ŠIMUN CIMERMAN, AUTOR HITA “BITKA NA SUTJESCI”: Tito je bio odličan menadžer, uvijek je prepoznavao najbolje

Publicistička knjiga Šimuna Cimermana Bitka na Sutjesci, s podnaslovom Pakao u raju, trenutno je jedan od hit naslova u Hrvatskoj.

Raskošno opremljenu knjigu na više od 400 stranica objavila je zagrebačka izdavačka kuća Jesenski & Turk, a uz knjigu dolazi i terenska karta Bitke na Sutjesci s više od 3.000 kilometara ucrtanih cesta, putova i staza koje postoje i danas, a kojima su se kretale Sile Osovine i partizanske snage. Uz kartu je dostupan i GPS log svih ucrtanih putova koji se mogu prolaziti motornim i terenskim vozilima, biciklima ili pješice.

Autor ove već sada hvaljene knjige je rođen u Zagrebu 1974. godine, te se od mladosti intenzivno bavi i sportom. Politologiju je završio na Sveučilištu Južne Californije, na koje je otišao studirati dobivši sportsku stipendiju kao vrhunski vaterpolist, koji je bio i europski vicešampion. U 25 godina rada u području sporta organizirao je preko 150 outdoor utrka i događanja na više od 40 različitih lokacija u Hrvatskoj, Sloveniji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini.

Do interesa za poznatu bitku iz Drugog svjetskog rata ga je zapravo dovela njegova ljubav prema ekstremnim sportovima i planinarenju, o čemu govori u intervjuu za Valterportal. Cimerman također objašnjava kako je bilo moguće da partizanska vojska od dvadesetak tisuća ljudi, od kojih je bilo i četiri tisuće ranjenika, preživi smrtonosnu zamku koju su im spremile neprijateljske snage, koje su brojale oko 130.000 vojnika.

Prema njegovim riječima, Bitka na Sutjesci, koja je trajala od 15. maja do 16. juna 1943. godine, bila je jedna od prekretnica u Drugom svjetskom ratu. Osamdeseta godišnjica pobjede nad fašizmom se slavi baš ovih dana, pa smo zato Cimermana pitali i kako gleda na rastuće uvjerenje da su pozitivci u Drugom svjetskom ratu na našim prostorima bili ustaše i četnici, a ne partizani.

Prvo predstavljanje vaše knjige “Bitka na Sutjesci” je upriličeno u aprilu u Sarajevu na Sajmu knjiga. Zašto vam je bilo bitno da baš u Sarajevu krenete s promocijom ove knjige?

CIMERMAN: Bila je to logična odluka jer je okupirano Sarajevo zapravo svojevrsni epicentar kada govorimo o Bitki na Sutjesci. Od tamo su kretale većina Osovinskih snaga koje su bile angažirane za Operaciju Schwarz, a Sarajevo je bio i glavni operacijski stožer njemačkih snaga za samu operaciju, dok je sarajevski aerodrom bio najznačajniji za njemačke zračne snage. Nijemci su se u operaciji jako pouzdali u zrakoplovstvo, koje je u konačnici prouzročilo ogromne gubitke partizanskim snagama, pošto je 50 posto ranjenih ili ubijenih bilo upravo zbog njemačke avijacije.

“Bitka na Sutjesci” je bila mitska priča iz Narodno-oslobodilačke borbe u socijalističkoj Jugoslaviji, o tome se obavezno učilo u školi, o njoj je snimljen i film u kojem je Tita glumio Richard Burton, itd. Zato bih vas htio pitati kako ste tu bitku percipirali u mladosti, odnosno koja sjećanja na nju imate iz tog perioda?

CIMERMAN: Tu sam bitku kao dijete percipirao potpuno romantično, posebice kroz film “Bitka na Sutjesci”, koji sam kao prvačić morao gledati potajice, jer mi roditelji nisu dopuštali gledanje nasilja na filmu. Mene je tada fascinirala ta priroda prvenstveno, razmišljao sam u stilu “vidi kako im je super po tim planinama, i ja bih to”, bez ikakvog ideološkog preznaka. Za mene su tada partizani bili naoružani planinari koji putuju po prekrasnim predjelima, a tu i tamo moraju se popuškarati s Nijemcima, a kako bi stigli na svoje odredište. Kako sam išao u osnovnu školu tijekom 1980-ih, u Zagrebu, moram napomenuti da nas u školi nikada nisu gnjavili s partizanskim filmovima. Svi su tada željeli vidjeti “Top Gun”, partizani su bili totalno demode. Osim kod mene.

Vrhunski ste sportaš i iskusni planinar, pa ste se zapravo na taj način opet zainteresirali za temu “Bitke na Sutjesci”. Kako je izgledao susret s tim planinskim područjem koji je u konačnici doveo do pisanja ove knjige?

CIMERMAN: U pisanje “Bitke na Sutjesci” krenuo sam obrnutim smjerom. Pošto sam već 15 godina za redom svake godine barem dva, tri tjedna bio prisutan na području Sutjeske i Durmitora, znao sam da se tu negdje odigrala bitka na Sutjesci. Svake bih godine prešao po stotine kilometara tih staza, ali bez predumišljaja. Tek kada sam počeo malo kopati po literaturi, shvatio sam da sam sasvim slučajno prošao veliki dio prostora gdje su se kretale što partizanske što osovinske snage, i odlučio napraviti planinarski vodič bitke na Sutjesci. Iznenadilo me u mojem istraživanju da ta bitka zapravo nije bila na samo na Sutjesci, već je to bilo golemo područje, 100 puta 100 kilometara, koje danas obuhvaća nacionalne parkove Durmitor i Sutjesku, te parkove prirode Taru i Pivu. Uz planinarski vodič sam na početko htio napisati nešto malo u vezi bitke. Počeo sam istraživati i jedno je vuklo drugo. Na kraju, rezultat je da je vodič zapravo – prilog knjizi.

I osobno sam se uvjerio prije par godina, kada sam posjetio Nacionalni park Sutjeska, koliko je važno suočiti se s tim terenom i vlastitim nogama proći te planine da bi se moglo shvatiti koliko je bila herojska partizanska borba. Možete li našim čitateljima objasniti kakvo je područje na kojem se odigravala “Bitka na Sutjesci”, i koliko je ona zapravo trajala?

CIMERMAN: Prvo, treba znati da 1943. godine tamo nije postojalo 95 posto današnje infrastrukture. Pa i danas, sa postojećom infrastrukturom – to je i dalje divljina. Drugo, taj djelić Europe veličine 100 puta 100 kilometara je i lokacija prašume Perućica, to je možda i najveća divljina na našem kontinentu, područje prošarano s desecima kanjona, rijeka, rječica, jezera, hrpom planinskih vrhova iznad 2.000 metara, mjesto “gdje Alpe izviru iz džungle“, kako se to zna reći. Jednostavno, od ljepote ne znate gdje biste prvo krenuli. No, kada krenete, uvjerite se koliko je to područje teško za kretanje, zahtjevno, nepredvidljivo, divlje. Upravo me to fasciniralo i kopkalo, čisto iz antropološke perspektive. Pitao sam se kako je netko u to vrijeme, okružen sa 130.000 neprijateljskih vojnika koji te žele uništiti, bez hrane i sredstava za preživljavanje, sa 4.000 ranjenika na leđima, uz konstantne borbe i avionska bombardiranja, bez znanja gdje ćete biti sljedeći sat – mogao preživjeti u toj divljini mjesec dana. To je fascinantna priča.

Kako objašnjavate to što Nijemci i njihovi saveznici, unatoč ogromnoj nadmoći u brojevima, oružju i tehnici, nisu uspjeli ostvariti svoj cilj u operacijama “Schwarz” i “Weiss” (odnosno bitkama na Neretvi i Sutjesci), a to je bila potpuna destrukcija partizanskih snaga predovođenih komunistima i Titom? Koliku je tu ulogu igrala sreća, a koliko partizanska vojna vještina?

CIMERMAN: Tu je sve izmiješano i ne može se objasniti u nekoliko rečenica, zato sam i napisao knjigu! Nijemci su odlično planirali operaciju, no kada su krenuli u realizaciju, napravili su nekoliko grešaka. U isto vrijeme, partizani također rade greške, treba im punih pet dana da uopće zaključe da to nije neko regularno puškaranje, već operacija ogromnih razmjera u kojoj je neprijatelj odlučan da ih potpuno uništi. Nakon toga, počinje igra mačke i miša, partizani traže rupu, Nijemci se trude svaku od tih rupa začepiti, i to traje mjesec dana. Situacija se nekada mijenja iz dana u dan, a nekada iz sata u sat. Kako se operacije bliži kraju, situacija je sličnija trileru nego bitki. Svašta se tu izdešavalo, pa je ipak najbolje – pročitati knjigu.

Tko su bili najopasniji vojni protivnici partizana u Operaciji “Schwarz”? U knjizi navodite da je za tu operaciju angažirana i jedna od najboljih divizija SS-a.

CIMERMAN: Svakako je to bila 7. SS divizija, jer je bila najiskusnija i najbolje opremljena, te nabrojnija i najžešća u borbi. Naime, morate znati da su SS divizije bile dobrovoljačke, za razliku od ostalih regularnih divizija Wehrmachta, posebno onih “posadnih“ tj. za čuvanje prostora, tako da se te divizije Wehrmachta nisu istakle u operaciji Weiss, pa su za operaciju Schwarz bile promijenjene u lovačke.

Vrhovni štab predovođen Titom je na “Bitki na Sutjesci” počinio i određene pogreške. Što su trebali bolje? Npr., imali su jako loše obavještajne podatke i prekasno shvatili da se oko njih stvara obruč?

CIMERMAN: Kao što rekoh, trebalo im je punih pet dana da shvate kakva ih je nesreća zadesila. Nakon toga, donosili su većinom dobre odluke, kao ideja da se probiju preko Foče. No, kako su snage bile raštrkane, Drinska operativna grupa bila je previše slaba da bi se probili preko Foče, što je bilo najlogičnije, jer je i Centralna bolnica bila smještena blizu, pa bi evakuacija bila lakša. No, to im nije uspjelo, pa su morali krenuti neželjenim smjerom. Ali, taj neželjeni smjer je bio neželjeni i za Nijemce, nitko nije htio u te planine i gudure. No, morali su. Svi. Partizani su imali na leđima i Centralnu bolnicu. I što s tim? Da su htjeli, glavnina snaga se mogla probiti preko Sutjeske i Zelengore bez većih gubitaka da su odmah ostavili bolnicu. No, nisu je ostavili. Ali, u konačnici, nisu je ni mogli spasiti.

Kako tumačite nevjerojatnu požrtvovanost i herojstvo parizanskih boraca? Ipak je to bila jedna slabo opremljena multinacionalna vojska sastavljena ad hoc i većinom od seoskog stanovništva, za koju se na prvi pogled ne bi očekivalo da će biti tako opasan protivnik tada najmoćnijoj vojnoj sili u Europi.

CIMERMAN: To je jedno od najvećih pitanja. Osobno mislim da se radilo o čistom preživljavanju. To su bili mladi ljudi, 70 posto partizanskih vojnika su bili mlađi od 25 godina, željni života. Mislim da ih je spasila upravo ta želja za životom, ali i osvetom, jer svi ti ljudi – pogotovo seljaštvo, koje je činili 80 posto boraca i koji nisu bili komunisti – u partizane su došli jer ih je zadesila nesreća. Izbjegli su od ustaškog, četničkog, ili talijanskog ili njemačkog terora, izgubili su svoje najmilije, željeli su osvetu. Upravo im je partizanski pokret to omogućio, da se bore protiv svojih krvnika, da se osvete, da prežive. Zajednička ih je nevolja ujedinila, a u takvoj nevolji nije važno tko je Srbin, Hrvat, musliman, katolik, komunista, liberal.

Kada govorimo o “Bitki na Sutjesci”, naročito je zanimljiv odnos Tita i Koče Popovića. Među njima je znalo biti nesuglasica, ali bez njih je teško zamisliti partizansku pobjedu u Drugom svjetskom ratu…

CIMERMAN: Tito je bi odličan menadžer, kako bi se to reklo današnjom terminologijom. Na glavne pozicije stavljao je najkvalitetnije ljude. Nije bio egoističan u tom smislu. Uvijek je prepoznao najbolje i najbolje stavljao na odgovorne funkcije. Tito je bio odličan kadrovik, a Koča je bio logičan izbor, pogotovo nakon Užičke republike, kada se mislilo da su partizani posve uništeni. Koča se svojom sposobnošću nameće kao izbor za komandanta Prve proleterske brigade baš kada Narodno-oslobodilački pokret kreće potpuno novim smjerom. Odnos Tite i Koče opisan je detaljno u knjizi, pogotovo u epizodi kada je Koča na svoju ruku napravio spasonosni proboj i kada ga je Tito isprva htio strijeljati. Opisao sam baš sve što se onda događalo i kako do strijeljanja nije došlo.

Još jedan fascinantan aspekt partizanske borbe, pa i “Bitke na Sutjesci”, je uloga žena u NOB-u. Kako gledate na njihov doprinos preživljavanju partizanskih snaga, i u konačnici kasnijoj pobjedi nad okupatorima?

CIMERMAN: Žene u partizanima su bile na neki način neželjeni i neizbježni teret. Naime, od terora svih boja nisu bježali samo muškarci, već i žene. I, što ćete sa njima kada dođu u partizane? Ne možete ih otjerati. Nemaju kuda. Žene su se partizanima dogodile. To nije bilo planirano. I drugačije se tretiralo kada pogine muškarac, nego kada pogine žena. Rat je, smatralo se, “muška stvar”, no ginule su i žene. Niti jedna vojska nije imala toliko žena, partizani u vezi toga zapravo nisu imali izbora. Žene su se u NOB-u tako same izborile za svoja prava i poslije kreirale društvo u kojem su postale ravnopravne. Jedan čitav odjeljak u knjizi bavi se time. Jedno od najvećih i najboljih naslijeđa NOB-a je upravo to što su se žene izborile za drušvenu ravnopravnost.

U knjizi detaljno opisujete tok bitke. Možete li izdvojiti koje trenutke smatrate najopasnijima za partizane, kada je bilo pitanje ove ili one odluke koje su mogle dovesti do toga da Sile Osovine ostvare svoj cilj?

CIMERMAN: Uh, tih situacije je nekolicina, i sve su povezane. Izdvojio bih možda odluku Vrhovnog štaba da se zauzme Vučevo “za svaki slučaj”, a čime se onda stvorio mostobran na Sutjesci, i gdje se kasnije pronašla rupa u njemačkom obruču. Zauzimanje Vučeva prije Nijemaca bilo je jedan od ključnih događaja. I naravno, to je i odluka Koče Popovića o proboju preko Zelengore. Da je krenuo samo sat vremena poslije, stvar bi bila gotova za partizane, jer bi Nijemci, po postojećem planu, krenuli prije njega. Koča to nije znao. Bila je to sreća.

Bitka na Sutjesci je prekretnica u NOB-u. Trebala je biti kraj Tita i partizana, a zapravo je dovela do njihovog uspona iz pepela, zahvaljujući i odluci da se čeka dolazak britanske vojne misije. Što je ta bitka značila za nastavak Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji, ali i u Europi?

CIMERMAN: Da, Tito je tu jako dobro prosudio što znači izvještaj britanske misije i zašto je ona uopće poslana među partizane. Čekajući britansku misiju na Durmitoru izgubilo se par dana, poginulo je možda više ljudi nego što bi bilo da se ranije krenulo, no politička doborobit bila je ogromna. Praktički, nakon Sutjeske i nakon što je William Deakin poslao izvještaj u London Winstonu Churchillu o tome “tko ubija najviše Nijemaca na Balkanu”, Narodno-oslobodilačka vojska Jugoslavije je uskoro postala ravnopravni partner zapadnim saveznicima. Današnjim rječnikom, partizani su ušli u NATO.

Danas smo suočeni s time da se rat na prostoru Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu sve više tumači na način da su ustaše i četnici bili pozitivci, a partizani negativci. Kako vi gledate na takav revizionizam?

CIMERMAN: U podlozi svega su nacionalističke politike koje dolaze sa svih strana i koji svoju naciju na mitološki način žele prikazati bezgrešnom. Primjerice, ta priča ide da su Srbi uvijek bili žrtve, a nikada nisu nikoga napadali, dočim su Hrvati isto bili uvijek žrtve i samo branili svoje. U toj priči ni tadašnji muslimani ili, ako hoćete, Bošnjaci nisu bili čisti, jer su 50 posto pripadnika Crne legije bili muslimani. Oni su činili i trećinu 369. pukovnije iz NDH koja je otišla na Istočni front. Nitko tu nije bezgrešan.

Sve je sada preraslo u mitologiju, Srbi uče povijest iz pjesama Baje Malog Kninđe, Hrvati iz Thompsonovih pjesmica. U podlozi je neukost. Svima kao da je 1990. godine netko popio mozak. Svatko želi kreirati svoju ljepšu prošlost. Revizionizam nije loš sam po sebi, odnosno preispitivanje povijesti, i to se svakako treba dešavati, ali na znanstvenom, a ne na šarlatanskom nivou. Primjerice, gledao sam nekoliko videa na YouTubeu navodnog profesora Miroslava Samardžića, i taj je sadržaj nevjerojatno revizionističko smeće, nema nikakvu akademsku i znanstvenu vrijednost, no problem je što te gluposti gleda stotine tisuća ljudi. Tu se iz petnih žila želi dokazati da je četnički pokret bio antifaštistički. Nije. Isto kao što i “hrvatska strana” želi dokazati da je “Jasenovac bio radni logor“ i da ustaše nisu bili tako loši kao što se priča, samo su voljeli Boga i svoju domovinu i “što je u tome loše“. No, taj revizionizam sa predumišljajem uzeo je maha, prevladao je, čistog uma je malo i ne postoji političke volje da se tome suprostavi. Dapače, službene politike, posebice u Srbiji, i dalje podgrijavaju te mitologije, one stalno tinjaju, ne dopuštaju Balkanu da konačno prestane biti bure baruta.

——————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Više od autora: 

SKENDERIJI PRIJETI KATASTROFA: Izgradnja Lamele-Tranzit uzrokovala pukotine na rezervoaru vode i opasno pomjeranje tla

RASPAD IDEOLOŠKOG BRAKA IZ INTERESA: Od Emira do Nemanje dva putića

——————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

——————————————————————————————————————————————————————————————————————-

——————————————————————————————————————————————————————————————————————–

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!