ASIM MUJKIĆ: Kako je HAZU naslijedio SANU

Nesporno je da je najznačajniji događaj u 2025. godini bio početak demontiranja Dodikovog režima i njegovog secesionističkog projekta, a onda “pojava” HAZU (Hrvstske akademije za znanost i umjetost) sa idejom “federalizacije BiH”. Čitav set secesionističkih zakona koje je početkom prošle godine usvojila Narodna skupština RS na Dodikov mig – na isti mig je povučen.

Dodik je osuđen, a Skupština ponižena, da bi ubrzo uslijedila i odluka o poništenju izbora na brojnim glasačkim mjestima, čime se poniženje ovog balkanskog bahatog vlastodršca nastavilo i u ovoj godini.

Milioni maraka budžetskih korisnika skrhani su u lobiranje koje je, sada se jasno vidi, bilo usmjereno na spašavanje samo vlastite kože od sankcija, pri čemu se samo još jednom potvrdio neoborivi aksiom nacionalizma i modusa operandi njegove vladavine koji glasi: širiti strah i mržnju, držati narod u stalnom mobilizacijskom grču kako bi se što bolje otimalo i pljačkalo.

Ali, demontiranje Dodika ne znači istovremeno i demontiranje nacionalističke klopke koja ovu zemlju drži već trideset godina na dnu. U spašavanje vojnika Dodika, uključio se HDZ BiH i HDZ Hrvatske, odnosno „kolektivni HDZ“. I to je drugi najznačajniji događaj 2025. – zaoštravanje i promjena kursa kolektivnog HDZ-a prema „političkom Sarajevu“. Otvoreno svrstavanje na Dodikovu stranu – naravno uz važne protivusluge, kao npr. prešutna saglasnost oko Trgovske gore.

Ako secesionizam više nije izgledna opcija, onda preostaje opcija „federalizacije BiH“ na etničkom principu. Također to je stara, prežvakana tema ali prepakovana u novom ruhu. U skladu s desničarskim trendovima na Zapadu, ona se predstavlja kao spasonosna opcija kojom bi se kršćani BiH zaštitili od muslimanske (islamističke, kalifatske, šarijatske) opasnosti.

ASIM MUJKIĆ: El Chapo iz našeg komšiluka

I ova terminologija je stara, prastara – mogli smo je čuti u prvim sedmicama agresije na BiH od Karadžića, ali i od Milijane Baletić iz TVNS i sličnih, a potom, 1993. i na hrvatskim medijima koji su srpske i hrvatske borce predstavljali borcima na predziđu kršćanstva.

I onda i danas takva priča je karikaturalna i neuvjerljiva, a njezini širitelji kao da su zaboravili na onu definiciju koja kaže da je glupost kada stalno i iznova pokušavate jednu te istu stvar u nadi da će ovaj put nekako upaliti. U promidžbi tog projekta prednjači HAZU u BiH (Hrvatska akademija za znanost i umjetnost), koja polako ali sigurno preuzima perjanicu nacionalne samosvijesti od SANU.

Pozivaju akademici HAZU u svom saopćenju od 19. prosinca na žurnu preobrazbu i rekonstrukciju na temeljnim stupovima Daytona, referenduma, Ustava, povijesti i stvarnosti koju čine različiti konstitutivni narodi: „tri jezika, tri oblikovane nacije, tri povijesti, različite kulture, konfesije, običaji, blagdani“, što nije, kako se dalje navodi „prepreka suradništvu i uzornim dobrosusjedskim odnosima“. Žurna preobrazba se pak ne može donijeti na temeljima „tzv. građanske, odnosno unitarne BiH“, već na tragu zalaganja Maksa Primorca („humaniste,  mirotvorca i prijatelja BiH“, kako piše u priopćenju) i Željane Zovko za troentitetsku BiH.

Kao prvo, nisam čuo ni za jednog humanistu a još manje mirotvorca koji se zalaže za separaciju, razdiobu, razgraničenje na etničkom principu.

Kao drugo, već sam ranije ukazivao da federalizacija tri etnički zasnovana entiteta itekako izlaze iz dejtonskih okvira, da se njome napušta okvir teritorijalne diobe 51:49, da u skladu s tim neće biti moguće izbjeći primjenu načela pariteta za novu teritorijalnu preraspodjelu, dakako u svjetlu novih demografskih odnosa.

Kao treće, sama ideja troentitetske BiH kao do kraja dovedene konsocijacije je paradoksalna. Naime, projekcija tri entiteta s uspostavljenim etničkim većinama u vidu domaćinskog homogenog naroda nije konsocijacijski, već klasični građanski model kojim se upravlja prema modelu „jedan čovjek-jedan glas“. Na temelju toga ja prijedlog Maksa Primorca i sličnih mogu kritizirati tako što ću se doslovno poslužiti riječima HAZU akademika: „poznato je kako je okončala politika ‘jedan čovjek, jedan glas'“.

Pa zašto nam se to sada nudi kao neko novo rješenje? Entitetski model koji se traži upravo je isti onaj koji se na nivou države rezolutno odbija i proglašava „šerijatskim“ u jednoj izjavi Dragana Čovića. Dakle, „šerijat“ je OK ako je na entitetskom nivou. To što tro-etno-entitetsko rješenje nudi nije nikakvo ozbiljenje konsocijacijskog uređenja, već naprotiv, tvrdi građanski model unutar svakog pojedinog entiteta – dominantna homogena etnička većina i zanemariva manjina drugih i ostalih uz odlučivanje po principu jedan čovjek, jedan glas.

Neki konsocijacijski mehanizmi vjerovatno bi bili predviđeni na državnom nivou, ali čak ni tamo, jer u takvom uređenju neće, recimo, što definicija konsocijacije podrazumijeva, postojati uslovi za široke koalicije ključnih grupa, jer će to biti entiteti, kao mini nacionalne države koje će u Sarajevo slati svoje predstavnike isto onako kako države EU šalju svoje predstavnike u Bruxelles ili u New York na zasjedanje Generalne skupštine.

To nije nikakva konsocijacija, nego čista disocijacija, neka vrsta postsovjetske tranzitorne „zajednice nezavisnih država“, ili Owen-Stoltenbergovog prijedloga iz 1993. za BiH kao unije neovisnih država. Bila bi to neka karikatura EU, s tim što bi kandidatura entiteta – članica tekla drugim smjerom – kao kandidatura za izlazak. Još važnije, blokade koje danas imamo bi se produbile, opstrukcije umnožile, miješanje Srbije i Hrvatske bi eksponencijalno naraslo, a sve bi bilo praćeno novim prijetnjama sukobom, zastrašivanjima, itd.

Nažalost, svi su izgledi da ćemo se time baviti, osobito kako se predizborna kampanja bude zahuktavala, veći dio 2026. Prošlu, 2025. godinu, zapečatila je trideseta obljetnica Dejtonskog sporazuma. Bila je to prilika, kakva dolazi s obljetnicama, da se promisli, analizira, možda ponudi neka nova perspektiva razumijevanja, pa možda i neki pravac za izlazak iz blokade u koju smo zapali prije trideset godina, kada je za nas stala historija, i od kada imamo samo stalno ponavljanje ili vraćanje istog.

ASIM MUJKIĆ: Nadstrešnica – najskuplja riječ u Srbiji

Sa ovim izraubovanim idejama konsocijacije, građanske države, troentitetske reorganizacije, secesije, došli smo do staklenog plafona odakle teško da se može išta novo ili smisleno kazati i o Bošnjacima, i o Srbima, i o Hrvatima, pa čak ni o individualnim građanima koji nastanjuju tu zemlju. Sve je već više puta rečeno, ponovljeno, prežvakano. Još manje se ima šta smisleno reći o sumornom političkom ustrojstvu ove zemlje i ratom stvorenoj realnosti koja od čitavog mozaika zemlje vidi samo tri boje.

Postoji li mjesto za nadu?

Potpisana je – na jedvite jade – reformska agenda, ali šta je s predstojećim izborima? Možda je najznačajniji događaj prošle godine u BiH bila politička subjektivacija opozicione trojke u RS, čiji napori mogu vrlo lako, na ponovljenim izborima biti nagrađeni, ali da li će to biti dovoljno za promjene? Naravno da neće – ako očekujemo stvarne promjene, one se moraju desiti na nivou države.

Paradigma vladavine može biti promijenjena samo združenim djelovanjem na nivou države – ako ne vjerujete pitajte SDS-SDA-HDZ o njihovom projektu rušenja socijalističkog režima. Njihovoj redukciji izbornog tijela na etnička tijela sada treba suprotstaviti uvezivanje glasača koji dolaze iz pojedinih etničkih tijela oko tema od zajedničkog, transetničkog interesa: europske vrijednosti i fokus na pristupanju Uniji.

Drugim riječima, to znači oblikovati čvrst prekoetnički koalicioni politički sporazum, a ne čekati izborne rezultate i ulaziti u kalkulantsko partnerstvo u vlasti kakav je slučaj bio do sada. Upravo takav korak pripada modelima i praksi u demokratskim zemljama Europe, a ne troentitetska teritorijalizacija aparthejda.

Samo na taj način imat ćemo šansu da egzistencijalna politika naroda – koja je u suštini egzistencijalna politika samozvanog narodnog vođe i uskog kruga oko njega – ustupi mjesto egzistencijalnoj politici individualnih građana, da namjesto etnosa, otvorimo prostor za pojavu demosa.

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Pročitajte još: 

VELIKA AFERA U UIO: Godinu šutnje institucija o organiziranom kriminalu na GP Gradiška, prijavitelj pretučen pa završio u zatvoru

OD KARANA DO KARANA: Biznis cvjeta za firmu sina novog predsjednika RS

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!