BAJKE O KONSTITUTIVNOSTI NARODA: Ili kako u BiH najlakše unovčiti „veru za večeru“

Bosna i Hercegovina je ustavno i institucionalno utemeljena kao država konstitutivnih naroda – Bošnjaka, Hrvata i Srba – uz kategoriju „Ostalih“. Nacionalna pripadnost u tom sistemu nije samo pitanje ličnog identiteta, već i ključni političko-pravni kriterij koji utiče na mogućnost kandidovanja, obnašanja funkcija i političkog djelovanja.

Otuda promjena nacionalnog izjašnjavanja političara u našoj državi nije anomalija pojedinaca, već praksa koja se javno koristi i postaje politički čin, a ne nužno izraz promjene ličnog identiteta.

NAJLAKŠI PUT DO FOTELJE

Samo posljednji u nizu primjera takvih političkih praksi je izbor Irene Ignjatović za ministricu porodice, omladine i sporta u Vladi Republike Srpske. Ne ulazeći u njene kompetencije koje su joj osigurale ministarsku poziciju, ono što je otvorilo raspravu u javnosti jeste činjenica da je izabrana bez validnog dokaza o nacionalnoj pripadnosti, odnosno da nije priložila materijalni dokaz (izvod iz matične knjige rođenih) u kojem je upisana bošnjačka nacionalnost.

Identičan primjer je i Nina Bukejlović, aktuelna potpredsjednica Narodne skupštine RS. Na lokalnim izborima 2016. godine, kao kandidatkinja SDS-a, izjasnila se kao Srpkinja i osvojila odbornički mandat. Nakon prelaska u SNSD, od 2018. godine izjašnjava se kao Bošnjakinja.

I  predsjedavajuća Vijeća Naroda, Srebrenka Golić, ovisno o funkciji koju je obavljala – od šefice kabineta Milorada Dodika dok je bio premijer RS, preko direktorice Službenog glasnika RS, do Vijeća naroda – mijenjala je nacionalnu pripadnost u skladu s političkim potrebama SNSD-a, čija je članica.

Podsjećamo i da je Dragana Čavka imenovana u Upravni odbor javnog servisa RTRS-a kao predstavnica bošnjačkog naroda. To je izazvalo pažnju javnosti jer se tokom prethodnih političkih ciklusa izjašnjavala kao pripadnica srpskog naroda, a potom se pojavila na poziciji rezervisanoj za Bošnjake. Iako ovaj primjer nije direktno vezan za opšte izbore, služi za ilustraciju kako se u praksi etnička pripadnost koristi u političkim procesima u RS.

No, i u Federaciji BiH, od kantona do entitetskog parlamenta, Doma naroda i Vlade, bilježeni su identični primjeri.

Haris Pleho, nekadašnji zastupnik BOSS-a u Skupštini Kantona Sarajevo, izjasnio se kao Srbin kako bi bio izabran u Dom naroda FBiH; kasnije je rekao da to tehnički nije njegova stvarna etnička pripadnost, već da je time demonstrirao problem Izbornog zakona.

Rasim Smajić, da bi ostvario mandat u Domu naroda FBiH, u jednom izbornom ciklusu bošnjačku nacionalnost zamijenio je srpskom.

Goran Opsenica formalno je deklarisao sebe kao Srbin kako bi osvojio mjesto rezervisano za Srbe u Domu naroda FBiH, iako je prethodno bio član HDZ-a BiH i izjašnjavao se kao Hrvat.

Najočitiji primjer ipak je Slaven Kovačević (o kojem je Valter pisao u više navrata), aktuelni savjetnik Željka Komšića i kandidat za novog hrvatskog člana Predsjedništva BiH na općim izborima u oktobru, koji je, vrijedi podsjetiti, Bosnu i Hercergovinu tužio Sudu u Strazburu kao „ostali“ (Bosanac i Heercegovac), da bi nakog toga postao Hrvat, kao što je i prije tužbe bio Hrvat.

DEROGIRANJE ODLUKE O KONSTITUTIVNOSTI NARODA

Nakon što su ustavi Federacije BiH i RS 2002. godine usklađeni s Ustavom BiH (konstitutivnost naroda), osim Srba, konstitutivni narodi – Bošnjaci i Hrvati u RS-u, odnosno Srbi u Federaciji BiH – jednakopravni su i na nivou entiteta. Slijedom toga, broj pozicija u izvršnoj, zakonodavnoj i sudskoj vlasti pripada im shodno popisu stanovništva u BiH iz 1991. godine.

Pitanje da li se nacionalna pripadnost kandidata provjerava prilikom prijave za izbore, odnosno ovjere izbornih lista, uputili smo Centralnoj izbornoj komisiji (CIK) BiH i portparolki Maksidi Pirić, no oni su smatrali da ne trebaju odgovoriti na ovo pitanje.

Shodno odredbama Izbornog zakona BiH, kandidati za zakonodavnu vlast u BiH i entiteta nisu općenito obavezni CIK-u dostavljati poseban „dokaz o nacionalnoj pripadnosti“ kao uvjet za kandidaturu, osim u vrlo specifičnim situacijama koje se odnose na izborne procedure za određene funkcije.

Kao posebne funkcije, gdje se kandidati moraju izjasniti o svojoj nacionalnoj pripadnosti, spadaju Predsjedništvo BiH, Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH, Vijeće Naroda Republike Srpske i Dom naroda Federacije BiH.

Identično pravilo, kako je navedeno, trebale bi slijediti i entitetske i kantonalne skupštine, ali samo kako bi se ispunile ustavom predviđene kvote pripadnika konstitutivnih naroda, kao i entitetske vlade.

Pri tom treba imati u vidu da Ustav BiH ne propisuje postupak utvrđivanja etničke pripadnosti,odnosno ne postoji centralizirana državna evidencija koja potvrđuje valjanost nacionalne pripadnosti – to je subjektivno izjašnjavanje.

Ako se, dakle, Irena Ignjatović izjasnila kao Bošnjakinja, a kao dokaz je, prema portalima, dostavila rodni list u kojem na mjestu gdje je nacionalnost stoji – prazno, postavlja se pitanje kako je ušla u kvotu ministara iz reda bošnjačkog naroda?

Ovo pitanje uputili smo i Vladi RS, odnosno premijeru Miniću, no odgovor, rekli bismo očekivano, nismo dobili.

MANIPULACIJE ETNIČKIM GRUPAMA

Profesor ustavnog prava Kasim Trnka pojašnjava da pripadnost konstitutivnim narodima, prema Ustavu BiH, vuče određene privilegije u pogledu procentualnog učešća u javnoj vlasti na svim nivoima:

„Da bi neko ušao u vlast, vrlo često pribjegava manipulaciji s ovom ili onom etničkom grupom koja je deficitarna u određenom trenutku. No, što je još opasnije, u dijelovima BiH, posebno u Republici Srpskoj, sistemski se vrši manipulacija ovim činjenicama, jer su, prema ustavima Federacije i RS, predviđene kvote učešća tih grupa u javnoj vlasti“, kaže Trnka.

On ističe da režimska struktura u RS-u daje nalog svojim članovima da se izjasne kao pripadnici deficitarne etničke skupine kako bi osigurali ostvarenje svojih politika:

„Time se izigrava smisao čitave ustavne kategorije ravnopravnosti konstitutivnih naroda u BiH“, zaključuje Trnka.

BiH nije jedina država koja na ovaj način uređuje podjelu vlasti. Prof Trnka tako podsjeća na primjer Švicarske, gdje se za jezičke grupe traže kvote za učešće u vlasti:

„I tamo bilježimo slučajeve različitih izjašnjavanja pripadnika određenih jezičnih grupa, ali je zakonom regulisano da se ta pripadnost ne može promijeniti barem dva izborna ciklusa, što daje garanciju da se to neće događati osam godina“, pojašnjava ovaj profesor ustavnog prava.

U BiH, Izborni zakon ne dozvoljava promjenu etničkog izjašnjavanja tokom jednog izbornog ciklusa, pa manipulacije mogu biti sankcionisane kao zloupotreba. No, osim već spomenute Nine Bukejlović, koja je tokom izbornog ciklusa 2018.–2022. mijenjala etničku pripadnost, zbog čega joj je CIK BiH oduzeo mandat poslanice u Narodnoj skupštini RS, druge primjere sankcionisanja nismo pronašli.

Princip jednakopravnosti konstitutivnih naroda u cijeloj BiH kroz političke manipulacije ne samo da se zloupotrebljava, nego je često i izvrgnut ruglu. Time dolazi do erozije povjerenja javnosti, jer česte i oportunističke promjene nacionalnog izjašnjavanja doprinose percepciji da su identiteti roba, politički principi relativni, a politička elita lišena vjerodostojnosti. Sve to dodatno produbljuje nepovjerenje građana u institucije.

Posljedice se ne ogledaju samo u individualnoj vjerodostojnosti političara, već i u dugoročnom slabljenju povjerenja u demokratski poredak i produžavanju dubokih društvenih podjela.

Da bi se spriječili ovakvi oblici manipulacije i zloupotreba prava građana da se slobodno izjašnjavaju o svojoj nacionalnoj pripadnosti, profesor Trnka smatra da bi Izborni zakon trebao jasno propisati kriterije utvrđivanja nacionalne pripadnosti.

„I kada se jednom deklariše jedna nacionalna pripadnost, ona u institucijama javne vlasti ne bi smjela biti mijenjana“, zaključuje Trnka.

——————————————————————————————————————————————————————————————————————————————–

Pročitajte još: 

GORNJI HORIZONTI: Tajni ugovori “historijskog megaprojekta” koji prijeti da ostavi Neretvu bez trećine vode

OD KARANA DO KARANA: Biznis cvjeta za firmu sina kandidata SNSD-a za novog predsjednika RS

——————————————————————————————————————————————————————————————————————————————–

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

——————————————————————————————————————————————————————————————————————————————–

——————————————————————————————————————————————————————————————————————————————–

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!