Maja Sever je već dvije godine predsjednica Europske federacije novinara (EFJ), organizacije koja okuplja više od 300.000 članova u Europi.
Sever je i poznata televizijska novinarka iz Hrvatske, koja je godinama uređivala i vodila emisiju Hrvatska uživo, a sada je dio tima koji stvara jednu od najpoznatijih emisija HRT-a, a to je Nedjeljom u 2.
U razgovoru za Valter, pričali smo o problemima u medijima, stanju novinarskih sloboda u BiH, Hrvatskoj i Srbiji, te o tome kako i zašto je oslabio ekonomski status novinara u regiji.
Kao predsjednica EFJ-a susrećete se često s drugim novinarima iz Europe i svijeta. Što danas najviše brine novinare s kojima razgovarate?
SEVER: Nekoliko je problema koji pogađaju novinare u gotovo svim, pa rekla bih u svim europskim zemljama: porast napada na novinare/ke i potreba za čvrstim mehanizmom zaštite sigurnosti novinara, nestabilno i teško održivo financiranje medija i profesionalnog novinarstva, održivost i neovisnost javnih medijskih servisa, zarobljavanje medija kao rezultat političkih pritisaka, povezanosti s vlasnicima, netransparentog vlasništva, državnog oglašavanja kao i netransparente raspodjele javnih sredstava, odnos s Big Tech kompanijama u odnosu na pravednu naknadu i autorska prava za novinare, pitanje uredničke neovisnosti na platformama te utjecaj umjetne inteligencije na novinarstvo i medije.
Negdje je zaštita novinara/ki bolje uređena, negdje slabije, kao i u svim drugim pitanjima u EU, ali porast napada, pa čak i pitanje opstanke nekih oblika tradicionalnog novinarstva, je nešto što dijelimo, dijelimo i uvjerenje da profesionalno novinarstvo jest obrana demokracije i slobode, te zato pokušavamo pronaći odgovore na ove probleme i ujediniti se.
Kakav je socijalni i ekonomski status novinara u Europi, zašto posao novinara postaje sve nesigurniji?
SEVER: Socijalni i ekonomski status novinara je također jedan od ključnih problema, novinari su sve slabije plaćeni, i nakon što su poslodavci shvatili da je novinare jednostavnije pokušati držati “pod kontrolom” nesigurnim uvjetima rada, slabim ugovorima, bez kolektivnog ugovora ili u nekom od oblika atipičnog rada koji je lako otkazati, danas već pratimo pojavu zamjene novinara umjetnom inteligencijom. U njemačkoj je nakladnik Axel Springer već krenuo u tom smjeru.
Novinari i novinarke, pogotovo u ovim našim zemljama, nisu dovoljno ujedinjeni kako bi predstavljali ozbiljnog pregovarača s poslodavcima. Za razliku od nordijskih zemalja gdje je u sindikatu i preko 80 posto novinara, te takvi predstavljaju ozbiljnu snagu i uspijevaju ispregovarati ozbiljne ugovore i solidnu zaštitu radničkih i profesionalnih prava, kod nas je teško postaviti se prema poslodavcu koji krši zakone i radnička prava pojedinačno.
Kako gledate na situaciju u kojoj se nalaze novinari u BiH? Time ste se osobno bavili.
SEVER: Nažalost, situacija je sve gora. Čak i nakon što je zemlji dodijeljen status kandidata za pristupanje Europskoj uniji, okruženje za rad je sve nesigurnije, nema adekvatne zaštite radničkih ni pofesionalnih prava, a političke strukture osim neodgovonim i nedopustivim odnosom prema pojedinim medijima, ne čine ništa kako bi se osigurao zakonski okvir za siguran rad novinara. U Republici Srpskoj je prihvaćena rekriminalizacija kleveta, čime je kleveta ponovo postala kazneno djelo uz visoke kazne.
Javni emiter Radio-televizija Bosne i Hercegovine (BHRT), zarobljen je u višegodišnjoj krizi jer se ne provodi zakon o financiranju, a nema političke volje osigurati održivi model financiranja. Nakon prijetnji štrajkom organiziranih radnika, direktori FTV i BHTR sjeli su za stol i privremeno riješili problem isplate plaća i raspodjele prikupljenih sredstava, ali time problem nije riješen. RS godinama ne participira u modelu propisanom zakonom, a sredstva se ne prikupljaju u skladu sa zakonom ni u dijelu Hercegovine. Neovisnost nacionalne Regulatorne agencije za komunikacije i dalje je narušena politiziranim imenovanjima ravnatelja i neimenovanjem upravnog vijeća.
Koliki su problem za medijske slobode odluke Milorada Dodika da kriminalizira klevetu i počne pripremati teren za progon nevladinih organizacija? Čini se da Dodik tako želi ukinuti malobrojne medije u RS-u koji nisu pod njegovom šapom i pišu o njemu kritički.
SEVER: Kriminalizacija klevete velik je udar, ne samo za novinare/ke u RS, nego i za sve one koji pišu o RS, ali i obične građane. Jer prema novom zakonu, svatko tko se osjeti oklevetanim može podnijeti kaznenu prijavu protiv novinara, susjeda ili bilo koga, čak i u slučajevima kada nisu nastupile nikakve štetne posljedice. Svaka kritika je podložna tužbi, štoviše, to znači automatsko podizanje optužnice na temelju prijave, policijska privođenja i isljeđivanja te opetovane dolaske na suđenja.
Naravno da je to udar na one koji kritički pišu protiv Milorada Dodika, prijetnja i zastrašivanje. Nevjerojatna je nemoć i Sarajeva i međunarodne zajednice, jer u vrijeme dok se zakon donosio, brojni predstavnici novinarskih organizacija, uključujući i mene, pokušali smo utjecati da se zaustavi donošenje ovog štetnog zakona. Većina se složila da je zakon opasnost, ali uz slijeganje ramena isto tako su zaključili da ne mogu ništa napraviti.
Čak ni iako se primjena zakona ne ograničava samo na RS, jer su odluke sudova u jednom entitetu obvezujuće na teritoriju cijele države, što znači mogućnost kaznenog progona zbog javnih istupa i osoba koje žive na teritoriju Federacije BiH, uključujući novčane kazne u iznosu od 3.000 eura.
U Hrvatskoj je premijer Andrej Plenković dio medija koji o njemu kritički pišu nazvao “osovinom zla”. Što nam to govori o odnosu hrvatskih vlasti prema slobodi medija?
SEVER: S jedne strane, i premijer i nadležna ministrica pred EU institucijama pokušavaju pokazati demokratičnost i podršku slobodi i pluralizmu medija, osnivaju se radne grupe, prate preporuke EK za zaštitu sigurnosti, borbi protiv SLAPP-a… I onda u javnim nastupima one koji se bave profesionalnim, istraživačkim novinarstvom naziva osovinama zla.
Na taj način premijer pokazuje da je podrška pluralizmu medija samo deklarativna i samo za potrebe ispunjavanja obaveza EU-a, dok svojim nastupima u Hrvatskoj pokazuje potpunu neodgovornost prema sigurnosti novinara/ki i zaštiti njihovog pofesionalnog rada. Kad kažemo zaštiti – ne mislim da nas premijer ili ministri trebaju štiti, njihova je dužnost osigurati zakonski okvir za slobodan rad i poštivanje radničkih prava, a svojim ponašanjem pokazati odgovornost i demokratsko ponašanje. A mi ćemo se zaštiti sami i nastaviti raditi svoj posao.
U hrvatsku vladu ušla je desničarska stranka Domovinski pokret, čiji je cilj ukinuti državno financiranje tjedniku ‘Novosti’ koji izdaje Srpsko narodno vijeće. Zbog čega DP ima ‘Novosti’ na piku?
SEVER: Možda zbog tekstova popout onih u kojima Hrvoje Šimićević razotkriva povezanost zastupnika DP-a s talijanskim fašistima, ili mađarskim političarima koji svojataju dio Hrvatske? Zbog otvorenog i neovisnog novinarstva koje razotkriva njihove marifetluke? Moj je dojam da su to razlozi, jer nekako ne mogu vjerovati da ne znaju da nije baš u skladu s Ustavom da zahtjevaju reduciranje prava samo jedne manjine, i to baš srpske.
Ne možemo ne pitati o stanju slobode medija u Srbiji. U svim državama regije novinari imaju problema, no čini se da je situacija pod Vučićevim režimom posebna. On ima pod kontrolom najutjecajnije privatne medije u Srbiji, te je uveo svojevrsnu medijsku diktaturu. Kako je EFJ regirao na sve to?
SEVER: Imamo sjajne kolege i kolegice u Srbiji, vrlo aktivno udruženje, sindikate i u stalnom smo kontaktu s ekipom iz medija koji su najviše na udaru, poput KRIK-a. Iskreno rečeno, teško je svaku našu priču uspoređivati sa situacijom u Srbiji, jer Srbija kao država je dobro organizirani sustav koji ima cilj ugušiti svaki pokušaj slobodnog novinarstva, i nudi dobro uhodanu mrežu državne podrške tabloidima i publikacijama koje su daleko od novinarstva. Ali isto tako Srbija ima vrlo otpornu i hrabru ekipu novinara/ki koji se ne predaju i pod velikim brojem apsurdnih SLAPP tužbi nastavljaju razotkrivati korupciju i afere. Bez obzira na medijsku diktaturu. Pokušavamo im pomoći javnom podrškom, obraćamo se njihovim političkim autoritetima, upozoravamo EU na to što se događa, na raspolaganju smo s pravnom, financijskom, savjetodavnom pomoći.
Mediji sve manje financiraju istraživačko novinarstvo, danas se sve svodi na klikabilnost, a klika se često na gluposti. Znači li to da se istraživački mediji ne mogu osloniti na čitatelje kao izvor financiranja? Na koga onda mogu?
SEVER: Rekla bih da se mediji sve manje financiraju, ne samo istraživačko novinarstvo, i to je ključno pitanje kada govorimo o našoj budućnosti. Neki dan sam čula podatak da 80 posto marketinškog prihoda u medijima odlazi izvan zemlje Big Tech kompanijama, dakle bez uređivanja odnosa ne možemo računati ni na financiranje od oglašivača, dok sustava transparentne javne potpore nema, a publiku smo prvo naučili da je na internetu sve besplatno, pa je sad dosta teško objasniti da onih par eura koje su prije ostavljali na kiosku svako jutro kupujući novine, treba i danas platiti, jer jedino tako novinari mogu jačati svoju neovisnost i slobodno pisati. Hoćemo li uspjeti pronaći održiv sustav financiranja – ne znam, ali nemamo drugog izbora nego pokušati.
Vi ste prva žena i prva osoba s prostora bivše Jugoslavije i Balkana koja je došla na čelo EJF-a. Je li ikad bilo nekih problema u vezi toga?
SEVER: Od prvog dana uživam iskrenu podršku kolegica i kolega u EFJ, ne osjećam da se odnose prema meni drugačije jer nisam iz npr Njemačke ili skandinavskih zemalja, i to mi je drago, jer zaista pokazuju da ravnopravnost za njih znači ravnopravnost. Ponekad mi se čini da mi je to i prednost, jer to što smo mi ovdje preživjeli u posljednjih 50 godina zaista te može samo ojačati i dobro pripremiti na probleme u razvijenim demokracijama.
