NEVEN ANĐELIĆ: Gradonačelnica Sarajeva i „loši ljudi“

Ako ste stalno prisutni u javnosti, i s povodom i bez povoda, ako vam izlaze fotografije sa pjevačkim zvijezdama, gostujućim zvanicama, mladim studentima, svjetskim intelektualcima, sa kolegicama i kolegama iz vlasti prijepodne, a poslijepodne sa demonstracija protiv vlasti, onda je sasvim logično i očekivano da javna intelektualka i velika umjetnica prozove upravo gradonačelnicu zbog šutnje

Miljenko Jergović i Jasmila Žbanić veliki su umjetnici. Ovu premisu u procesu logičnog zaključivanja slijedi druga premisa prije izvedene konkluzije. Dakle, šta god da napišem u drugoj rečenici, logično je shvatanje da se odnosi na dvoje ljudi iz prve premise, na dvoje velikih umjetnika.

„Historija nam je pokazala da je vrsnih umjetnika, a loših ljudi puno“, izvela je drugu premisu gradonačelnica Sarajeva.

Prije izvedene konkluzije da su, dakle, Miljenko i Jasmila možda veliki umjetnici ali ono što ih zaista određuje je da su loši ljudi, Benjamina Karić neuspješno opovrgava samu sebe navodeći da „to ovdje možda i nije slučaj“.

Ako to „možda i nije slučaj“, zašto spominjati? Jedini razlog je da se sugestivno poruči javnosti da taj Jergović i ta Žbanić možda jesu nešto napravili, možda su svojom umjetnošću doprinijeli globalnom poimanju Sarajeva, možda ih se cijeni u svijetu, pa i u Sarajevu do sada, ali ako gradonačelnica, VLAST, smatra da im to nije sve, da postoji još neka njihova odlika, da su MOŽDA loši ljudi, onda će i to gradonačelnicino Sarajevo, uz sugestije putem društvenih mreža, preispitati i odrediti se prema lošim ljudima jer Sarajlije, one prave, ne mogu biti loši ljudi.

Miljenko i Jasmila, džabe vam sve. Niste prošli test dobrih ljudi kod Benjamine Karić.

Ambiciozna, relativno mlada političarka ubacila je „možda“ kao sigurnosni ventil misleći da je to spašava od kritike da je neosnovano negativno ljudski okarakterizirala dvoje velikih umjetnika. Odbrana bi joj bila potencijalno čvrsta poput „daminog gambita“ u šahu da nije upotrijebila „možda“.

Dakle, postoji mogućnost, tvrdi Karić, da su Miljenko i Jasmila loši ljudi. O toj mogućnosti niko do sada u javnosti nije uopšte raspravljao. Jergović i Žbanić su javne ličnosti decenijama prisutne na javnoj sceni, ne samo u Sarajevu, Bosni i Hercegovini, već globalno, i niko do sada nije ustvrdio, niko nije javno ni posumnjao da ustvrdi, niko nije upotrijebio niti floskulu da su MOŽDA loši ljudi.

Da li su Miljenko i Jasmila dobri ili loši ljudi je apsolutno nebitno za njihove uloge u javnosti. Koliko su dobri ili loši znaju i dotiče Anu i Tumbu, njihove partnere, i jedino njih treba biti briga, kao možda i one s kojima su bliski. Za sve ostale, za javnost, pa i gradonačelnicu, potpuno je nebitno kakvi su ljudi Jergović i Žbanić.

Ono što je bitno je da, osim što su veliki umjetnici, njih dvoje su javni intelektualci, dokazano sposobni i promišljeni sa stavovima o društvu.

Uloga intelektualca je da bude kritičan o društvu, posebno o VLASTI. Kao takvi, oni onda mogu utjecati na vlast koja, ako je mudra, razmisli o kritici, možda koriguje neke stavove i poteze. Ne mora se prihvatiti javni stav intelektualaca, ali za dobru vlast dovoljno je kritički rasuditi da li je baš svaki potez vlasti bio fantastičan i da li je možda mogao biti bolji.

Da nije, možda, poneki potez bio loš? Takva vlast ostaje upamćena u društvu i sa sjetom je se kasnije spominje ukoliko je naslijedi drugačiji tip vlasti. Društvo sa takvim intelektualcima je sretno pod uslovom da ih vlast čuje. Gradonačelnica treba čuti Žbanić i Jergovića, a da li će ih poslušati je stvar njene odluke. Ponekada je dobro poslušati iskusnije od sebe, možda mudre, možda uspješne. Čuti ih se mora. Reagovati se MOŽDA ne mora.

Reakcija gradonačelnice zapravo potvrđuje Jergovićevu kritiku o mahalašenju. Tipično sarajevska, i haustorska i avlijanerska, je reakcija na kritiku, opravdanu ili ne, tipa „vidi ti (mu) glave“. Benjamina Karić, naravno, nije rekla takvo što, ali je sugestija da su Jergović i Žbanić MOŽDA loši ljudi u kategoriji reagovanja „vidi ti glave“. Mahalaštvo, napisao je Jergović.

Gradonačelnica je reakcijom potvrdila i Žbanićkinu kritiku o šutnji, ignorisanju posljednjeg slučaja femicida u Bosni i Hercegovini, spočitavajući što je Jasmila izabrala baš nju, Benjaminu Karić, da kritikuje zbog nedostatka reakcije na najnoviju tragediju femicida.

Političari na različite načine obnašaju i uživaju u vlasti. Neko je samozatajan i nastoji sa što manje javnih istupa uraditi najbolji mogući posao kao „sluga“ zajednice. Drugi, opet, traže mjeru u prisutnosti u javnosti svjesni i obaveza, očekivanja javnosti da vide povremeno one koji predvode društvo, možda i da im se dive ili zavide.

Treći, opet, ne postavljaju sopstvene slike ili vijesti o sebi samo kada spavaju, mada i tome mlađe generacije znaju dohakati uz pomoć savjetnika, modernih tehnologija i društvenih mreža. Ovakvi političari također to čine sa namjerom da pruže najbolji mogući servis društvu koje ih je izabralo.

Dobro, u konkretnom slučaju građanstvo nije izabralo, jer izbori nisu bili direktni, ali to nije niti greška izabranice, niti tema ovog teksta.

Tema je da ako ste stalno prisutni u javnosti, i s povodom i bez povoda, ako vam izlaze fotografije sa pjevačkim zvijezdama, gostujućim zvanicama, mladim studentima, svjetskim intelektualcima, sa kolegicama i kolegama iz vlasti prijepodne, a poslijepodne sa demonstracija protiv vlasti, onda je sasvim logično i očekivano da javna intelektualka i velika umjetnica prozove upravo gradonačelnicu zbog šutnje.

Diskusija koja bi potom trebala uslijediti i koju su i Žbanić i Jergović pokušali inicirati je o konkretnim temama, a ne o njihovom karakteru. Poznajem Miljenka od 1988. godine, a Jasmilu od 2005. i ne pada mi na pamet da ustvrdim da li su MOŽDA dobri ili loši ljudi.

Ne poznajem ih dovoljno dobro za takvo što, a i nije mi bitno. Bitno mi je da ovi nesumnjivo uspješni i pametni ljudi kritički učestvuju u javnim diskusijama o temama koje dotiču ljude i društvo do kojih mi je stalo.

Zato je važno braniti Jasmilu i Miljenka od napada, jer ako se za njih ustvrdi da MOŽDA nisu dobri, kakve su šanse „malih ljudi“ da nešto kritički kažu o VLASTI u društvu? Takva društva ne mogu biti sretna, a Sarajevo je zaslužilo da bude sretno.

——————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Čitajte još:  

VALTER OTKRIVA: Kako su u UIO posao dobili članovi porodice sutkinje Miletić dok je vodila procese „protiv“ UIO

TRGOVINA NASLIJEĐEM: Bosna na rasprodaju

——————————————————————————————————————————————————————————————————————–Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

Facebook
Twitter
LinkedIn

Autor

Dr. Neven ANĐELIĆ (London)

Neven Anđelić predaje međunarodne odnose i ljudska prava (britanska titula: Reader) na londonskom Regent’s University, a gostujući je profesor na Università di Bologna. Ranije je bio gostujući visoki naučni saradnik na London School of Economics and Political Science (LSE ), a također je na University of California – Berkeley proveo godinu s Fulbrajtovom stipendijom u statusu gostujućeg naučnika. U periodu 2014-2018. bio je član Savjetodavnog odbora o Okvirnoj konvenciji za zaštitu nacionalnih manjina u Vijeću Evrope. Autor je brojnih naučnih radova i nekoliko knjiga. Neven je bio novinar i urednik kultnog Omladinskog programa Radio Sarajeva.

Dr. Neven ANĐELIĆ (London)

Neven Anđelić predaje međunarodne odnose i ljudska prava (britanska titula: Reader) na londonskom Regent’s University, a gostujući je profesor na Università di Bologna. Ranije je bio gostujući visoki naučni saradnik na London School of Economics and Political Science (LSE ), a također je na University of California – Berkeley proveo godinu s Fulbrajtovom stipendijom u statusu gostujućeg naučnika. U periodu 2014-2018. bio je član Savjetodavnog odbora o Okvirnoj konvenciji za zaštitu nacionalnih manjina u Vijeću Evrope. Autor je brojnih naučnih radova i nekoliko knjiga. Neven je bio novinar i urednik kultnog Omladinskog programa Radio Sarajeva.