VUČIĆ ODLAZI, ŠEŠELJEV GLIB OSTAJE: Šta studente čeka na razvalinama države

Ne kaže uzalud advokat Sead Spahović da je Šešelj možda i najveći srpski intelektualac, jer se dosljedno slijedi njegova politika. Možda politički nije više toliko jak, ali je ostavio iza sebe dovoljno toga da treba biti svjestan da će Srbija biti u tom Šešeljevom glibu i dugo nakon poraza Aleksandra Vučića, jer oni su taj glib i stvarali

Foto: Photo: Sasa Dzambic/ATAImages, Pixsell

Aleksandar Vučić i SNS iza sebe su ostavili razvaline države – porobljene institucije, razvaljeno školstvo, zdravstvo, rupetinu u budžetu… i za to će biti potrebno vremena da barem počne da se rješava, za što su potrebni novi ljudi.

Bilo je tačno 21:30 minuta, 25. oktobra 2026. godine. Na ekranima televizija analitičari su se razmetali mišljenjima o gotovo rekordnoj izlaznosti i šta bi to moglo značiti.

U tom trenutku ta izlaznost je bila tek nešto manja od oko 70 %. Predstavnici Studentske liste su pozivali na smirenost, na nenasjedanje na provokacije, na izbjegavanje mjesta gdje se nalaze veće grupe uniformisanih, a posebno neuniformisanih lica, aludirajući na informaciju da se u tzv. ćacilendu okupljala grupa istih i plašeći se scenarija kog smo se svi plašili – nasilja.

NAKON VELIKE POBJEDE – VELIKA ODGOVORNOST

I dok se čekalo njihovo novo oglašavanje i proglašavanje pobjede, jer bili su uvjereni u to, ali lagao bi svako ko je bio uvjeren u to da će to proglašavanje proći tako glatko, tačno u 21:30 svi oni ekrani televizija usmjerili su se ka štabu Srpske napredne stranke. Još jednom je jedan čovjek, kako je radio tokom svih svojih mandata, bilo kao prvi potpredsjednik Vlade, pa predsjednik iste, pa onda i predsjednik “države”, okupirao medije i pažnju i rekao:

“Nemamo konačne rezultate. Mnogi će da budu iznenađeni, a vi ćete da shvatite koliko su neki lagali i šta su sve izmišljali. Želim da vas obavestim da je pobedila studentsko-blokaderska lista. Imaće između 135 i 140 mandata, mi oko 105. Ušli su vojvođanski Mađari sa tri mandata i sa jednim mandatom Albanci i mislim SDA, nemojte me držati za reč. Dakle, mi imamo negde oko 1.720.000, govorim vam na osnovu uzorka, potpuno je nevažno. Oni imaju oko 2.200.000, rekao je Vučić i osvrnuo se na još jednu bitnu stvar:

“Pošto su govorili kako će neko da beži, da pakuje kofere, kako ih se neko plaši, kako će neko da se sklanja, lagali su sve što su govorili. Lagali su i za zvučni top, lagali su i za ‘Sarajevo Safari, lagali su za Jovanjicu, lagali su za sve. Imaćemo 105-106 poslanika i borićemo se i pokazati im šta je opozicija”, rekao je Vučić. 

Vučić prilikom priznavanja poraza i skrušeni Dodik pored njega (Photo: Antonio Ahel/ATAImages, PIXSELL)

Iako se tokom čitave noći njegovo ime ni jednom nije spomenulo, iako se nije javno pratilo šta će reći, jer dio plana je bio da će predstavnici Studentske liste prvi izaći i proglasiti pobjedu, osjetilo se olakšanje, a zatim i pljesak i uzvici:

“Pobjeda, pobjeda!!!”

Uskoro je sve ozvaničeno, a govoreći pred veliki brojem prisutnih novinara akademik Radomir Saičić rekao je ključnu rečenicu: “Uz veliku pobedu ide i velika odgovornost”.

Teško da su oni koji su taj dan čekali satima u redovima da bi glasali i koji su uveče izašli na ulice da proslave bili svjesni šta to znači. A i ne treba. Barem ne tu noć. Ali, znamo kako to ide – velika euforija je kao veliko pijanstvo poslije čega dolazi i veliki mamurluk.

Foto: Slavlje u štabu Studentske liste (Foto:Photo: Dusan Milenkovic/ATAImages/PIXSELL, Dejan Kožul)

KADA JE IZLAZNOST OKO 70 POSTO VLAST PADA

Aleksandar Vučić i SNS iza sebe su ostavili razvaline države – porobljene institucije, razvaljeno školstvo, zdravstvo, rupetinu u budžetu… i za to će biti potrebno vremena da barem počne da se rješava, za što su potrebni novi ljudi. Ima li ih Srbija toliko? U to se niko ne može pouzdati.

Hapšenja? Lijepo zvuči kao parola. Procesuiranje još ljepše, a najljepše kažnjavanje, ali i za to su potrebni novi ljudi, jer ovi stari su dio problema, koliko god se mogli pouzdavati u njihovo znanje koje su ipak stavili u službu poslušnosti.

Ipak, činjenica je da je i u takvoj atmosferi bilo onih koji su pokazivali otpor vjerujući da ničija nije do zore gorila i oni će svakako biti temelj za krpljenje instutucija i njihov povratak.

Sad bi možda bio trenutak da podsjetimo na prethodne dvije rekordne izlaznosti na izborima u Srbiji. Na prve parlamentarme izbore u Srbiji, 1990. godine, izašlo je 71,5 % ljudi i dovelo na vlast Slobodana Miloševića.

Na razvalinama tadašnje države, osakaćene sankcijama, bombardovanjem, ali ne i ratovima koje je Srbija uspješno izvozila od Hrvatske, BiH, pa do Kosova, 10 godina poslije na parlamentarne izbore, koji su održani zajedno sa predsjedničkim izborima, opet je izašlo 71,5 % građana i to da bi razvlastilo istog onog Slobodana Miloševića.

Iako se možda tako očekivalo, fokus novih vlasti tad nije bilo niti obrazovanje, niti zdravstvo, koji su vječno ostajali posljednji na listi za raspodjelu ministarstava i po pravilu su se dobijala da se zadovolje prohtjevi. Fokus je bio na policiji, a posebno onom tvrdo krilu DB-a, koje je tadašnjem premijeru kasnije i došlo glave, kao dokaz da te reforme neće tako glatko teći.

Kasnije znamo šta se desilo – Boris Tadić, pa koalicija sa SPS-om, pa, na kraju i SNS i Aleksandar Vučić. A on je oduvijek bio tu. Prvo kao mali Šešeljev potrčko, a onda i kao njegov nasljednik.

Ne kaže uzalud advokat Sead Spahović da je Šešelj možda i najveći srpski intelektualac, jer se dosljedno slijedi njegova politika. Možda politički nije više toliko jak, ali je ostavio iza sebe dovoljno toga da treba biti svjestan da će Srbija biti u tom Šešeljevom glibu i dugo nakon poraza Aleksandra Vučića, jer oni su taj glib i stvarali.

NA RAZVALINAMA DRŽAVE

A u njemu se isprepliću i tajne policije i kriminalci koji su dobili privilegije kakve nigdje nisu mogli zamisliti, i svetosavlje, odnosno SPC i fudbalski klubovi, investitori, odnosno isti oni kriminalci sad pod plaštom biznismena, što nas je sve dovelo do početka, odnosno do stradanja 16 osoba nakon pada nadstrešnice Željezničke stanice u Novom Sadu.

Pomalo je žalosno što se njih niko nije sjetio na posljednjem mitingu Studentske liste, kao i u izbornoj, pobjedničkoj noći. Minut tišine značio bi da nisu zaboravljeni, jer ne postoji ta buduća vlast koja te živote može vratiti.

Najgore, ne postoji ta vlast koja može spriječiti da se sve ono što ostaje iza SNS-a, a govorimo o nelegalnoj gradnji, o traljavo izvedenim poslovima, višestruko napuhanim iznosima, ponovo ne sruči na glave građana. Pitanje je samo kad i gdje? I naravno, sa koliko žrtava?

I Aleksandar Vučić to dobro zna. Baš kao što dobro zna i da je sama Studentska lista heterogena grupa gdje su oni koji naginju, ili dolaze sa desne strane ipak i glasniji i primjetljiviji i nametljiviji i da će teško biti pomiriti ta dva viđenja svijeta.

Tri prsta nemaju isto značenje za studente, kao i za one koji su ih predstavljali na listi. To su i dalje ista ona tri prsta kojih se dobar dio i dalje grozi jer budi užasne asocijacije, a ti stariji to znaju.

Ali, pustimo ih da se raduju. Zaslužili su. Samo da se negdje u fioci ne zagubi ono “Velika pobjeda, velika odgovornost”, jer nepostojanje ikakve odgovornosti je ono što je krasilo vlast Aleksandra Vučića, a tu opet treba poći od sebe.

Slavljen na ulicama Beograda nakon pobjede Studentske liste (Photo: Photo: Aleksandar Jovanovic – Cile, Milos Tesic/ATAImages, PIXSELL

Velika odgovornost počinje brigom o ljudima i zajednici oko sebe – paljenjem žmigavca, npr., velika odgovornost počinje bacanjem flašice u smeće. Brigom za najslabije. Slušanjem i razumijevanjem. Pokajanjem i izvinjenjem za odluke koje su nanijele štetu drugome.

Veliku odgovornost živimo svaki dan. Ne samo na izborni dan. Rekao bih sad nešto patetično, nešto tipa: “Neka velika odgovornost počne sa tim izbornim danom”, ali znam da ću se ugristi za jezik jer nije Aleksandar Vučić bio slučajno tu gdje je bio 14 godina, pa i više, jer prisutan je od prvih izbora.

I opet, on to zna. Ostaje još samo da mi to shvatimo, pa možda jednog dana, što kaže uvod u jedan animirani film, “ako budemo dobri, možda načas ugledamo i štrumpfove”.

Sad valja u školu, na posao, a tu štrumpfovi ne žive. Barem ne još.

————————————————————————————————————————————————————————————————

Pročitajte još: 

PLAN RASTA KAO PLAN ZASTOJA: Bosni i Hercegovini prijeti gubitak još 373,9 miliona eura

SVJETLA GRADA, TAMA BUDŽETA: Irfan Čengić Stari Grad kiti s milion maraka

————————————————————————————————————————————————————————————————

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

————————————————————————————————————————————————————————————————

CERTIFIKAT JOURNALISM TRUST INITIATIVE

Valterportal je nosilac certifikata Inicijative novinarskog povjerenja (Journalism Trust Initiative/JTI), koja definira poštivanje i primjenu etičkih standarda i međunarodnih standarda pouzdanosti. JTI je mehanizam pouzdanosti zasnovan na ISO standardu koji je na inicijativu Reportera bez granica (RSF) razvio panel od 130 međunarodnih stručnjaka pod okriljem Evropskog odbora za standardizaciju (CEN). Nezavisna revizorska kuća Deloitte je certificirala Valterportal prema programu JTI i CWA 17493:2019.

————————————————————————————————————————————————————————————————

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!

Facebook
Twitter
LinkedIn

Autor

Dejan KOŽUL (Beograd)

Dejan Kožul je novinar i dopisnik više medija sa prostora bivše Jugoslavije, više od osam godina uređuje i vodi radijsku emisiju KUPEK, koju emitiraju BH Radio, Radio Republika (Novi Sad), Radio Rojc (Pula), KLFM (Split) te Radio aparat (Beograd), za koju kaže da je naslobodnija moguća teritorija jer nema tabua.

Dejan KOŽUL (Beograd)

Dejan Kožul je novinar i dopisnik više medija sa prostora bivše Jugoslavije, više od osam godina uređuje i vodi radijsku emisiju KUPEK, koju emitiraju BH Radio, Radio Republika (Novi Sad), Radio Rojc (Pula), KLFM (Split) te Radio aparat (Beograd), za koju kaže da je naslobodnija moguća teritorija jer nema tabua.