U ovom slučaju se ne dešavaju greske, kao ni mnogim, pa ni slučaju fotografije iz Prijedora od neki dan
Vijest o tome da su se imena djece ubijene tokom opsade Sarajeva našla na listi 106 ubijene djece u današnjem Istočnom Sarajevu, koju je sačinio Republički centar za istraživanje rata i ratnih zločina u Republici Srpskoj, jučer je objavljena u većini bh. medija.
Takav potez stavljanje je soli na ranu porodicama ubijene sarajevske djece koju su, što se može zaključiti iz izvještaja tzv. Istraživačkog centra iz RS-a, ubili pripadnici Armije RBiH.
A istina je da su tu djecu ubili pripadnici VRS-a, najčešće tokom granatiranja civila i civilnih objekata u Sarajevu.
Jedno od imena koje se našlo na spisku ubijene djece u Republici Srpskoj jeste i Marko Lukić. Marko je, naime, ubijen u granatiranju tokom 1995. godine u sarajevskom naselju Mejtaš. Ubila ga je granata ispaljena sa položaja VRS-a, a danas je stavljen na spisak žrtava “muslimana i mudžahedina”.
Povodom cijele priče oglasio se i Markov brat, Miroslav, koji danas živi i radi u Sarajevu. Najavio je pokretanje tužbe, pogodilo ga je to što se neko igra sa imenom njegovog brata koji je ubijen kada je imao samo 11 godina.
Njegovu objavu ovim putem prenosimo u cijelosti:
– Kao brat jednog od ubijene djece opkoljenog Sarajeva, imam obavezu prema, kako svom bratu, tako i svakom od 1601 djeteta opkoljenog Sarajeva ubijenog od strane srpskog agresora za vrijeme opsade Sarajeva od 1992. do 1995. godine, da se borim za istinu i pravdu i da čuvam sjećanje na njih.
Iako mi je mučno pravdati se, i da se moja majka, u najvećem bolu koji čovjek može iskusiti pravda, postoji i medicinska dokumentacija, kao i policijska, te UN dokumentacija o ubistvu mog brata uzrokovanom ciljnim granatiranjem grupe civila i civilnih objekata. Planiram također podnijeti tužbu protiv odgovornih za ovaj, kako sam već gotovo siguran da će ga druga strana nazvati – “incident” i “grešku”.
Sad za sad, tužba ce ići prema RTRS, te tzv. “Republičkom Centru za istraživanje rata i ratnih zločina u opštinama Srpskog Sarajeva”. Pored toga sto je gotovo nemoguće da postoji veći paradoks od ovog, svjesni smo koliko je vjerovatno i moguće da se, eventualno, bilo koje od imena ubijene djece opkoljenog Sarajeva nađe na nekom spomeniku u Istočnom Sarajevu, uz narativ kako je to recimo – “Srpska žrtva ubijena u RS od muslimanske ruke” kako oni vole reći, s obzirom na to da se, kako sam dobio podatke i linkove, već nalaze na najmanje dva spiska žrtava i djece iz ondašnjeg Srpskog, a današnjeg Istočnog Sarajeva.
Iako se u istrazivanju navedenog Centra ne navodi od cije je ruke dio to 106 djece kako oni kazu “stradalo”, odnosno ubijena, postoje sudski, tuzilacki, policijski, te od strane istrazitelja UN-a relevantni spisi i decidni podaci o tome odakle su ispaljeni projektili granata, snajpera, sijaca smrti itd.
U ovom slucaju se ne desavaju greske, kao ni mnogim, pa ni slucaju fotografije iz Prijedora od neki dan. Ovo su jasni pokazatelji o kakvoj masineriji propagande, lazi, mirnodopske agresije, relativizacije, i umanjivanja i izjednacavanja, se zapravo radi.
Kao patriota, kao porodica djeteta ubijenog od strane agresora u opkoljenom Sarajevu, dijete poginulog borca casne Armije Republike Bosne i Hercegovine pozivam institucije Bosne i Hercegovine, moje drzave, da poduzmu sve potrebne pravne i zakonske akcije protiv ovih gnusnih lazi i potvara, rekao je Lukić.
Izvor: oslobodjenje.ba
