UMJETNIČKA DJELA KAO INSPIRACIJA ZA FILMSKU UMJETNOST: Od “Disneya” do horora

Foto: domestika.org

Umjetnička djela su tokom vijekova bila inspiracija za mnoge oblasti, a u ovom tekstu pravimo osvrt na ona koja su bila inspiracija filmskoj industriji.

Opšta atmosfera, pa i neke od najupečatljivijih filmskih scena “pozajmljene” su od svjetski poznatih umjetnika i njihovih djela, a u nekim slučajevima su čitavi filmovi bazirani na jednom umjetničkom djelu.

Od klasičnih slika do filmskih klasika vodimo vas kroz sedam primjera.

Film “Metropola” inspirisala “Vavilonska kula”

“Vavilonska kula” Pitera Brojgela Starijeg poslužila je kao inspiracija za budući svijet “Metropole”. Film Franca Langa iz 1927. ostaje među avangardom žanra naučne fantastike.

Setovi, arhitektura i efekti u filmu uvijek su iznova bili autentični, a “Vavilonska kula” je stalna tema u filmu. Riječ je o ulju na platnu završenom oko 1563. godine. Simbolika Brojgelove slike se vidi u cijelom filmu, od nebodera koji obilježavaju grad, pa sve do vizija koje ulivaju nadu radnicima pod zemljom.

“Zatvorenici vježbaju” slika oživljena na filmskom platnu

Vinsent Van Gog je odgovoran za jednu od najpoznatijih scena u filmu “Paklena pomorandža”. Ovo je buran i košmaran film iz 1971. godine zasnovan na istoimenom romanu Entonija Berdžesa. Malkolm Mekdovel igra nemilosrdnog tinejdžera koji služi zatvorsku kaznu nakon što je napao muškarca i ženu.

Dok je Mekdovelov lik, Aleks, u zatvoru, kamera prelazi u zatvorsko dvorište gdje zatvorenici “vježbaju” hodajući ukrug. Siromašna tvrđava, visoki zidovi i tijesni prostori prikazani u sceni inspirisani su slikom Vinsenta Van Goga iz 1890. godine “Zatvorenici vježbaju”. Slika prikazuje grupu zatvorenika koji se bave istim aktivnostima.

Oslanjajući se na uticaj slike, režiser Stenli Kjubrik pojačava svoj dehumanizovani portret sistema krivičnog pravosuđa.

Rekonstrukcija poznatog djela iz perioda jakobinske diktature

Reditelj mračne komedije, Aleksandar Pejn, u jednom od svojih filmova referencira francusku sliku iz 18. veka. To je film “Gospodin Šmit” iz 2002. u kojem Džek Nikolson glumi penzionisanog udovca umotanog u malaksalost, ravnodušnost i strah. Kada Nikolsonov lik Voren zaspi u kadi dok piše pismo, Pejn rekonstruiše sliku Žaka Luja Dejvida iz 1793. godine.

“Mrtvi Marat”. Slika se bazira na stvarnom događaju kada je Šarlot Kordej ubila ŽanPola Marata dok se kupao. Marat je bio jedan od vođa revolucionarne jakobinske stranke, a slika je poručena za vrijeme jakobinske diktature. Rađena je u neoklasičnom stilu i do danas predstavlja jedno od najkontroverznijih djela.

“Disney” inspirisan rokokoom

Kompanija “Disney” je 2010. godine obradila klasičnu bajku braće Grim o “Zlatokosi”. Animacija je do detalja dočarala atmosferu u prirodi i šumi, a animatori su polaznicu pronašli u najpoznatijem djelu rokoko ere  “Ljuljašci”.

Slika ŽanOnorea Fragonarda punog naziva “Sretne nezgode na ljuljašci” prikazuje mladu ženu na ljuljašci koju posmatraju dva muškarca. “Ljuljaška” je poznata po svom detaljnom i ukrasnom stilu, gdje je oživljen svaki detalj. Uticaj Fragonardovog rada na “Zlatokosu” je jasan, od vedrih boja do raskošne prirode i pozadine.

O “Djevojci sa bisernom naušnicom” napravljen film

Film “Djevojka sa bisernom naušnicom” prati priču o nastanku istoimene Vermerove slike. Nizozemski umjetnik Johan Vermer autor je jednog od najpoznatijih djela u istoriji umjetnosti, koji se često naziva “Mona Liza sa sjevera”.

Identitet djevojke sa slike do danas ostaje nepoznat, a roman Trejsi Ševalije iz 1999. godine donosi izmišljeni prikaz stvaranja slike. Knjiga je adaptirana u film 2003. godine sa Skarlet Džohanson u glavnoj ulozi, a ovaj film je svojevrsni omaž slici, nepoznatoj djevojci i Vermerovom stvaralaštvu.

Hičkok za “Psiho” posudio ideje od Hopera

Porodična kuća Bejts je središnji dio filma “Psiho” Alfreda Hičkoka iz 1960. godine. Oronuli izgled simbolizuje pad porodice koja ga nastanjuje, međutim, Hičkok nije sam stvorio ovo prebivalište.

U mnogome se oslanjao na sliku “Kuća pored pruge” američkog umjetnika Edvarda Hopera. Ovo djelo iz 1925. godine prikazuje pravu gotičku seosku kuću, koja je i danas netaknuta. Usamljena trospratna kuća donosi utučenu i melanholičnu atmosferu, baš kao i kuća Bejtsa u “Psihu”.

Omaž italijanskom slikarstvu i “Maloj Italiji”

“Ulice zla” je omaž Martina Skorsezea njujorškoj “Maloj Italiji”, u kojoj glume Harvi Kajtel i Robert Deniro. Film je djelimično napravljen po uzoru na italijansku sliku “Pozivanje svetog Mateja” jednog od najvećih baroknih slikara Mikelanđela Merizija de Karavađa.

Ovo slavno ulje na platnu prikazuje trenutak kada je Isus pozvao Mateja da postane jedan od njegovih sljedbenika. Koristeći dramatičan kontrast prirodnog osvjetljenja i naglašenih gestova, slika suprotstavlja sveto i svakodnevno nešto što Skorseze takođe radi u “Ulicama zla” stvarajući napetost između svakodnevnog života likova u filmu i njihovih pobožnih katoličkih vjerovanja.

Izvor: nezavisne.com

Facebook
Twitter
LinkedIn

Autor

Valter Portal

Mi istražujemo za Vas

Valter Portal

Mi istražujemo za Vas