ODLUČNO PROTIV USTAŠIZACIJE RH: U tunelu fašizma i usred mraka – sjaji Tomislav Tomašević

Gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević iz zeleno-lijeve platforme Možemo! ovih je dana bio meta napada i prijetnji cijele hrvatske desnice, sada predvođene bivšim umjerenim europejcem Andrejem Plenkovićem, predsjednikom HDZ-a i premijerom Hrvatske u trećem mandatu.

Razlog toj kampanji blaćenja i neuspješnog zastrašivanja je bila Tomaševićeva odluka da dosljedno provodi zaključak Gradske skupštine Grada Zagreba o tome da je na javnim površinama i u javnim objektima pod upravom Zagreba zabranjeno isticanje nacističkih, fašističkih i ustaških simbola, što uključuje i notorni ustaški pozdrav Za dom spremni, koji je, pak, dio standardnog repertoara filoustaškog pjevača Marka Perkovića Thompsona kao početka njegove ratne pjesme Bojna Čavoglave.

HDZ TOMAŠEVIĆU U ZAGREBU NE MOŽE STAVITI NI SOLI NA REP

Za korupciju osuđeni HDZ Tomaševiću ne može oprostiti što ih je na lokalnim izborima u glavnom gradu Hrvatske već dvaput potukao do nogu, te im onemogućio čašćenje na najvećem lokalnom proračunu u državi od oko tri milijarde eura. Istovremeno, svi još desnije od HDZ-a Tomaševića ne podnose jer jasno zastupa antifašističke vrijednosti, primjerice kroz obilježavanje oslobođenja Zagreba 1945. manifestacijom Trnjanski krijesovi, s obzirom na to da ljubitelji NDH – koju nazivaju “hrvatskom državom”, a ustaše domoljubima – ulazak partizana smatraju okupacijom.

Indikativno je da ulazak nacističkih trupa 1941. smatraju oslobođenjem i da brane NDH, koja je u samo četiri godine postojanja počinila tri genocida, nad Srbima, Jevrejima i Romima.

U međuvremenu su se svi ti koruptivno-filoustaški interesi spojili u liku i (ne)djelu Marka Perkovića, koji je od predratnog konobara postao bogataš zahvaljujući svojim klerofašističkim pjesmama koje uspješno prodaje kao izraz patriotizma. To što je utajivač poreza i bespravni graditelj Perkoviću nije naštetilo u očima fanova, jer njihova verzija domoljublja ionako prominento uključuje lopovluk. Pored toga je tu i ustašluk, npr. u pjesmi Geni kameni, u kojoj Perković pjeva loša bila ‘45., rasula nas preko svijeta. Ne treba biti pretjerano pametan da bude jasno kome je bila loša 1945. Antifašistima sigurno ne.

Perković je ovaj put ušao na političku scenu zahvaljujući rukometnoj reprezentaciji Hrvatske, koja je na Europskom prvenstvu osvojila treće mjesto. Rukometaši su za svoju neslužbenu himnu izabrali pjesmu koju izvode grupa Hrvatske ruže i Perković Ako ne znaš što je bilo autora Nene Ninčevića, no već se u Švedskoj na prvenstvu pokazalo koliko se, kao dan i noć, razlikuje percepcija Pekovića u svijetu u odnosu na onu koji imaju njegovi hrvatski fanovi.

Naime, Europska rukometna federacija (EHF) je zabranila puštanje te pjesme isključivo zbog Perkovića, kojega ostatak EU smatra fašističkim pjevačem i kojem su već bili zabranjeni koncerti za dijasporu u Nizozemskoj, Njemačkoj i Švicarskoj.  

Koliko god se trudili samoprozvani domoljubi u Hrvata, ostatak svijeta nije moguće uvjeriti da je Za dom spremni išta drugo nego ustaški, genocidni pozdrav, hrvatska verzija Heil Hitler. Uostalom, o tome postoji i presuda Europskog suda za ljudska prava iz 2019., koji je ZDS okarakterizirao kao “izraz rasističke i fašističke ideologije” i “sadržaj koji izražava ili potiče mržnju na temelju rase, nacionalnosti ili vjere”.

BRONCA USTAŠKOG SJAJA

Ništa od toga hrvatske rukometaše nije spriječilo da se inspiriraju baš pjesmom koju pjeva (i) Perković, kao i da nakon osvajanja trećeg mjesta inzistiraju da baš on nastupi na njihovom dočeku u Zagrebu. Tako je bronca ustaškog sjaja postala političko pitanje par excellence u Hrvatskoj, a doček najvažnija politička tema. Rukometaši su očito iskorišteni od strane HDZ-a kako bi se gradonačelnika Tomaševića dovelo u situaciju da otkaže doček i tako ispadne negativac u očima cijele nacije.

Tomašević je Hrvatskom rukometnom savezu, s kojim je Grad Zagreb dogovarao doček, ponudio da pjesmu “Ako ne znaš što je bilo” izvedu Hrvatske ruže bez Pekovića, na što su oni isprva pristali, da bi noć prije dočeka promijenili ploču. Postavili su ultimatum: ili Perković, ili otkazivanje dočeka. Tomašević nije popustio, pa je zapravo Hrvatski rukometni savez otkazao doček, iako sada većina hrvatskih mainstream medija, koje kontrolira Plenković, tvrdi da je za sve kriv Tomašević.

Odjednom se u javnosti ukazao inače neprimjetni ministar turizma i sporta Tonći Glavina, te poručio da će Vlada RH organizirati doček na Trgu bana Jelačića i “ispuniti sve želje” rukometaša, kao da se tu radi o razmaženim derištima kojima se mora sve udovoljiti, a ne o odraslim ljudima. Rukometaše hrvatska desnica uporno opisuje kao “ratnike” i “vitezove”, iako su sportaši, a Europsko prvenstvo nije Domovinski rat, pa im je izgleda sve to udarilo u glavu.

Plenković je tada organizirao protuustavni desant na Zagreb (slaže se većina pravnih stručnjaka koji su se javno oglasili), uzurpirajući ovlasti koje ima lokalna samouprava, te protiv volje Grada Zagreba i bez potrebnih dozvola organizirao doček rukometaša u centru Zagreba. Naravno, pjevao im je i u ostatku svijeta prezreni Perković.

Ponedjeljak, 2. februara 2026., ostat će zapamćen u političkoj povijesti Hrvatske kao jedan od njenih najcrnjih dana. Gradonačelniku Zagreba su počele dolaziti prijetnje s porukom “Nećeš dočekati jutro”, krenule su dojave o bombama u centrali Možemo! i Gradskom poglavarstvu, pa je Tomašević morao konferenciju za medije održati preko puta u Koncertnoj dvorani Lisinski. Sve je podsjećalo na pokušaj Machtergreifunga, kako su nacisti 1933. nazivali svoj orkestrirani dolazak na vlast i uzurpaciju institucija, a Plenković je sve više izgledao ne kao premijer demokratske vlade već kao ustaški kancelar.

ZAGREB OSTAO NEPOKORENI GRAD

Nasuprot svima njima ostao je gradonačelnik Tomašević, koji je poručio da ga nitko ne može zastrašiti u provođenju politike i zastupanju antifašističkih vrijednosti na kojima je prije samo osam mjeseci uvjerljivo dobio drugi mandat na čelu Zagreba. U skladu sa svojim ovlastima, jer Tomašević za razliku od Plenkovića poštuje zakone i Ustav RH, poslao je na Trg bana Jelačića komunalne redare koji su počeli ispisivati kazne Vladinoj logistici koja je bez potrebne dozvole postavljala binu za doček. Najavio je i tužbe.

Plenković je, pak, preko svog ministra branitelja Tome Medveda naredio veteranskim udrugama da se pojave na dočeku, dok je Tomaševiću bahato poručivao da popije čaj i smiri živce. Većina hrvatskih srednjostrujaških medija je odigrala svoju ulogu zaštitnika Plenkovićevog režima, nekritički preuzimajući narativ koji je došao iz Banskih dvora, iako je i pravnim laicima jasno da se dogodila uzurpacija.

Perković je, pak, pjevao na dočeku, ali ne i pjesmu koja počinje ustaškim pozdravom, jer Plenković zna da bi to mogao biti problem za njega u vanjskopolitičkom kontekstu. Tada je postalo izvan sumnje jasno da je režiser cijele te otužne, kvazipatriotske priredbe, upravo Plenković, a da su rukometaši i njihov omiljeni pjevač njegove dobrovoljne marionete.

Upadljivo je i da je među masom na Trgu bana Jelačića bilo mnogo onih koji su mahali zastavama u Haagu presuđene Herceg-Bosne, na kojima je pisalo npr. “Jajce” ili “Posušje”. Za njih je Zagreb“glavni grad svih Hrvata”, iako je de facto i de jure glavni grad Republike Hrvatske.

Tu je i ključna ideološka razdjelnica između Tomaševića i hrvatske desnice: on sebe vidi kao gradonačelnika glavnog grada RH, što podrazumijeva i poštivanje Ustava RH, dok ga oni vide kao izdajnika, kao i sve građane Zagreba koji su glasali za njega, a za Ustav i zakone ih nije briga. Antifašizam im je najveća crvena krpa iz jednostavnog razloga, koji naravno nikad ne bi javno priznali, što se u svojoj domoljubnoj duši osjećaju kao fašisti. Da im geopolitičke prilike to omoguće, već sutra bi osnivali nove konc-logore.

S razlogom Zagreb nosi naziv nepokorenog grada, s obzirom na brojne aktivnosti kojima su antifašistički ilegalci zagorčavali život njemačkom okupatoru i domaćim ustaškim izdajnicima tokom Drugog svjetskog rata. Gradonačelnik Tomašević nastavlja baštiniti tu tradiciju i u 21. stoljeću, čak i kada se nađe pod orkestriranim udarom cjelokupne moći državne izvršne vlasti, kao i njenih paraterorističkih struktura, od veteranskih udruga do nogometnih huligana.

U tunelu fašizma u koji svijet upada, usred sve strašnijeg mraka koji se širi Hrvatskom i našom regijom, sjaji Tomislav Tomašević.

——————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

Pročitajte još: 

SANJIN DIZDAREVIĆ, ČOVJEK HOBOTNICA: Kako je kadru SDP-a uspjelo da istovremeno bude inspektor, član NO i direktor u dva JP

VELIKA AFERA U UIO: Godinu šutnje institucija o organiziranom kriminalu na GP Gradiška, prijavitelj pretučen pa završio u zatvoru

——————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

——————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

——————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!