Nešto više od dva mjeseca ostalo je do lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini a izborna kampanja odavno se vodi svim oružjima, tako i za gradonačelnika Banjaluke. Grad na Vrbasu će, kako sada stvari stoje, birati između četvoro kandidata: aktuelnog gradonačelnika iz Partije demokratskog progresa (PDP) Draška Stanivukovića, kandidata SNSD-a Nikole Šobota, nezavisnog kandidata Davora Dragičevića i Jelene Trivić iz Narodnog fronta.
Šobotova kandidatura prilično je iznenađenje predstojećih lokalnih izbora jer je riječ o načelnikuKlinike za kardiohirurgiju na UKC RS, politički potpuno nepoznatom. Šta je opredijelilo najjaču stranku u Republici Srpskoj da u trku za Banjaluku uključi političkog anonimusa?
ZAŠTO KANDIDATURA DR ŠOBOTA
Dio javnosti koji vjeruje u “simbiozu” sadašnjeg gradonačelnika Banjaluke s Dodikovim SNSD-omtvrdi da će Šobot samo statirati na predstojećim izborima upravo iz razloga što je, kako smatraju, Dodikov čovjek za lokalne izbore – Draško Stanivuković.
Novinar Impuls portala Miljan Kovač kaže da je za SNSD, kao najjaču i najveću stranku u RS, čudno što nisu kandidovali neko prepoznatljivo ime što, kako ističe, ide u prilog pretpostavkama da se igra određena igra između vladajućeg SNSD-a i Draška Stanivukovića.
“Zbog toga kandidatura dr Šobota kao političkog anonimusa pojačava ove sumnje o simbiozi. S druge strane, stiče se utisak da dr Šobot nije neko ko ima šanse da pobijedi na ovim izborima i osvoji gradonačelnički mandat. U prilog tome ide i činjenica da koalicioni partneri SNSD-a ne gledaju blagonaklono na njega. Štaviše, nedavno je DEMOS podržao Stanivukovića kao kandidata za gradonačelnika. Ima najava da će ga podržati SPS Gorana Selaka i DNS. Dakle, koalicioni partneri SNSD-a neće podržati kandidata te stranke, već će podržati Draška Stanivukovića”, kaže Kovač.
Utisak je, pojašnjava on, da je uloga dr Šobota da bude “fikus kako bi se ta simbioza zamaskirala, ili kao sigurna varijanta koja će pomoći SNSD-u da popravi rezultat odborničke liste”.
Aktuelni gradonačelnik će na lokalnim izborima u Banjaluci odmjeriti snagu i sa dojučerašnjom saveznicom i partijskom kolegicom Jelenom Trivić. Ovaj politički dvoboj je već duže vrijeme u fokusu javnosti, posebno kod značajnog broja birača koji su nezadovoljni Stanivukovićevim upravljanjem Banjalukom.
Njegova prednost na izborima svakako je pozicija vlasti i raspolaganje javnim sredstvima koji su omogućili izgradnju infrastrukture i sticanje predizbornih poena. Još jedna prednost, ističe Miljan Kovač, su njegove veze s banjalučkim građevinskim lobijem, koji će mu bez sumnje pomoći na putu do drugog mandata.
“S druge strane, prisutno je veliko razočarenje opozicionog glasačkog tijela Stanivukovićem. Svi oni koji su očekivali da će on biti neka promjena nakon dugogodišnje vladavine SNSD-a u Banjaluci, velikim dijelom su razočarani. I to je očito na svakom koraku”, ističe Miljan Kovač i dodaje da će ti birači glasati dijelom za Trivićevu, neki će se odlučiti za Davora Dragičevića, a očekuje se ponovo značajan broj izbornih apstinenata.
Kandidatura Davora Dragičevića za mnoge je takođe bila iznenađenje. Otac ubijenog Davida Dragičevića već godinama se bori za istinu i pravdu za svog sina, a na tom putu upravo mu je politika najveća prepreka.
„Nadam se da će doći do ljudi da ja nisam neko ko želi da iskoristi ubistvo svog djeteta, već nego ko hoće da zaštiti njihovu djecu, da ostanu ovdje, da ne idu pod zemlju, ni iz zemlje. Želim stvoriti okruženje koje će biti dobra osnova za buduće generacije. Ja imam moć sad od naroda, ali nemam političku moć. Oni imaju političku moć da štite ubice mog sina. Zato sam se odlučio na ovaj korak. Treba mi politička moć”, kazao je Dragičević u emisiji na Face TV.
UMJESTO STABLA – NASELJA KORUPCIJE
Kovač kaže da, za razliku od ostalo troje kandidata, Dragičević ne raspolaže infrastrukturom – finansijskim sredstvima, mjesnim odborima na terenu ni medijima, stoga se teško može nositi sa svojim političkim protivnicima. Ipak, on sigurno može računati na dio birača koji su generalno nezadovoljni opozicijom.
Mnogi od nekadašnjih gradonačelnikovih glasača dobro pamte kada je Stanivuković najavljivao “stablo korupcije” u Banjaluci na kojem su trebala biti ispisana imena firmi, političara i biznismena, posebno onih povezanih s porodicom Dodik. Stablo nikada nije osvanulo u Banjaluci, već su umjesto njega osvanule brojne zgrade i naselja tajkuna bliskih Dodiku.
I dok se gradonačelnik bavio vidljivim stvarima u Banjaluci – kružnim tokovima, parkovima i spomenicima, suštinski je gradio po regulacionim planovima donesenim u vrijeme SNSD-ove vladavine.
Pa iako Stanivuković nije ostao dosljedan važnim obećanjima koje je dao prije i u toku mandata, ostao je dosljedan svojoj posvećenosti društvenim mrežama na kojima pedantno predstavlja sve svoje aktivnosti. Tako njegovi pratioci mogu vidjeti gradonačelnika kako drži govor na sjednici Predsjedništva PDP-a, uživa u Banjaluka festu, obilazi sela, spomenik na Kozari, jaše konja, radi sklekove…
Za razliku od gradonačelnikovih predstavljanja na mrežama, Jelena Trivić znatno je uzdržanija. Jedino u čemu nije uzdržana upravo je kritika Stanivukovića.
“Onaj koji tvrdi da Draško nije Dodikov kandidat, ili ne želi vidjeti ili ima neku korist”, rekla je Trivićpočetkom ove godine, pojašnjavajući da Stanivuković neće podijeliti opoziciju, već biračko tijelo koje je proesenesdeovsko.
JEDAN KORAK NAPRIJED, DVA NAZAD
Urednik portala Istinito Željko Raljić kaže da su istraživanja pokazala da je rejting Jelene Trivić ispod 10 odsto, dok je Stanivukovićev više od 20 procenata.
“Narodnom frontu je potreban veliki iskorak, snažan rad na terenu jer su su novoformirana partija bez značajnijeg učešća u vlasti osim ponegdje na lokalu. Preokreti su mogući, ali ne očekujem prevelika iznenađenja”, kaže Raljić, dodajući da su ovi lokalni izbori veliki izazov za Jelenu Trivić i da mogu imati dalekosežne posljedice po njen dalji politički angažman.
Jelena Trivić i Draško Stanivuković ipak imaju nešto zajedničko – njihov ideološki nastup bazira se na nacionalističkom narativu – po davno pantentiranom receptu koji je Milorad Dodik doveo do savršenstva.
“Političke stranke koje su na sceni u BiH, a naročito u RS, čuvaju jak kontinuitet nacionalističke politike još iz 90-tih godina i ne bave se budućnošću, već su na prvom mjestu, kad se približe izbori, te teme iz prošlosti – o karakteru rata, žrtvama, simbolima, istoriji… Oni su još devedestih svojim glasačima obećali ‘svjetliju prošlost’ i, evo, preko 30 godina opstaju na vlasti s tom pričom”, podsjeća Kovač.
Iz takvih ideoloških okvira Kovač izuzima jedino Davora Dragičevića, čiji je narativ drugačiji.
“Svi su se vratili u nacionalni koš kada su u pitanju nacionalni simboli. Vidimo u NSRS da su i vlast i opozicija glasali za zakon kojim se omogućava upotreba simbola druge države, Srbije, u Republici Srpkoj”, podsjeća Kovač i dodaje kako je nevjerovatno da se toliko godina pecaju na istu udicu Milorada Dodika i nacionalističku retoriku.
————————————————————————————————————————————————————————————————————————
———————————————————————————————————————————————————————————————————————-Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba
