Nemanja Majdov je poznati džudista iz Istočnog Sarajeva, koji je nedavno nastupao na Olimpijskim igrama u Parizu za reprezentaciju Srbije. Očekivanja su bila velika, jer je Majdov osvajao medalje na svjetskim i evrpskim takmičenjima.
Proglašen za najboljeg sportistu Republike Srpske i njenog sportskog ambasadora, najboljeg sportistu Beograda i Crvene Zvezde. Odlikovala ga je Republika Srpska, poznat je i kao obožavalac Milorada Dodika i Aleksandra Vučića, što ga definiše kao dobrog Srbina, a njegove riječi i postupci imaju posebnu težinu u javnosti.
Elem, nakon ekspresnog poraza u osmini finala od brata Grka, naš džudista je napisao poruku na instagramu u kojoj se osvrnuo na meč, ali i mnogo više od toga.
Analizom njegovog instagramskog statusa, dokazaćemo da je njegov narativ potpuno kompatibilan sa stavovima koji u ovom trenutku dominiraju među najvećem broju Srba u Republici Srpskoj, ali i u Srbiji. On nije samo ambasador sporta, on jeste simbol Republike Srpske.
Pa da krenemo sa analizom.
Majdov na početku piše:
“Satanistički smećari, sjeme im se sudijsko zatrovalo. Diskvalifikovati me nakon dva minuta i ne pružiti mi šansu da uopšte pokažem bilo šta. Jesu vam to te vrijednosti i taj sport i Olimpijske igre, smećari obični? To vam je sve, vratit će vam se svaka suza govna satanistička”.
Kao što Majdov nije običan džudista, tako ni Srbi sebe ne opažaju kao običan narod. I on i Srbi su od Boga odabran narod, da zajedno sa nekim drugim narodima (npr. Rusima i Mađarima), odbrane evropsku civilizaciju od Satane i sjemena zla koje je na mnogo mjesta posijano. Samim tim njihove vrijednosti ne mogu biti naše vrijednosti. Koliko smo puta čuli ove teze na RTRS-u.
Potom ide kletva, po kojima su Srbi i te kako poznati, još od kosovske kletva cara Lazara, do nedavne Dodikove izrečene u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Naravno, kao i mnogi drugi Srbi, Majdov ima problem sa sudijama, tj. sa prihvatanjem njihovih nadležnosti i odluka. Izgleda da se taj problem sa sudijama iz Haga prelio preko Sarajeva i na sudije u Parizu, ali Majdov vjeruje u Božiju pravdu, baš kao i mi Srbi, i da će njegove suze vratiti satanistima, tj. sudijama kao kazna. Ako ne sada, onda sigurno njihovim potomcima.
“Jedino tako me i možete zaustaviti klošari. Džudo uništen i popišan sport. Sto posto sudijska kontrola ishoda meča. Prođe onaj koji hoće da se sagne i da im se klanja. E pa to od mene nećete dočekati nikada, takva medalja mi i ne treba, smećari nesretni. Četiri godine nas nabijaju, 15 kvalifikacija, šutiš jer da te ne oštete na Olimpijskim igrama i dođeš i opet klasika, pošalji ga kući dok se još nije ni zagrijao”.
Klošar u žargonu znači skitnica, beskućnik, uličar, znači ljudi bez korjena, što ih stavlja u suprotnost sa onima koji znaju ko su i šta su vijekovima unazad. Upravo takvi ljudi bez korijena su spremi sve da urade za pare i svakog da poslušaju, za koricu suvog ljeba. Oni svojim nepravednim, ali potpuno očekivanim postupcima, zaustavljaju našeg džudistu.
Srbi nisu takav narod, a samim tim ni Majdov, jer on i oni znaju svoje korijene i svoje porijeklo, barem dok im to odgovara. Nadasve, oni su ponosan narod, koji se nikome ne klanja, niti sklanja, mada to ponekad prkosi istorijskim činjenicama. Kada su 1389. godine izabrali „carstvo nebesko“, materijalne vrijednosti im više ništa ne znače, pa makar to bila i olimpijska medalja.
“I vi novinari, nisam izgubio, niko me nije porazio, to je malo teže za izvesti, već su me diskvalifikovali na tri kazne koje su izmislili i izbacili. Nije suđeno, ne daju. Jer trenutno u ovom sportu ne osvajaju najbolji već moraju satanisti da ti dopuste da osvojiš. Pišam im se na sve. Za dalje ne znam, dok su ova njihova nova pravila, ja nemam i ne želim da trošim vrijeme i toliku žrtvu podnositi za ovaj sport, jer nema nikakvog smisla.“
Iako je ispao iz takmičenja dok kažeš ipon, Majdov nas ubjeđuje da nije izgubio, naprotiv, on je moralni pobjednik koji je izgubio medijski rat. Baš kao što se to redovno dešava Srbima od 1389. godine do danas.
Naravno, ima tu i elemenata zavjere, jer mu satanisti ne daju da pobijedi, baš kao što ne daju ni Republici Srpskoj državnost. Majdov je svjestan svoje superiornosti i sa visine svog ega piša se na raznorazni Đavolji nakot, što je razumljivo i prihvatljivo svakom poštenom Srbinu. I Majdovu i Srbima, ali i nekim drugim narodima, u ovom trenutku ništa drugo ne preostaje nego da čekaju, tihuju da se geopolitička mapa promijeni, tj. da pobijedi Tramp i da uz pomoć novih, tj. starih pravila i zakona, ponovo izađu na megdan protivnicima i da ih pobjeđuju.
Kao što vidite svaka sličnost sa Republikom Srpskom je realna i namjerna.
P.S. Nedavno je Međunarodna džudo federacija opomenula Majdova zbog kršenja „religijskog etičkog kodeksa“ i zaprijetila sankcijama, baš kao što sada sankcije prijete nekima u Republici Srpskoj.
————————————————————————————————————————————————————————————————————————
Više od autora:
SRĐAN PUHALO: Gradonačelniče, vojniče patrijarhata, vaša borba me nadahnjuje i inspiriše
———————————————————————————————————————————————————————————————————————–Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba
