SCHMIDT ODLAZI, DODIK OSTAJE: Anatomija jednog političkog poraza

Pet godina je Christian Schmidt bio visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, dakle osoba s najvećom političkom moći u državi, s ovlastima kakve nije svojedobno imao ni Josip Broz Tito, primjerice da dekretom mijenja zakone.

To je ključna stvar koju treba imati na umu kada se analizira mandat odlazećeg visokog predstavnika, koji je po svemu sudeći svoje službovanje u BiH naprasno završio zbog novih geopolitičkih odnosa u svijetu koje je donijela administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa.

PARADIGMATSKI PRIMJER SCHMIDTOVOG PORAZA

Schmidt je u tim previranjima i peripetijama završio kao kolateralna žrtva, što je pozicija koju građani BiH žive već godinama i što Schmidt u proteklih pet godina nije uspio promijeniti. S obzirom na faraonske ovlasti koje formalno ima kao visoki predstavnik, Schmidt se ne može pohvaliti ni time da je BiH funkcionalnija kao država nego kada je došao, a još manje time da ljudi u BiH sada žive bolje nego 2021.

Naravno da to nije isključivo njegova odgovornost – većinom je za to kriva domaća politička klasa – ali je kriterij koje se ne smije zanemariti, s obzirom na to da zbog loših ili slabih politika prvenstveno ispašataju obični ljudi, a ne oni koji ih provode, uključujući i predstavnike međunarodne zajednice.

U tom smislu je indikativno što Schmidt svoju ostavku detaljno objašnjava u intervjuima za medije s njemačkog govornog područja (Süddeutsche Zeitung, Profil itd.), iako objašnjenje prvenstveno duguje građanima u BiH. Nije Schmidt pet godina odlučivao o životima Nijemaca i Austrijanaca, već Bosanaca i Hercegovaca.

Za razliku od svog prethodnika Valentina Inzka, koji je deset godina više bio fikus nego visoki predstavnik, Schmidt je u BiH došao s idejom da nešto učini i promijeni, te pokrene BiH u pravcu Europske unije. Višekratno je svojim odlukama intervenirao u propise i političke procese, čak je i u izbornoj noći nametnuo određene izmjene Izbornog zakona, ali je na kraju ostao poražen pred bosansko-hercegovačkim političkim kaosom i svojim sve većim gubitkom autoriteta.

Većina promjena koje su proizvele njegove intervencije su bile kozmetičke prirode, dok su najveći problemi poput pitanja izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH, državne imovine i europskog puta, ostala neriješena.

Paradigmatski primjer Schmidtova političkog poraza u BiH svakako je Milorad Dodik, u ovom trenutku politički moćniji i vidljivo bolje međunarodno pozicioniran nego prije pet godina. Schmidt je nizom birokratskih poteza pokušao stati na kraj Dodikovom rušenju države, te je čak posredno uspio da ga makne s pozicije predsjednika Republike Srpske, ali sve to nije dovelo u pitanje Dodikovu političku moć, a kamoli da je završio iza rešetaka, kamo pripada.

Baš suprotno, Dodik je na krizu u kojoj se našao reagirao kao na priliku, te se uz izdašno trošenje budžetskih para Republike Srpske usmjerio na lobiranje u SAD-u, koje je itekako urodilo plodom, između ostaloga i ukidanjem američkih sankcija njemu i njegovima. Već tada je bilo jasno da je Schmidt postao fikus poput Inzka, a na kraju priče je Dodik taj koji je dobio pristup Bijeloj kući, o čemu Schmidt samo može sanjati.

KAKO JE TROJKA ISKOPALA JAMU SAMOJ SEBI

Zato ne čudi što SNSD likuje nad Schmidtovom ostavkom, te odmah poziva i na ukidanje svih njegovih odluka, ali je zanimljivo da istovjetne reakcije dolaze i iz, na primjer, “probosanske” Demokratske fronte. Po njima je Schmidt cijelo vrijeme bio agent Zagreba i HDZ-a, koji je radio u korist Dragana Čovića i hrvatskog premijera Andreja Plenkovića.

Cijela ta konstrukcija, koju je demantiralo vrijeme, iako je od početka bila nategnuta jer je precijenjivala moć Republike Hrvatske, prvenstveno je služila tome da se Željka Komšića i ekipu može još jedan mandat prodavati kao borce za građansku BiH, dok nastavljaju svoj udarnički trud na trovanju odnosa Bošnjaka i Hrvata u BiH.

Nema sumnje ni da je ulazak trojke (SDP, Naša stranka i NiP) u državnu i federalnu vlast također bio politički projekt visokog predstavnika Schmidta, kao i tadašnjeg američkog amabasadora Michaela Murphyja, s time da su u tome imali podršku i u raspoloženju dobrog dijela građana, kojima je bilo muka od vlasti SDA. Namjera je možda bilo dobra, ali rezultati su nakon tri godine više nego razočaravajući.

Vijeće ministara i Dom naroda Parlamenta BiH su redovito u nekoj vrsti blokade, vladajuća koalicija trojke, SNSD-a i HDZ-a je odavno isposvađana, a ni u samoj trojci ne cvjetaju ruže.

Po Sarajevu se mjesecima priča da predsjednik NiP-a i ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković i predsjednik SDP-a i federalni premijer Nermin Nikšić više uopće ne komuniciraju, dok se Naša strankapod novim vodstvom Sabine Ćudić ponašao kao opozicija vlasti u kojoj sudjeluje.

Trojka je trebala donijeti novu energiju i ideje na bh. političku scenu, ali je na kraju ispala previše slična prethodnoj vlasti, kao i nedorasla Dodiku. Nota bene, to ne znači da bi SDA ili DF s Dodikom mogli bolje, dapače, već su pokazali da ne mogu, jer je beskrupulozni kabadahija iz Laktaša i za njih dokazano preveliki zalogaj.

UKIDANJE OHR-A NA HORIZONTU

Zato je lukavi Čović odavno shvatio da je u domaćoj politici isplativije biti dobar s Dodikom, nego protiv njega. Isti je odnos imao i prema Schmidtu, iako od njega nije dobio nametanje izmjena Izbornog zakona po HDZ-ovoj volji. Ali to je Čović, on uvijek drži sve opcije otvorenima, ako od toga ima koristi. U tom smislu treba promatrati i suzdržane reakcije HDZ-a na Schmidtov odlazak, dok drugi likuju ili histeriziraju. Kao sa Schmidtom, tako će Čović i s njegovim nasljednikom.

Što dovodi i do teme samog Ureda visokog predstavnika (OHR) i njegove uloge u političkom životu BiH. Sam Schmidt je u svojim izjavama za medije sugerirao da je ostavku dao i kako bi spasio OHR, o čijem se ukidanju ozbiljno razmišljalo, a što Dodik odavno zagovara. S druge strane, bošnjačka politika OHR vidi kao garant opstanka BiH kao države, što istovremeno razotkriva koliko je ta politika bila uspješna u stvaranju države

Sve dok postoji nešto poput stranog guvernera BiH, imenovanog bez ikakvog demokratskog legitimiteta od bh. birača, ona nije suverena država, već protektorat i/ili kolonija. To je jednostavna činjenica koja se gubi iz vida u dnevnopolitičkim prepucavanjima. Schmidt neće biti posljednji visoki predstavnik, ali bi to mogao biti njegov nasljednik.

Drugim riječima, ukidanje OHR-a je na horizontu, te nitko ne smije biti iznenađen ako se to dogodi u sljedećih pet godina, i zato svaka politika koja se isključivo oslanja na OHR kao garant opstanka BiH – radi protiv opstanka BiH. Dodik je shvatio da je liberalni svjetski poredak narušen i da moralno-intervencionistički narativi koji su nekad imali težinu, a na koje se i dalje oslanja bošnjačka politika, više nemaju prođu.

Zbog toga treba odmah ozbiljno početi razmišljati o tome kako bi izgledala BiH bez OHR-a, jer jedno je sigurno: Dodik i Čović taj trenutak neće dočekati nespremni niti će zbog toga jadikovati i tražiti da ih netko izvana spasi. Ko ovisi samo o dobroti stranaca često izvisi.

Ironično je što Schmidt nakon pet godina Bosne i Hercegovine u zasluženu političku mirovinu odlazi u rodnu Njemačku, istu državu u kojoj su sreću potražile i stotine hiljada naših ljudi. I njemu i njima će tamo biti bolje. Zapravo je baš to možda i najbolniji pokazatelj slabog učinka Christiana Schmidta na mjestu visokog predstavnika: sve je u BiH u biti ostalo isto, što ujedno znači da je postalo i gore.

Schmidt odlazi u Njemačku, a nama u BiH ostaju Dodik, Čović, Izetbegović, Komšić, Konaković, Nikšić, itd. Ostaje nam i stanje u državi i društvu koje je najbolje opisao nitko drugi nego Schmidt u svojem zadnjem izvještaju na Vijeću sigurnosti UN-a, a koje se treba čitati i kao kritika njegovog mandata.

Za oproštaj zato prepustimo riječ gospodinu Christanu Schmidtu:

“BiH prolazi kroz tiho urušavanje demokratskih standarda, dio političkih elita prioritet daje očuvanju političke kontrole nad institucijama umjesto kompromisu, vladavini prava i evropskim integracijama, korupcija je ozbiljan i trajan problem, duboko ukorijenjen u javnim institucijama i svakodnevnom životu.”

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Pročitajte još: 

STANIVUKOVIĆ KAO KUKAVIČJE JAJE: Beograd preko „opozicije“ u RS želi zadržati kontrolu nad Banja Lukom

I GRAĐEVINSKA MAFIJA IMA SVOJU DRŽAVU: Nelegalno izgrađena zgrada na Vlašiću 20 godina stoji kao spomenik organizovanom kriminalu (KRATKI FILM)

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!