STRANGER THINGS IZ NAŠEG SOKAKA: Da li je 2026. konačno TA godina?

I dođe nova godina, a ne bih o novim godinama i njihovim rezolucijama. Prije sam za revolucije. Mislim da pišem o revolucijama. Imam dobro oko i uho. Neki će reći da znam to i prenijeti kako na ovaj ili onaj vid medija, neki će misliti suprotno, ali to je sad manje bitno.

Ono što je bitnije od toga, koliko god ne bih o novim godinama i rezolucijama, da bi ovo mogla biti ta godina. Kakva to, pitate me? Da smo u holivudskom filmu rekao bih THE YEAR, ili na našem TA GODINA, odnosno godina kad ćemo postati pukovnici ili pokojnici.

KAKO POTPISE PRETVORITI U GLASOVE

Štoviše, uvjeren sam u to. Izvinit ću vam se na kraju godine, ako me osjećaj vara, ali tad ionako ništa više neće biti važno, jer izabrali smo da budemo pokojnici, pa se možda neće imati ko ni izviniti.

„Pa dobro, izborna godina je kraj, da l’ će biti u oktobru, novembru ili decembru, ja verujem da je to stvar dogovora političkih aktera, ukoliko žele da se dogovaraju“.

Riječi su ovo Aleksandra Vučića, precednika Srbije. Ove riječi su ujedno i najava prijevremenih parlamentarnih izbora, ali i predsjedničkih, a dobrim dijelom i lokalnih jer će bar u još 10 gradova i opština ove godine biti održani lokalni izbori, a ne bi trebalo iznenaditi i da se sve spoji u jedne veeeelike izbore, jer precednik to tako voli.

A tu političkih aktera, koje on spominje u izjavi, ako ćemo iskreno, i nema. Tu uključujem i, za sad još nepoznata imena, sa studentske liste, koliko god priželjkivali te izbore. Osim, ukoliko se za prijevremene izbore ne izbore sami, ali ta opcija je na poprilično dugom štapu.

Negdje polovinom prošle godine, nakon što su studenti od vlasti tražili odgovornost za smrt 16 osoba, nakon pada nadstrešnice sa novosadske Željezničke stanice, a nakon što se vlast oglušila da ispuni studentske zahtjeve, karta je bačena na samo jedan zahtjev – raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora. Preskočit ćemo sad onih drugih pola godine, pa ćemo skočiti odmah na njen kraj, odnosno 28.12. kad su studenti pozvali građane da svojim potpisom, u akciji Raspiši pobedu, daju podršku studentima, ali i da se izvrši još jedan pritisak na precednika, da raspiše vanredne izbore.

Sakupljeno je oko 400.000 popisa.

„Svaki potpis, svaka razmenjena reč i svaki osmeh pokazali su koliko znači jaka zajednica i koliko možemo postići kada delujemo ujedinjeni, kao i koliko su odluka i glas svakog pojedinca bitni. Potpise nismo prikupljali da bismo se prebrojavali, već da bismo se dodatno povezali sa vama i da bismo napravili najveću mrežu slobodnih ljudu u istoriji ove zemlje. Hvala što ste deo nje“, poručili su studenti nakon prebrojavanja potpisa.

Ako broj tih potpisa pretvorimo u glasove na prošlim održanim parlamentarnim izborima, to bi bila oko četvrtine broja glasova koliko je lista Srbija ne sme da stane predvođena SNS-om, dobila, ili nešto manje od polovine glasova koliko je lista Srbija protiv nasilja, koju je činila uglavnom ujedinjena opozicija dobila. U broju mandata to bi bilo oko 40 do 45 mandata u Skupštini Srbije. Malo li je za neobavezne potpise, koji i nisu izbori? Zajedno sa opozicijskom listom to bi bilo vrlo blizu ukupnom broju glasova koliko je vladajuća lista osvojila.

ČOVJEK KOJI NAM JE UKRAO ŽIVOTE

Zato će glavnokomandujući čekati posljednji trenutak, ali i da nije tako šta je garancija da bi studentska lista mogla odnijeti pobjedu? Opozicija i pružanje apsolutne i bezrezervne podrške studentskoj listi? Tu smo na krhkom ledu, kog precednik redovno i dodatno lomi.

Mogli bi se čak i poigrati pa precednika staviti u ulogu Mind Flayera iz serije Stranger Things, ili barem Vecne, koji je vazda bio korak ispred družine. Za neupućene, Mind Flayer je glavni negativac, fiktivan lik koji prevazilazi dječju igricu i postaje stvaran i želi uništiti svijet kakvog znamo. Za to koristi Vecnu, humanoida koji je svjestan slomljenosti svijeta i čovjeka i želi da ih dokrajči, jer, ruku na srce, život sve više postaje mučenje. Tako svijet koji znamo sve više liči na pakao iz kog on dolazi i sve su bliži i bliži.

Tako je i precednik postavljao svoje zamke i stvarao svijet u kom živimo. Još od onih dana kad je nosio kišobran, stativ, ili pušku, vrag će ga znati, na Jevrejskom groblju u Sarajevu, pa preko pozicije ministra za informisanje u vrijeme bombardovanja Jugoslavije, te ubistva Slavka Ćuruvije, pa sve do danas, ulazio nam je postepeno u glave i sebe instalirao na prvo mjesto, voljeli ga, ili mrzili. Život, onaj sa velikim slovom koji bi značio slobodu, je prognan iz naših vizija istog.

Krao nam je djetinjstvo, krao nam je mladost, da bi sad, u srednjim godinama shvatili da nam je ukrao živote, kao i da su na red došli neki novi životi nad kojima se opet nadvija opasnost da će biti ukradeni.

Ali, i Mind Flayer, ispostavilo se to, ima svoje slabosti koje je iskoristila družina, koju je opet okupila ljubav, solidarnost, empatija, ti davno zaboravljeni i iskrivljeni pojmovi.

I upravo generacija kojoj je serija i namijenjena, a koja govori o vremenu kad je budući precednik bio tek iskompleksirani školarac koji nije mogao ni slutiti kakva prilika će mu se pružiti za liječenje svojih kompleksa, je odlučila povratiti one davno zaboravljene i iskrivljene pojmove u nadi da će, uz njih, pobjediti svog Mind Flayera koji je na tom putu, kao što smo rekli, postavio brojne zamke, što mu nije bilo teško, jer on kontroliše narative, odnosno medije.

Prva zamka je da je politika prljava rabota, da su političari prljavi ljudi koji samo sebi žele i čine korist. Istina, prethodna garnitura se dobro potrudila da mu olakša posao u tome, pa je on odlučio žrtvovati sebe i svoje ljude, ući u taj prljavi svijet, samo za naše dobro.

Za drugu zamku se nije morao mnogo truditi. Nju je dobro savladao kao junoša. Ona mu je donijela i status u društvu. Riječ je, naravno, o nacionalističkoj retorici, ali i djelovanju. Ona je odavno prisutna u javnom prostoru. Oni koji su se odlučili otvoriti oči, opreznije se kretati među tim zamkama, često su u tome bili usamljeni, pa su ili se predavali odlazeći, ili su padali i nikad se više nisu vraćali.

FINALNA BITKA NA GOSTUJUĆEM TERENU

U takvom okruženju stasavala je ta nova generacija. I ona sad želi pobjediti nadmoćnog neprijatelja, iako sa sobom vuče zamku na po svakoj nozi. Sami ne mogu. Prečesto su skloni bauljanju i greškama, što je i razumljivo. Mladi su.

A još češće će njihovu naivnost zloupotrebljavati onaj koji im je zamke i postavio. Kroz tu prizmu možemo gledati i onaj veliki skup na Vidovdan, koji kao da je bio nastavak onog vidovdanskog sa Gazimestana kad je Slobodan Milošević najavio „bitke koje nisu oružane, ali i takve nisu isključene“. Kroz tu prizmu možemo gledati i 9. januar, kad su na društvenim mrežama pojedinih fakulteta osvanule čestitke Republici Srpskoj.

Najlakše je osuditi, okrenuti leđa i nastaviti svoje bijedne živote. Ili tražiti saveznike među unaprijed prokuženim političarima, čije je opet legitimno pravo, da razmišljaju o drugim načinima borbe. Na kraju, biju te bitke već godinama, ali ih i gube.

Njihovo iskustvo nije malo, niti je zanemarivo. Ali da bi se iskoristilo potrebno je izaći iz okvira one prve zamke. Potrebno je slušati i poštovati, jer to je još jedna stvar na koju smo zaboravili kako izgleda.

A tek kad se to savlada može uslijediti i finalna bitka na gostujućem terenu, gdje je domaćin postavio još na desetine zamki.

Izađimo malo sad iz scenarija. Prema procjenama Predraga Cvetičanina, vanrednog profesora na Fakultetu umetnosti Univerziteta u Nišu, koji je učestvovao u radu na knjizi Zarobljena društva u Jugoistočnoj Evropi: Mreže poverenja i kontrole, kad Aleksandar Vučić upregne svoje sigurne glasove, uposlene u javnim službama i sve ucijenje ljude, on je na 40 % osvojenih glasova. I to je prednost koju ima u startu.  

Preostala je borba za ostalih 60 % glasova. Da li je izvodljivo? Naravno. Ali za to je potrebno apsolutno oslobađanje od okova.

Ipak, u ovoj igri, oslobađanje od okova nije cilj. Na žalost. U ovoj igri je cilj ukloniti Vecnu koji Mind Flayeru samo služi. U ovoj lokalnoj priči, Vecna je Aleksandar Vučić. I izbori će samo za to i poslužiti, kakav god bio njihov rezultat, koji realan rezultat i nije, jer to neće biti ni izbori, nego još jedna organizovana pljačka. Očekivati da će iko u toj igri priznati poraz bilo bi ravno očekivanju da će Željo ući u Ligu Šampiona.

Ljestvica je jako nisko. Ali i takvu je teško dostići. Ali, hej! Družini iz Stranger Thingsa je trebalo pet sezona i 10 godina da se konačno otarase i Mind Flayera.

Za sve im je bila potrebno, znamo već, solidarnost, ljubav, povjerenje, poštenje i, ono što je najvažnije, neodustajanje i borba.

Vecna je gotov, ali je spreman na borbu. On svoje metode ne bira. I igraće prljavo i pokvareno do kraja, jer to je jedino što mu preostaje.

Ah, da. Happy THE YEAR.

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Pročitajte još: 

ZAŠTO JE BIH I DALJE NAJMANJE SPREMNA ZA EU: Provedba reformi mnoge bi političare dovela iza rešetaka

MREŽA KADROVSKIH VEZA U SARAJEVU: „Dallas“ i „Dinastija“ u gradskim općinama, samo još da Esmeralda progleda

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!