Scene koje smo jučer gledali sa Trga Krajine u Banja Luci podsjetile su na Miloševićeve mitinge i skupove SDS-a 1991. godine. Razlika je tek u tome što je prošlo više od 30 godina i krvavi rat, obilježen srebreničkim genocidom u julu 1995. godine.
Genocid u Srebrenici, odnosno najavljeno usvajanje Rezolucije o srebreničkom genocidu u UN-u, bio je tek lažni povod jučerašnjeg nacionalističkog orgijanja kojim su branjene radikalne etnonacionalističke politike dva autoritarizma, jednog s ove strane Drine, koji ovu zemlju unazad deceniju i po drži u konstantnoj nestabilnosti, a drugog s one strane Drine, koji obilato hrani i logisticira ovaj naš.
Pa hajdemo se malo baviti pravim povodom jučerašnjeg „događanja naroda“ u Banja Luci, u koju je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić svom partneru Miloradu Dodiku poslao čitav sepet pojačanja u kolonama autobusa, na čelu sa dvorskom ludom svih etnonacionalističkih orgijanja u Srbiji Milicom Zavetnicom.
Vučićeva i Dodikova politička ali i svaka druga sudbina danas su isprepletene i oni toliko zavise jedan od drugog da to više i ne kriju. Kad to zatreba, Dodik će poslati kolone glasača sa izmišljenim adresama boravka u Srbiji da pomognu teško korumpiranom SNS sistemu Aleksandra Vučića da se održi. Taj sistem krase društveno urušene vrijednosti i potpuna nekompetencija u strukturama političkog i javnog upravljanja.
U pet deka je i u obrnutom smjeru. Osim što su isti takav sistem uspostavili Dodik i SNSD, sa hiljadama onih koji u entitetskim institucijama i javnim i drugim preduzećima više od decenije služe kao glasačka mašinerija „u dužničkom ropstvu“ (jer ako padnu Dodik i SNSD, hiljade njih sa lažnim i kupljenim diplomama će ostati bez posla), Dodik je u još težoj situaciji jer su presušile pipe (blagajne), a onda i pogašeni računi.
A sve se, zapravo, vrti oko pipa i računa. Pipe i računi su u pozadini i jučerašnjeg nacionalističkog orgijanja i veličanja presuđenih ratnih zločinaca kapitalaca na Trgu Krajine. Fućka se Dodiku šta se desilo u Srebrenici u julu 1995. godine (rani Dodik je jasno rekao da je u Srebrenici BIO genocid), ali on će danas na sve načine, koristeći svaki povod i mogućnost, po svaku cijenu braniti vlastito bogatstvo, stečeni imetak i porodične poslove koji su uveliko kompromitirani uvođenjem američkih sankcija.
Stoga ćemo u narednom periodu, u to budite uvjereni, gledati onog najgoreg i najprimitivnijeg Dodika, koji je kao takav i dalje prihvatljiv sagovornik Evropskoj uniji i političkim faktorima iz Federacije ma koliko ih vrijeđao, omalovažavao, dehumanizirao i igrao se s njima „ćora bake“ i „truhle kobile“.
Dodik je, dakle, u ozbiljnim „poslovnim“ problemima. Najprije jer su banke pogasile račune njegovim i porodičnim kompanijama zbog stavljanja na američku crnu listu i njega i njegovih potomaka. Dodikov drugi problem je velika fiskalna nestabilnost i finansijska dubioza u institucijama RS, zbog čega je para i za osnovno servisiranje potreba sve manje, a plate kasne, dok se doprinosi ponekad i ne uplaćuju.
Zato galami, vrijeđa, najavljuje izlazak iz institucija Bosne i Hercegovine, usvaja neprovodive entitetske zakone, prijeti secesijom – i što je najgore – aktivirao je prvi ešalon fićfirića kojima je dao mrvice u vlasti i javnoj upravi da javno iznose najniže strasti, šire nesnosnu mržnju i prijete novim ratnim sukobima. Tako smo jučer mogli vidjeti poluanonimnog, neostvarenog Darka Banjca, političara s izbornim glasačkim kapacitetom vlastite žene i 14 članova porodice, kako se u trenutku „slave“ pred zajapurenom masom uvezenom iz Srbije dere na mikrofon, nazivajući ambasadora pri UN-a Zlatka Lagumdžiju „onom muslimančinom“, urlajući kako neće da živi u „pederskoj Evropi“ dok ga iza leđa promatra premijerka Srbije Ana Brnabić.
Ali neće ni karikaturalni Banjac, ni nazor predsjednik Skupštine Stevandić, ni instant ministar Košarac, ni svi Dodikovi diktafoni i fikusi u ljudskom obliku, pogotovo ne Dodik osobno, zakoračiti u rovove i tranšeje ukoliko se desi ono što je jučer Banjac prizivao. Pogotovo to neće njihova djeca, među kojima i dio naraštaja političkog establišmenta iz RS koji se pati u „pederskoj Evropi“, živeći u skupim stanovima i vozeći se modernim SUV-ovima.
Za njih i njihova poslovna carstva će ginuti glasačka mašinerija, obični smrtnici, ona sirotinja jučer poslana sa sendvičima i dnevnicom da (p)održe Dodikov režim i privid srpskog jedinstva i vjere u sebe.
A zapravo je istina sasvim drugačija. Mi koji živimo u ovom dijelu BiH to smo mogli da vidimo i iz prve ruke. Istina je da jučer na „događanju naroda“ nije bilo opozicije iz RS, istina je da je ona građanska, normalna Banja Luka većinski ostala imuna na Dodikove krokodilske suze i „bol“ izazvanu najavljenom Rezolucijom o srebreničkom genocidu.
Istina je da su Dodik i Vučić prethodnih sedmica a pogotovo jučer više uradili na slabljenju RS nego sve bošnjačke politike zajedno unazad godinama.
Istina je da aktuelne srpske vladajuće politike rade sve ono protiv čega pričaju da se bore, stavljajući teret srebreničkog genocida na čitav jedan narod, umjesto da pomognu u skidanju tog bremena jer su još s prvim procesima jasno markirane političke i vojne strukture tadašnjeg Miloševićevog režima i Karadžićevog SDS-a kao odgovorne. I to gotovo tri decenije od njegovog izvršenja, punih 30 godina nakon prvih a onda i svih presuda Haškog tribunala i domaćih sudova o najtežim povredama međunarodnog humanitarnog prava i pravila i običaja ratovanja.
Divim se porodicama srebreničkih žrtava koje i dalje hrabro podnose i trpe nacionalistička orgijanja i uvrede, podsmijehe dželata koji ih gledaju u lice govoreći im da lažu. Čak i onim majkama kojima su pobijeni svi muški članovi prodice.
Divim se i svim borcima za ljudska prava i suočavanje s prošlošću u regiji, koji svaku žrtvu ratnog zločina na svim stranama tretiraju jednako (i trpe velike pritiske i prijetnje zbog toga), jer su jednako bolne suze svake majke.
Ali isto tako moramo da budemo svjesni da je s čovjekom koji je Sarajevo u okruženju promatrao kroz topovske cijevi u Šešeljovom društvu i njegovim partnerom iz RS koji godinama tako predano radi na raspirivanju mržnje među narodima i destabilizaciji društva, nemoguće bilo šta graditi i ići naprijed.
Zato kao odgovoran čovjek i novinar „navijam“ da Dodik napokon ostvari neku od svojih prijetnji, da krene u avanturu iz koje nema povratka. Barem ne njemu i njegovim saradnicima. Ako su nama starijima politike koje utjelovljuju Vučić i Dodik ukrale i protračile najbolje godine naših života i drže nas i dalje u atmosferi straha i vječite nestabilnosti, da li smo odgovorni roditelji ako dopustimo da sve to isto prolaze i naša djeca?
————————————————————————————————————————————————————————————————————————–
Više od istog autora:
ALMEDIN ŠIŠIĆ: Ne hapse se Bošnjaci, već osumnjičeni za teška koruptivna djela i kriminal
————————————————————————————————————————————————————————————————————————–Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba
