U subotu, 22.6., u Sarajevu se po peti put održava Bh. povorka ponosa, u međuvremenu nesumnjivo jedan od najvažnijih političkih događaja u Bosni i Hercegovini.
Da je Povorka ponosa politički događaj – u vezi toga nema dileme. Za početak, sami je organizatori definiraju kao “protest protiv nejednakosti” i za prava LGBT (lezbijke, gejevi, biseksualni i trans) ljudi, a svaki je javni protest po definiciji politički. Bilo kakva rasprava o tome je li Povorka ponosapolitički događaj stoga je besmislena, te se mnogo pametnije pozabaviti pitanjem kakvu to politiku zagovara Bh. povorka ponosa.
Odgovor je i tu jasan: Povorka ponosa proizilazi iz ideala slobode, jednakosti i bratstva, dakle tekovina Francuske revolucije, te na ideologiji ljudskih prava, dakle tekovina političkog poretka nastalog nakon katastrofe Drugog svjetskog rata. Prvenstveno je usmjerena na ostvarivanje slobode i jednakosti LGBT ljudi, koji su u bosanskohercegovačkom društvu nedvojbeno diskriminirani, jer žive pod stalnom prijetnjom nasilja ako o sebi kažu istinu i slobodno žive svoj identitet, dok ih se nagrađuje tolerancijom ako o sebi lažu.
To nam razotkriva i da je definirajuća karakteristika homofobne diskriminacije nagrađivanje laži i prezir prema istini.
A zašto je Bh. povorka ponosa jedan od najvažnijih političkih događaja u BiH?
Prvo što upada u oči jest da je ona integrativni događaj u državi na čijoj se dezintegraciji s raznih strana, uključujući i one koji je šatro brane, marljivo radi. Nadalje, Bh. povorka ponosa stavljanjem u prvi plan pitanja slobode, jednakosti, protivljenja nasilju i za ostvarenje ljudskih prava, radi u korist svih ljudi u BiH, ne samo onih koji su LGBT, s obzirom da je jedna od glavnih karakteristika današnje BiH nedostatak svega nabrojanog.
Također, Bh. povorka ponosa se održava već petu godinu za redom, čemu primjerom pokazuje da je za ostvarenje slobode i jednakosti potrebna upornost.
Miroljubivo, ali odlučno Bh. povorka ide putem u bolju budućnost za cijelu BiH, što je rijetkost u današnjem moralno i ekonomski razorenom bh. društvu u kojemu caruje apatija.
Unatoč svemu navedenom, svake godine se u vezi Bh. povorke ponosa mogu čuti standardne homofobne gluposti i laži, kojima se želim pozabaviti u ovom tekstu, sa željom da ih što prije spremimo na deponiju povijesti kamo im je mjesto.
Prva je naravno tvrdnja da je homoseksualnost neprirodna. Kad netko nešto takvo izgovori, onda imamo posla s dvostrukom ignorancijom. Prva se odnosi na samo značenje riječi “(ne)prirodno”, jer prirodno je baš sve što je stvoreno u prirodi našeg planeta. A homoseksualnost je zabilježena ne samo u čovjeka, već u više od 400 životinjskih vrsta. Drugim riječima, homoseksualnost je apsolutno prirodna pojava, baš kao što je, recimo, plastika neprirodna. Priroda nema morala – naprimjer, jeste li znali da će npr. lav nekad pojesti vlastite mladunce? I to je prirodno! – tako da je korištenje prirode u pokušaju moralne diskreditacije homoseksualnosti dodatna ignorancija.
Često možemo čuti i da je homoseksualnost bolest. Još jedna glupost i laž. Već je desetljećima stav Američke psihološke asocijacije (APA), glavne takve asocijacije na svijetu, da je homoseksualnost prirodna varijanta ljudske seksualnosti, a isti je stav i Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), te znanstveni konsenzus u medicinskoj zajednici.
Postoje i neki smiješni izuzeci u medicinskoj struci, koji potvrđuju pravilo o tome da homoseksualnost nije bolest, jer oni svoju dijagnozu o homoseksualnosti kao bolesti uvijek temelje na religioznim, a ne znanstvenim argumentima. Može koja god religija tvrditi da je 2 + 2 = 5, ali nije, već je 4. Tako netko može tvrditi i da je homoseksualnost bolest, ali nije, pa ta tvrdnja zato daleko više govori o onome tko je iznosi nego išta relevantno o homoseksualnosti.
Još jedan evergreen u homofobnom laprdanju u povodu Povorke ponosa je i tvrdnja o tome kako LGBT ljudi već imaju sva prava i da nemaju razloga “paradirati”.
Da bi se uvidjelo kako je to još jedna laž i glupost dovoljno je samo ponekad prošetati Vilsonovim šetalištem i uočiti kako na njemu možemo naići isključivo na raznospolne parove kako se drže za ruke ili grle i ljube na klupama uz Miljacku. Istospolnim parovima je jednako pravo na vidljivost, slobodu i nehajnost javnog izražavanja nježnosti uskraćeno pod prijetnjom nasumičnog nasilja. A to je samo jedan primjer među mnogima, primjer koji nepobitno dokazuje da LGBT ljudi nemaju sva prava, niti jednaka prava u BiH.
Što me dovodi do moje omiljene homofobne gluposti, a to je homofobni roditeljski vapaj “kako ću ja to objasniti svojoj djeci?!”
U njemu se krije laž da je sama činjenica svjedočenja homoseksualnosti prijetnja bilo čijoj heteroseksualnosti. Drugim riječima, nitko nikad nije postao gej zato što je vidio da je netko drugi gej. To se jednostavno ne događa. Ono što se može dogoditi je da netko osvijesti da je gej kada vidi nekoga drugoga tko je gej, ali taj prvi je ionako već bio homoseksualan, samo što si je pod pritiskom društva i okoline lagao u vezi toga. Uostalom, zar je heteroseksualnost tako slabašna i lomljiva stvar da je ukida već jedan pogled na homoseksualnost?
U tom vapaju se krije i homofobni stav da su LGBT ljudi nekako posebna prijetnja za djecu, što je još jedna laž i glupost. Svaka statistika nasilja nad djecom na svijetu će pokazati da većinu nasilja nad djecom vrše heteroseksualni ljudi, najviše članovi obitelji te djece. Tome homoseksualci ne mogu konkurirati i da hoće, a nećemo.
Što se tiče odgovora na pitanje kako objasniti svojoj djeci homoseksualnost, evo ga: “Mujo i Suljo se vole kao što se vole mama i tata.” Fakat nije teško.
Kad smo i to razjasnili, netko će obavezno uletiti s “neka rade to u svoja četiri zida”. Neće moći, jer život se ne odvija samo u četiri zida i u sferi privatnosti, već i u sferi javnosti, doslovno i na ulici. Nitko ne traži da nečija heteroseksualnost ostane u četiri zida, niti bi trebao. Ona se svakodnevno izražava na niz načina, bez razmišljanja i refleksno, pa je zahtjevati različit tretman za nečiju homoseksualnost očita diskriminacija i nejednakost.
Sve ove izjave zapravo pokušavaju dati nekakvu intelektualnu i moralnu patinu ordinarnim predrasudama prema homoseksualnosti, te primitivizam homofobije učiniti legitimnim. Ljudi koji tako misle su jednostavno u krivu, koliko god ih bilo. Nažalost, umjesto da nauče bolje i da se prestanu sramotiti svojim neznanjem i primitivizmom, oni se često još više zakopavaju u svoje pozicije, jer nemaju dovoljno samopouzdanja priznati grešku i tako postati bolji ljudi.
Sve dok Povorka ponosa izaziva takve reakcije – potrebna je. Ali ona nije potrebna samo LGBT ljudima – uključujući i one koji su protiv nje zbog straha od okoline i homofobije koja je također i u njima – već je potrebna i Sarajevu kao glavnom gradu Bosne i Hercegovine.
Sarajevo je mali grad, ali je i svjetski grad. Takav je zbog svoje bogate i fascinantne povijesti, te zbog toga što se tijekom 20. stoljeća samodefiniralo kao grad različitosti, otvoren prema novim idejama i pojavama. Nekad je to bio npr. tramvaj, danas je to Povorka ponosa. Sarajevo će ostati svjetski grad sve dok njeguje svoju otvorenost svijetu.
Već nekoliko godina se vodi otvorena društveno-politička bitka za to hoće li Sarajevo ostati svjetski grad, ili će se vratiti tome da bude zatvorena kasaba, kakav je bio druge polovice 19. stoljeća. Ovo drugo je cilj mentalnih dodikovaca poput npr. Harisa Zahiragića i Benjamine Karić, dok je prvo cilj npr. Aleksandra Hemona, koji ove godine sudjeluje i u Mjesecu ponosa, te otvoreno podržava Bh. povorku ponosa. Taj događaj zato predstavlja jasnu razdjelnicu kada je riječ o onima koji Sarajevu žele loše i koji mu žele dobro, koji mu žele budućnost, i koji ga žele vratiti u prošlost.
Zbog svega toga je važno podržati Bh. povorku ponosa.
A što se tiče Sarajlija koji bi je zabranili i fizički napadali, njima je mjesto možda ipak u Banja Luci, gdje se onda pod režimom Milorada Dodika – koji mrzi i LGBT ljude, a o slobodi, jednakosti i ljudskim pravima da ne govorimo – mogu osjećati rahat.
—————————————————————————————————————————————————————————————————————————-
Više od autora:
ŠTA SAM NAUČIO ZA GODINU U BOSNI: Sve je naopako, ali je nisam nikad više volio nego sada
—————————————————————————————————————————————————————————————————————————
Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba
