, bit će usmjeren na unutarnje probleme Njemačke, na EU i odnose s nepredvidljivim i prema Europi nabrušenim Trumpom.

U svemu tome, situacija u BiH, osim u slučaju velike eskalacije naše standardne krize, neće biti prioritet nove njemačke vlasti. Barem će biti doznaka iz Njemačke.

———————————————————————————————————————————————————————————————————————

Više od autora: 

GORDAN DUHAČEK: Devetnaest godina Čovića na čelu HDZ-a

USPON I PAD NAŠE STRANKE: Pismo medijima kao paradigma konfuznih politika i ponašanja u vlasti

———————————————————————————————————————————————————————————————————————

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

———————————————————————————————————————————————————————————————————————