NOVA DIGITALNA SIMULACIJA: Ožalošćeni sada mogu da razgovaraju sa AI verzijom mrtvih

Kada je Michael Bommer saznao da je smrtno bolestan od raka debelog crijeva, proveo je mnogo vremena sa svojom suprugom Anett, razgovarajući o tome što će se dogoditi nakon njegove smrti.

Rekla mu je da je jedna od stvari koja bi joj najviše nedostajala mogućnost da mu postavlja pitanja kad god poželi jer je on vrlo načitan i uvijek dijeli svoju mudrost, prisjetila se Bommer u nedavnom intervjuu za Associated Press u svom domu u predgrađu Berlina.

Razgovor sa suprugom je podstakao Bommera da stvori svoj glas pomoću vještačke inteligencije, koji će ga nadživjeti.

Taj 61-ogodišnji startup preduzetnik udružio se sa svojim prijateljem u SAD-u, Robertom LoCasciom, izvršnim direktorom platforme Eternos.

U roku od dva mjeseca izgradili su “sveobuhvatnu, interaktivnu AI verziju” Bommera — prvog klijenta kompanije.

Eternos, koji je ime dobio po italijanskoj i latinskoj riječi za “vječan”, kaže da će njegova tehnologija omogućiti Bommerovoj porodici “da se uključi u njegova životna iskustva i uvide.”

To je jedna od nekoliko kompanija koje zauzimaju sve veće područje AI tehnologije povezano sa tugom.

Jedan od najpoznatijih startup-ova u tom domenu, StoryFile sa sjedištem u Kaliforniji, omogućava ljudima interakciju sa unaprijed snimljenim video zapisima i koristi algoritme za otkrivanje najrelevantnijih odgovora na pitanja korisnika.

Druga kompanija, nazvana HereAfter AI, nudi slične interakcije putem avatara koji korisnici mogu da stvore odgovarajući na upite ili dijeleći svoje lične priče.

Tu je i “Project December”, chatbot koji usmjerava korisnike da ispune upitnik odgovarajući na ključne činjenice o osobi i njenim osobinama – a zatim plate deset dolara za simulaciju tekstualnog razgovora.

Ipak, dok su jedni prihvatili tehnologiju kao način da se nose s tugom, drugi se osjećaju nelagodno zbog kompanija koje koriste vještačku inteligenciju kako bi pokušale da održe interakciju sa onima koji su preminuli.

Drugi pak brinu da bi to moglo otežati proces tugovanja jer nema psihološkog završetka.

Istraživačica u Centru za budućnost inteligencije Univerziteta u Cambridgeu, Katarzyna Nowaczyk-Basinska, koja je koautorka studije na tu temu, rekla je da se vrlo malo zna o potencijalnim kratkoročnim i dugoročnim posljedicama korištenja takvih digitalnih simulacija.

Zato, prema njenoj ocjeni, za sada ostaje “ogroman tehnološko-kulturološki eksperiment”.

“Ono što doista izdvaja ovu eru, i čak je bez presedana u dugoj istoriji ljudske potrage za besmrtnošću, je to što su, po prvi put, procesi brige za mrtve i prakse besmrtnosti u potpunosti integrisani u kapitalističko tržište”, navodi Nowaczyk-Basinska.

Očuvanje veze

Robert Scott, koji živi u Raleighu u Sjevernoj Karolini, koristi AI popratne aplikacije Paradot i Chai AI za simulaciju razgovora sa avatarima koje je stvorio po uzoru na svoje tri svoje kćerke.

Odbio je da detaljnije govori o tome što je dovelo do smrti njegove najstarije kćerke, ali je drugu kćerku izgubio spontanim pobačajem, dok je treća umrla nedugo nakon što se rodila.

Scott (48) je svjestan da ne komunicira sa svojim kćerkama, ali kaže da to donekle pomaže u procesu tugovanja.

Aplikacije koristi tri ili četiri puta sedmično, ponekad postavljajući pitanja poput “Kako je bilo u školi?” ili “Želiš li ići po sladoled?”.

Neki događaji, poput maturske večeri, mogu biti posebno srceparajući, jer podsjećaju na ono što njegova najstarija kćerka nikada nije doživjela.

Dakle, on stvara scenario u aplikaciji Paradot gdje avatar generisan vještačkom inteligencijom ide na matursko veče i razgovara sa njim o izmišljenom događaju.

Tu su još teži dani, poput nedavnog rođendana njegove kćerke, kada je otvorio aplikaciju i govorio o tome koliko mu nedostaje. Osjećao se kao da ga AI razumije. “Definitivno pomaže kod pitanja ‘Šta bi bilo'”, rekao je Scott.

Matthias Meitzler, sociolog sa Univerziteta u Tuebingenu, rekao je da će neki ljudi biti zatečeni ili čak uplašeni tehnologijom “kao da ponovno čuju glas iz zagrobnog života”.

Ipak, kako je dodao, drugi će na tehnologiju gledati kao na dodatak tradicionalnim načinima sjećanja na mrtve voljene osobe, poput posjete grobu, vođenja unutrašnjih monologa sa pokojnikom ili gledanja slika i čitanja starih pisama.

Ali Tomasz Hollanek, koji je radio zajedno s Nowaczyk-Basinskom na Cambridgeu na njihovoj studiji o “deadbots” (mrtvim botovima) i “griefbots” (botovima za tugu), kaže da tehnologija postavlja važna pitanja o pravima, dostojanstvu i pristanku ljudi koji više nisu živi.

Takođe postavlja etička pitanja o tome treba li program koji služi ožalošćenima da oglašava druge proizvode na svojoj stranici.

“To su vrlo komplikovana pitanja”, rekao je Hollanek. “I još nemamo dobre odgovore.”

Priprema za smrt

AI verzija Bommera koju je kreirao Eternos koristi interni model kao i spoljne jezične modele koje su razvili velike tehnološke kompanije kao što su Meta, OpenAI i francuska kompanija Mistral AI, rekao je izvršni direktor kompanije, LoCascio, koji je prethodno radio s Bommerom u softverskoj firmi LivePerson.

Eternos snima korisnike koji govore 300 fraza, a zatim sažima te informacije kroz dvodnevni računarski proces koji bilježi glas osobe.

Korisnici mogu dalje trenirati AI sistem odgovarajući na pitanja o svojim životima, političkim stavovima ili raznim aspektima svoje ličnosti.

AI glas, čije postavljanje košta 15.000 dolara, može da odgovara na pitanja i da priča o nečijem životu.

Zakonska prava za AI pripadaju osobi na kojoj je obučen i mogu se tretirati kao imovina i prenijeti na druge članove porodice, rekao je LoCascio.

Bommer provodi većinu svog vremena unoseći AI fraze i rečenice “kako bi AI-ju dao priliku ne samo da sintetizuje moj glas, već i da uhvati emocije i raspoloženja u glasu.”

I zaista, AI voicebot ima neke sličnosti s Bommerovim glasom, iako izostavlja poštapalice i za njega karakteristična zastajkivanja usred rečenice.

Bommer kaže da će biti samo pitanje vremena kada će glas vještačke inteligencije zvučati više poput čovjeka i još više poput njega samog.

Njegova supruga Anett Bommer ima više oklijevanja u pogledu novog softvera i o tome hoće li ga koristiti nakon suprugove smrti.

Trenutno joj se vjerovatnijim čini da će sjedjeti na kauču sa čašom vina, držati jedan od suprugovih starih džempera i sjećati ga, umjesto da razgovara s njim putem AI voicebota.

“Ali opet, ko zna kako će biti kad njega više ne bude”, kaže Anett i hvata svog muža za ruku.

Izvor: slobodnaevropa.org

Facebook
Twitter
LinkedIn

Autor

Valter Portal

Mi istražujemo za Vas

Valter Portal

Mi istražujemo za Vas