Prije neki dan, tačnije 9. januara, Baja Mali Knindža je iz ruku velikog Baje, a samim tim i Republike Srpske, primio Orden Njegoša prvog reda, “zbog rodoljubivih pjesmama koje pronose slavu srpskog naroda širom svijeta, čuva tradiciju našeg naroda i opjevava naše heroje. Ono što ga izdvaja jesu njegova pokretačka energija i harizma, te ljubav prema korjenima i otadžbini.”
Odlikovanju je prethodila nova pjesma Republiko Srpska, koju je ovaj Njegoš prvog reda napisao mahsuz za Dan RS. Iako se poklonu “ne gleda u zube”, bićemo slobodni da analiziramo stihove ove rodoljubive pjesme.
Republiku Srpsku hoće da sruše, moćnici neki strani,
Zjenicu oka, zjenicu oka, moraće Srbin da brani
Baja Mali Knindža je svjestan da Republika Srpska nije država, i zato je zove zemlja, što nije u skladu sa zvaničnom politikom vlasti ovog entiteta, ali jeste sa izvornim Dejtronskim sporazumom, i to je opet za svaku pohvalu. Da li je Baja Mali Knindža neobaviješten, ili je samo paranoičan, ne znam ni sam, ali nam stihovi ne govore ko želi da sruši Republiku Srpsku. Da li su to SAD, Njemačka, Britanija, Soroš, Štiftunzi, LGBT lobi, liberallizam, ili svi oni zajedno i još po neko?
Ipak on je na tragu zvanične politike vlasti u Republici Srpkoj, koja na dnevnoj bazi nalazi neprijatelje. Posljednji stihovi prve strofe ukazuju na srpski oftamološki fatalizam i neminovnost sukoba sa nekim moćnicima i još jedan odbrambeno-otadžbinski rat.
Republiko Srpska, majko naša, neka te čuva Bog,
Zemljo mala, zemljo mala, srca velikog.
Refren pjesme je mješavina edipovog kompleksa kroz spominjanje majke i srljanja u metafiziku i iracionalnost, jer Bog je taj koji će čuvati “našu majku”, što baš i nije neka zaštita, barem se nije pokazalo u slučaju Srpske Krajine i Kosova. Ipak, kod autora provejava zrno razuma, jer smo svjesni da smo mala zemlja, ali sa velikim srcem. O veličini našeg srca možemo zaključiti kroz odnos prema komšijama Bošnjacima i Hrvatima tokom rata, ali i našem odnosu prema migrantima poslije rata.
Skupo je plaćena naša sloboda, nastala nije iz hira,
Onaj što prijeti, predstavu nema u kakvu svetinju dira.
Kada se govori o cijeni naše slobode, Baja je prilično nedorečen, jer ne znamo da li se to plaćanje odnosi na srpske ili žrtve drugih? Jer i jedni i drugi su ugrađeni u temelje Republike Srpske. Oko 30.000 Srba je poginulo tokom poslednjeg rata, ali je toliko ubijeno i bošnjačkih i hrvatskih civila. Odnedavno se pojavila teza da su Srbi podigli 140 ustanaka prije stvaranje Republike Srpske, i to nije hir, već vjekovna težnja za slobodom i istorijska nužnost.
U sljedećem stihu autor pjesme se vjerovatno obraća Kristijanu Šmitu, ali ne isključujemo da to može da bude i američki ambasador Marfi i sasvim jasno da on misli da su obojica prilično neobaviještena o stanju u RS.
Nemamo kuda, nema nam nazad, nemamo rezervni plan,
Republiku Srpsku smo stvorili samo, to nam je bio san.
Usred patriotskog zanosa, Njegoš prvog reda zanemaruje nedavne izbore u Srbiji i činjenicu da svaki visokopozicionirani političar iz Republike Srpske ima rezervni plan i položaj i ima gdje otić’ kad zagusti. Milorad Dodik, Nenad Stevandić, Nedeljko Čubrilović imaju nekretnine u Beogradu, dok Nenad Nešić ima kuću i stan u Novom Sadu. Imaju ne samo nekretnine, nego i prebivalište. Ni za narod nije problem, izbjeglički kampovi se formiraju za kratko vrijeme, a Srbija u tome ima i te kako iskustva.
Sve u svemu, pjesma Republika Srpska Baje Malog Knindže ne bi prošla ozbiljno školsko takmičenje učenika petih razreda osnovnih škola u Republici Srpskoj. Njegov najveći poetski uspjeh je da se stihovi po svaku cijenu rimuju, iako su banalni i infantilni, kao i sve ostalo što je ovaj autor napisao.
Posebno zabrinjava činjenica da sve što Baja opjeva, kao npr. Republiku Srpsku Krajinu i Kosovo, Srbi nepovratno izgube i oplaču.
Imajući u vidu dosadašnji angažman pomenutog autora, vidimo da najbolju inspiraciju za loženje Srba dobija duboko u beogradskoj pozadini i po tome se ne razlikuje od drugih senatora i kulturnih radnika, Kecmanovića, Karajlića i Kusturice.
Svi oni se zlopate u Srbiji, a Republike Srpske se sjete samo kad treba pokupiti neke pare iz nje, ali valjda je to taj moderni patriotizam.
—————————————————————————————————————————————————————————————————————
Čitajte još:
—————————————————————————————————————————————————————————————————————–
Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba
