Nakon što je davno izdao svoje rodno Sarajevo, ovih dana se dogodila još jedna izdaja u režiji Emira Kusturice: izdao i Aleksandra Vučića i Milorada Dodika, politički par koji ga je proteklih desetak godina politički usvojio, te obilno hranio i pojio novcima građana Srbije i Republike Srpske. Tata Alek i tata Mile doista nisu štedjeli na tome da razmetnome sinu, koji se oportuno vratio u naručje srpstva i pravoslavlja, ispune svaku moguću želju.
A on je htio mnogo više od bicikla i romobila.
KAKO SE NEMANJA NADOLMIO MILIONA
Na primjer, Vlada Srbije je iskeširala čak milion eura za otvaranje fakulteta u Andrićgradu, kičastoj skalameriji kojom je Kusturica nagrdio Višegrad 2014. godine. Vlada Republike Srpske potrošila je više od 15 miliona maraka da bi izgradila tu smiješnu kopiju kamenog srednjovjekovnog grada po Nemanjinim zamislima.
Kusturici nije bio dovoljan njegov turistički kompleks Mećavnik na Mokroj Gori u Srbiji, iza kojega se vuku razni repovi malverzacija i sukoba interesa, pa ni apartmani u Herceg Novom u Crnoj Gori koje izdaje, već je svoju poslovnu djelatnost vremenom proširio i s ove strane Drine, gdje ga je Dodik dočekao raširenih ruku.
Iako je u umjetničkom i kulturnom smislu potpuno ruglo, od Andrićgrada postoji jedna korist, jer simbolički svjedoči kako s politikom koju zastupaju Vučić, Dodik i Kusturica nema budućnosti. Jedino što oni nude je diletantski falsifikat prošlosti, vječno vraćanje unazad, sve do konačno nestanka.

Treba donekle razumjeti dugogodišnjeg lidera Republike Srpske, kojeg većina kulturnog svijeta zaobilazi u širokom luku i koji mentalno nikad nije nadrastao Laktaše, pa u Sarajevo dolazi sa strahom seljaka koji zna da se ne zna ponašati u gradu, što je bio tako velikodušan prema Kusturici. Ipak je ovaj dobitnik dvije Zlatne palme u Cannesu, za Oca na službenom putu (1985.) i Underground(1995.), te je krajem prošlog stoljeća važio za jednog od najvažnijih europskih filmskih autora.
No, od tada je prošlo više od dva desetljeća, a Kusturica je svoj zadnji dobar film snimio 1998. godine. Sarajevo danas u svijetu filmski predstavlja Jasmila Žbanić, dok je Kusturica potpuno zaboravljen. Nije snimio igrani film još od 2016. godine.
To ne znači da nije ništa radio, jer se u međuvremenu posvetio akumulaciji osobnog bogatstva i pretvaranju u maskotu velikosrpskog nacionalizma. U tome je bio možda i još uspješniji nego ufilmskoj režiji, izdašno naplaćujući svoje usluge i prodavši svoj nekadašnji umjetnički ugled za promoviranje i legitimiranje Vučićevog i Dodikovog režima.
Dodik ga je zauzvrat proglasio i senatorom Republike Srpske, šta god to bilo, a čak ga i jedne godine doveo da bulazni svoja svetosavska magnovenja na neustavnom Danu Republike Srpske u Banja Luci. Još proljetos su zajedno pjevali pjesmu Od Topole pa do Ravne Gore, koja slavi četničke zločince i koljače Dražu Mihailovića, Nikolu Kalabića, Pavla Đurišića i Momčila Đujića.
PUKLA TIKVA
Kolerični Vučić se nije toliko grlio s Kusturicom, ali je pazio da se na manifstacijama koje je ovaj organizirao u Mećavniku uvijek nađe neki predstavnik SNS-a. Tako je prošle godine na otvaranju festivala Kustendorf u Mećavniku prisustvovala i ministrica kulture Srbije Maja Gojković.
Aranžman između razmetnog sina Emira i njegovih dvojice tatica s dvije strane Drine je bio jasan: Srbija i Republika Srpska će široke ruke dotirati njegove treš ideje, a on će se po potrebi pojavljivati s njima i njihovima u javnosti i tako ih legitimirati.
Sve je to donedavno savršeno funkcioniralo, a onda je pukla tikva.
Kusturica se u aprilu prošle godine u Moskvi sastao s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, nahvalio njegovu agresiju na Ukrajinu i, u skladu sa svojom standardnom praksom, zatražio pare za trilogiju filmova po djelima ruskih klasika.

Čini se da su mu nakon toga Vučić i Dodik postali sitna buranija. Javnim novcem izdašno financirana ljubav je počela pucati kada se Kusturica prošle godine usporotivio Vučićevoj ideji rudarenja litija u Srbiji, i to u suradnji s njemu mrskom Njemačkom, a nakon pravoslavnog Božića ove godine je skroz puklo, zahvaljujući Kusturičinom obraćanju na ruskom propagandnom kanalu Sputnik, koji se emitira u Srbiji.
U njemu se Kusturica obrušio na Vučićevu vlast u Srbiji, rekavši da se predsjednik Srbije “okružio klovnovima”, da je kumovao “potpunom porazu nacionalne inteligencije” i da svojim načinom vladanja dijeli Srbiju. Onda je nanišanio i Zagorku Dolovac, vrhovnu javnu tužiteljku Srbije, poznatu po tome da se ne miješa u svoj posao, zbog čega je pod zaštitom Vučićeve vlasti, rekavši da nije adekvatno reagirala na navodne prijetnje smrti koje su mu upućene.
I baš sve to u trenutku dok studentske blokade i protesti predstavljaju prvi izazov autoritarnoj vladavini Aleksandra Vučića, na koji on nema pravi odgovor. Studente je pokušao kupiti, pa razjediniti, pa uplašiti agentima tajne službe, pa otjerati nasilnim napadima, pa pokolebati tabloidnom harangom i objavom njihovih osobnih dokumenata i medicinskih nalaza, ali ništa nije uspjelo. Ispucao je svaku prljavu taktiku kojom je dosad učinkovito destabilizirao srpsku opoziciju, ali studenti su se pokazali mnogo pametnijim i dosljednijim od političara, vođeni mladenačkim idealizmom kakav se ne može slomiti takvim bijednim smicalicama i prijetnjama.
Dodik isto nije u najboljoj fazi, nedavno je završio na hitnoj operaciji u Beogradu iz misterioznih razloga, zbog čega se nije mogao ni pojaviti na obilježavanju tzv. Dana RS-a, koja se pak stalno nalazi na rubu bankrota. Iako izgleda da se sve u RS-u stavio pod svoje šape, sve više se vidi da mu je vlast na staklenim nogama.
ELEK I “ANDRIĆGRAD” PROTIV KUSTURICE
U tom trenutku im je Kusturica zabio nož u leđa, naravno ne zbog principa, već osjećaja narcisoidne ozlojeđenosti. Kusturica se s principima rastao u aprilu 1992. i od tada se više nisu susreli. Jasno je iz njegove besjede na Sputniku da je tu riječ o povrijeđenom egu, a ne o brizi za opći interes ili studente, ali trenutak nije mogao biti gori ni za Vučića ni za Dodika. Dosuo im je sol na ranu, naročito Dodikovu od operacije.
Zato je iz Uprave Andrićgrada brže-bolje stiglo saopštenje za javnost u kojem se ograđuju od Kusturice:
“Podrška onima koji kažu da je bio genocid u Srebrenici i onima koji nas nazivaju svetosavskim govedima je samo lični stav profesora Kusturice. Andrićgad, kao preduzeće u vlasništvu Vlade Srpske, ograđuje se od izjava Emira Kusturice i daje punu podršku predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i njegovoj borbi za slobodnu Srbiju.”
Nakon toga su nabrojali koliko su para osiromašenih Srba s obje strane Drine potrošili na Kusturičine ludorije, sugerirajući da se, kako ga nazivaju, “umjetnik” i “profesor” pokazao nezahvalnim.
“Smatramo da lični stav umjetnika Kusturice ne doprinosi onome što je sad najpotrebnije srpskom narodu, a to je jedinstvo i sabornost oko politika predsjednika Republike Srpske i Srbije“, naveli su u saopćenju koje potpisuje Nedeljko Elek.
Isti onaj Elek koji se u aprilu prošle godine na društvenim mrežama pohvalio videom koji je snimio, a u kojem Kusturica i Dodik pjevaju Od Topole pa do Ravne Gore.
E taj Elek se sada potpisao kao “predstavnik državnog kapitala u Andrićgradu” i udijelio saopćenjem Kusturici jednu odgojnu. Naravno, Elek ne donosi takve odluke na svoju ruku, već je transmisija Dodikove volje i politike, što znači da je Milorad onaj koji je saopćenje naručio. A moguće je da ga je od njega naručio Vučić. Tako funkcionira ta vertikala.
Svjedočili smo tako ovih dana raspadu jedne skladne ideološke porodice, u kojoj se znalo ko je stroga glava porodice koja voli držati pridike, ko roditelj veseljak koji voli zapjevati, a ko razabarušeni sin što stalno traži pare od dvojice tatica za svoje bizarne planove.
Mnoge brakove na životu održavaju djeca, pa bi najbolje bilo da zapravo gledamo uvod u razvod tate Aleka i tate Mileta. Za odmetnutog sina Emira vjerojatno ne treba brinuti, on će se znati uvaliti u krilo i sljedećoj vlasti.
——————————————————————————————————————————————————————————————————————-
Čitajte još:
ŽELJKO KOMŠIĆ NAŠ SVAKDAŠNJI: Dvadeset godina budžetskog parazitiranja i politike ničega
——————————————————————————————————————————————————————————————————————
Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba
——————————————————————————————————————————————————————————————————————-
CERTIFIKAT JOURNALISM TRUST INITIATIVE
Valterportal je nosilac certifikata Inicijative novinarskog povjerenja (Journalism Trust Initiative/JTI), koja definira poštivanje i primjenu etičkih standarda i međunarodnih standarda pouzdanosti. JTI je mehanizam pouzdanosti zasnovan na ISO standardu koji je na inicijativu Reportera bez granica (RSF) razvio panel od 130 međunarodnih stručnjaka pod okriljem Evropskog odbora za standardizaciju (CEN). Nezavisna revizorska kuća Deloitte je certificirala Valterportal prema programu JTI i CWA 17493:2019.