Bosna i Hercegovina je morala da ima samo jedan interes – da zaštiti svoje građane, njih oko 250.000 u 13 opština u slivu rijeke Une, čije će zdravlje biti ugroženo kada nuklearni otpad bude pohranjen na Trgovskoj gori. Nije to učinila niti više ima vremena da bilo šta da učini.
Piše: Ljiljana Kovačević
Punih devet godina je prošlo otkako je Milorad Dodik obaviješten da Hrvatska namjerava da na Trgovskoj gori odlaže nuklearni otpad. Dodik (u to vrijeme takođe na funkciji predsjednika RS) u maju 2014. godine je od nadležnih entiteskih institucija dobio informaciju o nakanama Hrvatske u vezi sa Trgovskom gorom, ali se po tom pitanju „pravio mrtav“. Kako tada, tako i godinama kasnije, čak i u vrijeme kada je kao član Predsjedništva BiH mogao pokrenuti donošenje odluke o da se zatraži međunarodna arbitraža ili da se pokrene tužbe protiv Hrvatske pred međunarodnim sudovima. Prema međunarodnoj konvenciji, nuklearni objekti ne mogu biti građeni u graničnim područjima bez saglasnosti susjedne zemlje. Hrvatska je načinila presedan i odlučila da nuklearni otpad odlaže u kompleks kasarne Čerkezovac, čiji se ulaz nalazi samo 850 metara rijeke Une, u samom graničnom području BiH i Hrvatske, čime će biti ugroženo zdravlje najmanje 250.000 ljudi u 13 opština u slivu rijeke Une.
ZNAKOVITA ŠUTNJA NADLEŽNIH
Hrvatska godišnje proizvede 200.000 tona opasnog otpada, što je tri puta više od zvanično prijavljenog otpada Agenciji za zaštitu okoliša. U Informaciji dostavljenoj Dodiku, navedena je i procjena da će se “u početnoj fazi u ovom neuslovnom i nenamjenskom objektu godišnje odlagati oko 60 hiljada tona medicinskog i hemijskog otpada” iz Instituta “Ruđer Bošković”, Instituta za rak i nuklearnu medicinu, Vojne bolnice, KC “Rebro”, Bolnice Dr “Braća Sobot”.
Početna faza je počela, tako da se u Čerkezovcu već odlaže medicinski i hemijski otpad, a Dodik, najveći politički galamdžija, u vezi sa Trgovskom gorom i dalje ćuti.
Dva su moguća razloga takvog Dodikovog ponašanja – prvi, da mu zdravlje i budućnost ljudi u ugroženom području nisu bitni, i drugi, da je još prije devet godinama sa hrvatskim političkim vrhom postigao dogovor da oko toga ćuti kao zaliven dok sve ne bude gotovo?
Licemjerna je Dodikova izjava data u februaru ove godine da “Republika Srpska neće odustati od zahtjeva da Hrvatska zaustavi projekat izgradnje odlagališta radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori“, te da „očekuje da će uslijediti i međunarodne tužbe”. Međunarodne tužbe, koje, ne samo da nije inicirao u vrijeme kada je bio član Predsjedništva BiH, već o tome nije progovorio ni riječi, dok je, u isto vrijeme, izgradnju Pelješkog mosta proglasio vitalnim nacionalnim interesom i omogućio Hrvatskoj da ga gradi bez ikakvih opterećenja i eventualnih tužbi od strane BiH.
Ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa u Savjetu ministara BiH Staša Košarac također je govorio kako „institucije BiH imaju kapacitet da reaguju i reagovaće“.
“Nećemo dozvoliti da se zaobiđe jedinstven stav BiH u slučaju Trgovske gore. Nema predaje, borićemo se i nećemo stati na ovome”, rekao je Košarac, svjesno obmanjujući javnost, jer vremena za reakciju više nema.
Hrvatska prostor Čerkezovca već koristi za skladištenje medicinskog i hemijskog otpada, a predviđenom dinamikom, krajem ove godine, tu će početi da odlaže i nuklearni otpad iz Krškog. Neće Hrvatsku u tome spriječiti ni Deklaracija o sprečavanju odlaganja radioaktivnih i drugih opasnih otpada u blizini državnih granica, koju je 7. avgusta u Kozarskoj Dubici potpisalo petnaest nevladinih organizacija. Te nevladine organizacije traže od evropskih zemalja i institucija da stanu uz građane sa obje strane rijeke Une, i u BiH i u Hrvatskoj, jer je riječ o međunarodnom problemu i presedanu. Koji uskoro više neće biti presedan niti međunarodni problem, već samo muka ljudi koji žive na tom području.
UZALUDNI PROTESTI STANOVNIŠTVA I NVO
Predsjednik Udruženja građana “Grin tim” iz Novog Grada Mario Crnković rekao je da situacija u vezi izgradnje odlagališta radioaktivnog otpada traje 23 godine.
“Građani su svoje `ne` rekli već više puta i na različite načine, protestima u BiH, Hrvatskoj i Sloveniji, ali je sada krajnje vrijeme da jasno deklarišemo naše stavove u formi deklaracije”, rekao je Crnković.
Devet godina nakon što je Dodik prvi dobio informaciju da će Hrvatska na Trgovskoj gori graditi odlagalište nuklearnog otpada i godinama pošto je to pitanje institucionalizovano, BiH se gotovo nije pomakla sa mrtve tačke u rješavanju tog problema. Ekspertski tim, formiran na državnom nivou, napravio je, gle čuda, zadatke i spustio ih na entitetske nivoe, koji sada treba da izvrše istraživanja na terenu. Pravni tim BiH je izradio strategiju, pa je, kako je naveo Crnković, sada potrebno pronaći advokatsku kuću koja će zastupati interese BiH. Ostaje najvažnije pitanje – ko će i kada pokrenuti međunarodnu arbitražu ili tužbu protiv Hrvatske i zašto to nije učinjeno dok je za to vremena još bilo?
“Ne znam šta BiH čeka i krajnje je vrijeme da se ova priča uozbilji i podigne na sasvim viši nivo”, konstatovao je Crnković.
BiH ne čeka ništa, odavno se predala kada je u pitanju Trgovska gora, a Dodikove i Košarčeve tvrdnje o tome kako „nema predaje“ tek su tlapnje koje nemaju nikakvog osnova. Prema utvrđenom planu, u kaponirima Čerkezovca do kraja godine počeće da se odlaže otpad Nuklearne elektrane “Krško”. Zalud su bili raniji pozivi predstavnika svih pograničnih opština u slivu rijeke Une nadležnim entitetskim i državnim institucijama da reaguju kako bi se zaustavio najavljeni projekt. Nikakvog efekta nisu imale ni rezolucije Parlamentarne skupštine BiH i Narodne skupštine RS o neprihvatanju izgradnje skladišta i odlagališta radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori. Hrvatska je ostala gluva, ne samo na pozive iz BiH da nuklearni otpad ne skladišti u Čerkezovcima, već je ignorisala i jasno protivljenje tome čelnih ljudi Petrinje i ekoloških udruženja iz Hrvatske.
„Petnaest godina se vodi javna rasprava i cijelo to vrijeme jasno su, u nekoliko navrata, građani rekli NE odlagalištu. Sada se opet ignoriše volja stanovnika i želi nametnuti nešto što uništava bilo kakvu perspektivu ovog kraja“, izjavio je svojevremeno Daniel Pavlić, predsjednik udruge EKS – Ekološko kulturne scene Hrvatska Kostajnica.
Nema sumnje, Hrvatska je svjesno žrtvovala budućnost ljudi na području Dvora, Petrinje, Hrvatske Kostajnice…, vodeći se ekonomskom računicom.
Zapravo, Slovenija i Hrvatska su vlasnici nuklearne elektrane Krško (u omjeru 50:50). Slovenci su ponudili Hrvatskoj da se radioaktivni otpad i dalje odlaže u Krškom, ali je za Hrvatsku to bilo preskupo, pa su odlučili da stvore sopstvenu deponiju radioaktivnog i ostalog otpadnog materijala. Prema procjenama, oko 3.000 kvadratnih metara radioaktivnog otpada već za godinu dana će biti prebačen u podzemna skladišta u krugu nekadašnje kasarne Čerkezovac.
S druge strane, Bosna i Hercegovina je morala da ima samo jedan interes – da zaštiti svoje građane, njih oko 250.000 u 13 opština u slivu rijeke Une, čije će zdravlje biti ugroženo kada nuklearni otpad bude pohranjen na Trgovskoj gori. Nije to učinila niti više ima vremena da bilo šta da učini. Vodeći političari, svi redom, svjesno su svojim nedjelovanjem omogućili da stanovnici i priroda u vremenu pred nama, budu trovani vodom i zemljištem kontaminiranim nukleranim otpadom iz Čerkezovaca.
Izvor: zurnal.info
