ASIM MUJKIĆ: Veliki lijepi rat i još veća i ljepša plesna sala

Ratno stanje je konstanta, a unatoč svojim partikularnim manifestacijama, ono je suštinski izraz borbi „za relativnu prevlast unutar hijerarhija na najvišim i najnižim ljestvicama globalnog sistema“ – kako među velesilama, tako i na nižim razinama, recimo unutar EU (Slovačka i Mađarska protiv Bruxellesa), pa sve do opštinske lige zapad – Osmani, Plenković, i do opštinske lige istok - Vučić, Dodik itd., koji u svemu tome prepoznaju svoju šansu da nešto ušićare

Nastupa opće globalno ratno stanje, kanadski premijer Mark Carney upozorava da je rat s Iranom ekstreman primjer pucanja svjetskog poretka u kojem države sve češće djeluju bez poštivanja međunarodnih normi i zakona. Mogli bismo dodati, da je riječ o državama kojima se to može.

Iz perspektive političke teorije i filozofije, već nekoliko decenija se upozorava kako kao nusproizvod globalnog kapitalizma, koji stvara ogromne imovinske razlike, postepeno nastaje, kako pišu Michael Hardt i Antonio Negri, stanje konstantnog rata koji „postaje sveopćom pojavom, globalan i beskrajan“. U ovim okolnostima, ratno stanje postaje norma, a mir izuzetak.

Ratno stanje je konstanta, a unatoč svojim partikularnim manifestacijama (rat protiv terora, agresija na Ukrajinu, rat u Sudanu, rat u Gazi, hapšenje Madura, udar na Iran, itd.) ono je suštinski izraz borbi „za relativnu prevlast unutar hijerarhija na najvišim i najnižim ljestvicama globalnog sistema“ – kako među velesilama kao što su SAD, Kina, Rusija, tako i na nižim razinama, recimo unutar EU (Slovačka i Mađarska protiv Bruxellesa), pa sve do opštinske lige zapad – Osmani, Plenković, i do opštinske lige istok – Vučić, Dodik itd., koji u svemu tome prepoznaju svoju šansu da nešto ušićare.

Sve je teže smatrati da je riječ o izoliranim ratnim sukobima, „već o općem globalnom ratnom stanjukoje do te mjere podriva razlikovanje rata i mira da više ne možemo zamisliti ili čak gajiti nadu u istinski mir“, kažu Hardt i Negri.  Za posljednih nekoliko ratova koji još traju nikad nismo saznali šta su konkretno ciljevi, koji su pokazatelji da se ispunilo ako se išta zacrtalo? Neki od tih predsjednika čak kažu da što se njih tiče rat može trajati zauvijek.

ASIM MUJKIĆ: Lukas Leaks, ili ispod površine lažnog domoljublja

Obični ljudi ove planete mogu se poput, recimo, bespomoćnih stanovnika BiH samo nadati da će ih ratni sukob nekako „zaobići“. Na taj način ovaj se novi globalni poredak, koji još nema svog imena, ali se rađa u potocima krvi, počeo jasno razlikovati od starog globalnog poretka, ustanovljenog 1945. godine.

Istinu govoreći, zbog hladnog rata starim poretkom vladalo je trajno „vanredno stanje“, „stanje pripravnosti“, ali su barem njegovi žitelji, građani, mogli sebi priuštiti „nadu u istinski mir“ koji će doći jednoga dana, kada konfrontacije prestanu, kao što su mogli – valjda zbog netom završenogsvjetskoga rata i još uvijek živih sjećanja na ovu globalnu kataklizmu – praviti jasnu razliku rata od mira.

Za razliku od globalnog poretka iz 1945. godine, koji je postepeno konstruirao „vladavinu prava“ i mrežu zakona na globalnoj razini, zakona kojima su se, uz sva zatezanja i zavlačenja, nevoljko povinovale i dvije najjače sile, karakteristiku novog, ratnog globalnog poretka čini trend samoizuzimanja velikih sila – SAD, Kine i Rusije – iz zakona.

Ili, kako to kaže kanadski premijer, „geostrateški gledano, hegemoni sve više djeluju bez ograničenja ili poštovanja međunarodnih normi i zakona, dok drugi snose posljedice. Sada se ekstremi tog poremećaja odigravaju u realnom vremenu na Bliskom istoku.“

Već s početkom XXI stoljeća SAD sve više „sebe izuzimaju iz međunarodnih sporazuma“, da bi nakon neuspjelih vojnih avantura koje je obilježilo povlačenje iz Afganistana 2021. godine, na prvi znak svog posrtanja kao vodeće globalne sile iz poretka sebe počeli izuzimati Rusija – agresijom na Ukrajinu, pa onda i Kina, koja ciljano sankcionira zemlje koje se, recimo, usude pomenuti položaj ujgurskih muslimana, onemogućavajući bilo kakav pristup međunarodnim organizacijama za ljudska prava.

Na taj način globalni rat ulazi u novu fazu odmjeravanja moći koja u najboljem slučaju može rezultirati novom blokovskom podjelom – političko-adiminstrativnim preustrojem novog globalnog poretka – a u najgorem slučaju općim termonuklearnim ratom.

S Hardtom i Negrijem moglo bi se zaključiti da „dok je rat prije bio reguliran pravnim strukturama, sada je on, sazdavanjem i nametanjem vlastita pravnog okvira, postao regulativan“. Još gore, ta samoregulativnost počiva na nagovještaju, spekulaciji, da bi ona druga – uvijek slabija strana, mogla prva napasti, na osnovu čega se donosi odluka o preventivnom napadu, suprotno međunarodnom pravu. Nekada se barem trudilo uvjerljivo slagati, pa se s tom lažnom informacijom mahalo kao krunskim dokazom prije invazije.

Ili još prije, lažirani napad na američki vojni brod u Tonkinškom zaljevu iskorišten je za invaziju na Vijetnam. Ili, još prije, lažirani napad Poljske na Treći rajh poslužio je kao povod za invaziju na Poljsku i Drugi svjetski rat. Brojni su primjeri.

Danas se moćnici čak ni ne trude. Rusija preventivno napada Ukrajinu na temelju spekulacije da će Ukrajina ući u NATO pakt, Izrael i SAD preventivno napadaju Iran na temelju spekulacije da će, premda su prema riječima američkog predsjednika nuklearni kapaciteti zemlje već ljetos uništeni, napraviti atomsku bombu i bombardovati Izrael. Uostalom, nije li rat u BiH počeo isto tako pričom o mogućem genocidu nad Srbima, pa se pristupilo „preventivnom genocidu“.

Nažalost, novi poredak koji se uspostavlja već nas uči svojoj prvoj lekciji koja glasi: država se može nadati sigurnosti danas samo ako ima svoj nuklearni arsenal, jer joj međunarodni pravni poredak, institucije, sudovi, ništa neće pomoći ako se nekome od silničkih država nađe na putu.

Šta u svemu možemo mi kao pojedinci?

Slabima uvijek ostaje moral i principi na koje se treba pozivati, naprosto da ne nestanemo, da se ne izgubimo kao ljudi. Rat je, nažalost, jedna od onih graničnih egzistencijalnih situacija koja na vidjelo iznosi od čega smo kao ljudi satkani, kakvi smo ljudi, da li uopće zavređujemo to ime. To ne mora nužno biti rat u našem dijelu svijeta, ali stav koji iznosimo o njemu nužno govori o nama samima, o našoj moralnoj konstituciji, a kako i ne bi jer govorimo o ljudskim situacijama u kojima se odlučuje o životu ili smrti nedužnih.

Da nije sve tako crno, potrudili su se da nas malo zasmiju naši domaći, regionalni i entitetski komedijaši. Jedan od njih je samoprozvani suverenist Milorad Dodik, koji je do jučer privezivao svoj mali čamac uz moćni ruski brod, kako reče onomad Patrijarh. Danas, taj preobraćeni nezavisni socijaldemokratski branitelj judeo-kršćanskih vrijednosti izjavljuje kako njegov entitet i Izrael „dijele istu egzistencijalnu prijetnju, koju po nas predstavljaju radikalni islam i politike proizašle iz njega, te zato danas pruža punu podršku premijeru Benjaminu Netanjahuu“.

Jeftino, providno, bijednički, bez ikakva sluha i takta, baš kao da pokušava pjevati pod nekom šatrom. Ali šta ćemo, svijet je pun takvih tipova uvijek spremnih da ušićare i profitiraju od nečijih ratovanja i ljudske patnje.

Da ne bi bilo dvojbe kome se treba ulizati na prvom mjestu, on će poentirati: „Donald Tramp demonstrira da je američki predsjednik posvećen zaštiti judeo-hrišćanske civilizacije, njene bezbjednosti i načina života. On zaslužuje punu podršku u momentu kada američku snagu koristi da riješi uzroke nestabilnosti i sukoba u svijetu – upravo one koji ugrožavaju i Izrael i nas“.

ASIM MUJKIĆ: Kako je HAZU naslijedio SANU

Dok američki predsjednik rješava uzroke nestabilnosti diljem svijeta u pauzi građevinskih radova na novoj plesnoj sali u Bijeloj kući, jedan drugi predsjednik, Vladimir Vladimirovič Putin, pogađa u sridu, jasno osuđujući ovu posljednju vojnu avanturu na Bliskom istoku kao „cinično kršenje svih normi ljudskog morala i međunarodnog prava“.

I drugi veliki prijatelj našeg blagopreobraćenog opštinskog branitelja judeo-hrišćanstva, Lukašenko, se oglasio potresnom porukom: „Sa dubokom boli i tugom, Republika Bjelorusija je primila tragičnu vijest o smrti vrhovnog vođe Islamske Republike Iran, kao posljedice podmuklog napada“ – upravo onog napada kojeg hvali Dodik, opisujući ga snishodljivo kao napor rješavanja uzroka nestabilnosti u svijetu.

Jedino ciničnije od ovog salta lojalnosti od 180 stepeni je šutnja Ruske ambasade u BiH i Kremlja(gdje je sada Zaharova koja nema o čemu nema mišljenje u vezi s BiH) o ovom Dodikovom preobraženju? Kao da ne odustaju od svog principa da je Dodik uvijek u pravu, čak i kada Vladimir Vladimirovič misli suprotno.

——————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

Pročitajte još: 

RAVNO DO DNA: Osam mjeseci pred izbore počela utrka za Predsjedništvo BiH

VELIKA AFERA U UIO: Godinu šutnje institucija o organiziranom kriminalu na GP Gradiška, prijavitelj pretučen pa završio u zatvoru

——————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

——————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

CERTIFIKAT JOURNALISM TRUST INITIATIVE

Valterportal je nosilac certifikata Inicijative novinarskog povjerenja (Journalism Trust Initiative/JTI), koja definira poštivanje i primjenu etičkih standarda i međunarodnih standarda pouzdanosti. JTI je mehanizam pouzdanosti zasnovan na ISO standardu koji je na inicijativu Reportera bez granica (RSF) razvio panel od 130 međunarodnih stručnjaka pod okriljem Evropskog odbora za standardizaciju (CEN). Nezavisna revizorska kuća Deloitte je certificirala Valterportal prema programu JTI i CWA 17493:2019.

——————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!

Facebook
Twitter
LinkedIn

Autor

Prof dr. Asim MUJKIĆ

Asim Mujkić je univerzitetski profesor, sociolog i filozof. Dopisni član Akademije nauka i umjetnosti (ANU) BiH. Autor je više od 80 naučnih i stručnih radova.

Prof dr. Asim MUJKIĆ

Asim Mujkić je univerzitetski profesor, sociolog i filozof. Dopisni član Akademije nauka i umjetnosti (ANU) BiH. Autor je više od 80 naučnih i stručnih radova.