ASIM MUJKIĆ: Lukas Leaks, ili ispod površine lažnog domoljublja

Koliko god nam trakavica prijetnji i uvreda u kojoj su učestvovali Aca Lukas, Milorad Dodik i nekolicina epizodnih aktera izgledala banalno, istina koja se pojavljuje kada se istjera na površinu, kada im se u prepisci omakne, još je banalnija. Po svojoj banalnosti podsjeća na ono što se desilo prije 15-ak godina, u okviru afere Wiki Leaks, kada je široj svjetskoj javnosti postalo dostupna sva banalnost vladavine američkih političkih elita.

Čovjek da prosto ne povjeruje kako su se donosile važne odluke dok s nevjericom čitamo te papire i poruke. Neizbježno pitanje koje nam se mota po glavi dok to čitamo glasi – je li moguće da je to to, da je to tako površno, glupo, kako tadašnja jedina velesila donosi odluke koje se nekada tiču sudbine cijelih država.

Afera Wiki Leaks je u prvi plan istaknula svu tu banalnost tadašnjeg američkog političkog establišmenta potvrđujući onu opasku Ive Andrića da bismo bili zapanjeni kad bismo znali s koliko se malo pameti upravlja svijetom.

Rezultat ove afere bio je slom tog političkog establišmenta koji se poslije toga više nikada nije oporavio. Drugi rezultat bio je otvoreni prostor za pojavu populista koji su u prvi plan istakli „isušivanje močvare u Washingtonu“, zbacivanje establišmenta čija se personifikacija našla u „ženi-vještici“ Hilary Clinton, ili „Crooked Hilary“.

Danas smo i mi u BiH a i u regionu dobili svoj svojevrsni Wiki Leaks, naš originalni Lukas Leaks, bezbrojne poruke, reakcije, objave preko društvenih mreža, sve te dojučerašnje tajne koje su preko noći preplavile naš prostor. Međutim, za razliku od originalnog Wiki Leaksa koji je djelo slobodarskih hakera kojima je bio cilj da razgolite tu mučnu tehnologiju hegemonijske vladavine političkog establišmenta, kod nas se sam taj establišment razgolićuje, takmičeći se ko će iznijeti više.

Ali, rezultat i onog Wiki i ovog Lukas Leaksa je isti – razotrkivanje banalnosti vladavine kojom se služi režim. I najpovršnije čitanje ove tekuće „polemike“ ogoljuje do kosti jedan višedecenijski način vladanja o čijim štetnim posljedicama po živote, imovinu, blagostanje običnih ljudi više nema smisla trošiti riječi.

ASIM MUJKIĆ: Vučićev režim između tragedije i farse

A koliko do juče sve je bilo uobičajeno. Predsjednik svih predsjednika uobičajeno je verglao o Turcima, smradu bureka sve dok se nije toliko zanio u patriotskom zanosu da je potkačio pjevača Acu Lukasa jer se negdje nekada slikao s Naserom Orićem koji je uz nekolicinu bošnjačkih oficira medijski plasiran kao ultimate evil („konačno zlo“), najistaknutiji „antisrbin“.

Naravno, prije će biti, s obzirom da je riječ o čovjeku iz Srebrenice, da se Orić propagandno koristi zbog proizvodnje dijabolične „ravnoteže“ s genocidom počinjenim u Srebrenici, koji slijedi brutalnu radikalski obrazac: „kad oni nama ističu Ratka Mladića, mi ćemo njima Nasera Orića, ne bi li poništili efekte Mladićevih zlodjela“. Uostalom to je prepoznatljiv obrazac i u RS i u Srbiji – na štrajk glađu Dijane Hrka odgovaramo štrajkom glađu SNS-ovca Mrdića, vi nama 11. juli, a mi vama 12. juli, vi nama studente, mi vama „studente koji hoće da uče“.

U ovoj logici zlo čak prestaje biti „banalno“. Ono postaje infantilno.

Uglavnom, epilog ovog Dodikovog patriotskog transa bio je da Lukasu treba da bude onemogućeno da pjeva bilo gdje u RS. Rečeno – učinjeno. Lukasu je odmah otkazan koncert kojim je trebalo otvoriti ovogodišnju zimsku sezonu na Jahorini. Potom je krenulo teško topništvo iz dobro poznatih, establišmentskih uporišta. Saznali smo kako je Lukas više puta – posebno 2022. izborne godine – valjao Dodiku, da mu je završavao „neke stvari“, a da mu je sad žao što je to uradio i da to više nikada neće.

Onda se, u jednom trenutku, u cijelu polemiku uključio i Orić, koji možda nije na prvi pogled dio tog establišmenta kao što su Dodik i Lukas, ali je svakako nevidljiva spona ili mreža koja taj establišment drži na okupu. Orić odgovara:

„Ako budu zabranjivali svim pjevačima i pjevačicima koji su se slikali sa mnom – neće im niko pjevati više“, a onda je uslijedila „trica“. Orić je poručio da će, ako Dodik nastavi s napadima, otkriti istinu o punim torbama koje su mu donijeli članovi Dodikove porodice s molbom da mu „nešto završi“.

„Završilo se, nisam uzeo ništa. Ako nastavi s ovakvim bahatim ponašanjem objavit ću slike i imena ko je i zašto dolazio do mene“, najavio je Orić.

Kredibilnost njegovog stava pojačava objava Ace Lukasa gdje on kaže:

„Beograd i pola RS se druži s Naserom Orićem, čuju s s njim telefonom, rade poslove što generalno ili ne, nemam ništa protiv, jer poslije toliko godina život da ide dalje“.

Onda se desilo nešto što se odavno nije desilo – Dodik je zašutio, ali je preko svojih tjelohranitelja – barem kako kaže Lukas – poslao i prve konkretne prijetnje pjevaču, upozoravajući ga da ovo „može da ode mnogo daleko“. Razgolićenje se nije zaustavilo samo na Dodiku. I Nedeljka Eleka, koji je po Dodikovom nalogu otkazao Lukasov koncert, pjevač razotkriva:

„Da li bi tom duboko povrijeđenom narodu ti, Nedeljko Elek, prva ruko gospodina Dodika, objasnio tom narodu kome glumiš patriotizam, šta znači poklon sutradan Naseru Oriću poslat po kuriru u obliku najskupljeg makelan pića i nekoliko kubanskih cigareta u znak prijateljstva“.

Kako se to desilo, i to u samo par dana, da baja koji je do jučer sjedio s Putinom, čovjek koji je rado viđen u društvu svakog europskog ksenofoba, desničara, koji ruča s Orbanom, završi u spektaklu hrvanja u blatu s jednim pjevačem?

ASIM MUJKIĆ: Crveni neobavezujući dekor Stranke demokratske partije

Dakle, samo kada se razgrne od strane samih učesnika, to je ono što je ispod površine ove naše višedecenijske nacionalističke vladavine, baš kako je to davno rekao Andrić. Banalno, da banalnije biti ne može. Znači, svaki sljedeći put kada budemo čupali kose zbog opstrukcije europskog puta, ima li ili nema većine u Domu naroda, zbog toga što pade ovaj ili onaj zakon, koga ćemo, kako reče Dubioza, „na euroviziju slati“, zastanimo i sjetimo se kakve banalne transakcije, koji sve probisvjeti i protuhe djeluju ispod površine, u mutljagu patriotizma, domoljublja, vitalnih nacionalnih interesa.

Cijela piramida etnonacionalističke vladavine postavljena je na najbanalnije moguće temelje  – mreže ljudi koji jedni drugima „završavaju poslove“, „šalju poklone“, šaltaju pune torbe nečega, što bi rekao Lukas, „rade poslove što generalno ili ne“.

To je ona BiH i onaj region u kome se ne pita za nacionalnu pripadnost i koji je prava nosiva konstrukcija svih režima koji su koagulirali oko njega i kao smokvini listovi prekrivaju golotinju, odnosno ovu „generalno ili ne“ pornografsku istinu o nama.

 ———————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Pročitajte još: 

ČIJE INTERESE ŠTITI GRAD: Kako se djeci Banja Luke oduzima djetinjstvo radi tajkunskog poslovnog carstva

VALTER OTKRIVA: Tužilaštvo KS istražuje desetine nezakonitih zapošljavanja iz mandata Benjamine Karić

 ———————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

 ———————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

 ———————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!