POSAO POČINJE UPRAVO SADA: BiH je na Mundijalu, ali tek su udareni temelji projekta izgradnje nove generacije

BiH je na Mudijalu, šta sada

———————————————-

U januaru ove godine pokušali smo hladne glave, inventarski, opisati jednu od najneobičnijih pojava u BiH sportu u posljednjih trideset godina: naglu i teško objašnjivu erupciju talenta iz dijaspore koja se, bez uvoda i bez najave, u kratkom vremenskom luku izlila i stvorila pretpostavke za nešto što bh. fudbal do sada nije poznavao – stvarno, organsko, generacijsko jezgro visoke kvalitete.

Pisali smo prevashodno o imenima. O brojkama. O školama, sistemima, transferima i sportskim državljanstvima. I tekst smo zaključili mišlju koja i danas, kao i onda, možda zvuči kao višak samopouzdanja, a to je da bi ta generacija, ukoliko je pod istom zastavom uspijemo sabrati, mogla stajati u realnom rangu najjačih selekcija Starog kontinenta.

Onda je došla ona noć u Zenici.

BiH je izbacila Italiju. BiH je na Mundijalu. Dominirala je, preokrenula rezultat i slavila na penale kao ekipa koja je sanjala i dosanjala svoj san. Ali upravo zato sada dolazi najvažniji trenutak. Ne smije se ponoviti greška od prije dvanaest godina, kada je plasman na veliko takmičenje postao kraj jedne ambicije umjesto početak jedne mnogo veće.

Ovaj uspjeh ne smije poslužiti kao sedativ za kolektivno samozadovoljstvo niti kao izgovor da se postojeći roster konzervira u mitsku generaciju kojoj se sve oprašta. Naprotiv. Ovo nije razlog za ćutanje, nego za još ozbiljniji rad. Jer ova reprezentacija još uvijek nije konačan proizvod.

Naime, u onom januarskom tekstu navedena su i brojna imena koja tada još nisu bila dio reprezentacije – igrači koji su čekali nas, ili koje smo mi čekali. Igrači koje smo opisali kao projekat, kao investiciju i kao obavezu. U tom kontekstu, Ermin Mahmić, o kojem smo takođe pisali, postao je novi A reprezentativac Bosne i Hercegovine, što je jedan od prvih konkretnih ishoda tog talasa. Jedan dio igrača je promijenio klubove, neki su promijenili status u svojim sredinama, a neki su tek počeli ulaziti u ozbiljne seniorske rotacije.

Po prvi put, i Mundijal kao konkretna realnost ušao je u razgovore kao argument, a ne kao apstraktna ambicija. I upravo zato se danas bez pretjerivanja može reći da ulazimo u najvažniji period u novijoj istoriji bh. reprezentativnog fudbala kada je riječ o vrbovanju igrača. Ono što se u narednim mjesecima dogodi – ili ne dogodi – definisaće ne samo nadolazeće reprezentativne cikluse, nego, logikom spojenih posuda, i klupski fudbal Bosne i Hercegovine u narednih deset i više godina.

Počnimo od tamo gdje smo stali.

DŽENAN PEJČINOVIĆ

U januarskom tekstu, napadača Volsburga Dženana Pejčinovića opisali smo kao prvorazrednog talenta na poziciji centarfora, dakle visokog, snažnog, tehnički potkovanog špica koji se u Bundesligi postepeno nametao. Nazvali smo ga Baby Džeko – onako kako su ga prozvali njemački novinari – i naglasili da u trenutku kada je Edin na samom kraju veličanstvene karijere, prostor za nasljednika uveliko se otvara.

U decembru prošle godine postigao je hettrik protiv Frajburga, u pobjedi svog tima. Postao je najmlađi igrač koji je to postigao za ovaj klub od Maksa Kruzea 2022. godine, ali i najmlađi njemački igrač koji je hettrikom obilježio jednu bundesligašku utakmicu od Tomasa Milera 2010. U ovoj sezoni Pejčinovićje postigao osam golova u sedamnaest nastupa, ali do značajnog dijela minuta i dalje dolazi iz drugog plana, ulazeći s klupe u ekipi koja će, gotovo izvjesno, ispasti u Cvajtu. Upravo zato i njemu reprezentacija Bosne i Hercegovine može predstavljati ogromnu razvojnu stepenicu – prostor u kojem bi, uz kontinuitet i povjerenje, iz statusa talentovanog napadača mogao mnogo brže prerasti u ozbiljno evropsko ime. Na kraju krajeva, reprezentacija prodaje – nemojmo to nikad zaboraviti.

Naravno, ništa od toga još ne znači da će Pejčinović zaigrati za Zmajeve. Rođen u Minhenu, fudbalski oblikovan kroz sisteme Bajerna i Augsburga, do sada je nastupao za mlađe selekcije Njemačke, dok preko porodičnog porijekla iz Plava ima pravo nastupa i za Crnu Goru. Bosna i Hercegovina je dugo u toj priči djelovala kao tek treća opcija. Ali, kako smo još u januaru pisali, jedna ozbiljna reprezentacija prevashodno privlači perspektivom – a plasman na veliko takmičenje, uz činjenicu da reprezentaciju danas nose igrači između osamnaeste i dvadeset treće godine, ukazuje upravo na perspektivnu budućnost.

ADIN LIČINA

Igrač kojem smo u januaru posvetili posebnu pažnju bio je Adin Ličina. Tada je bio član Bajernoveakademije, fudbaler koji je prošao sve omladinske selekcije Njemačke i iza sebe imao težak period oporavka nakon ozbiljne povrede koljena. Tada smo nagovijestili da se nalazi na radaru Juventusa, kluba koji je u njemu prepoznao profil igrača čiji bi razvojni put mogao podsjećati na onaj Kenana Jildiza, koji je takođe doveden iz Bajerna.

Krajem januara 2026. Ličina je zaista napustio Bavarsku i potpisao za Staru damu. Transfer je realizovan bez odštete, ali je Bajern u ugovor ugradio klauzulu od trideset posto od naredne prodaje – detalj koji možda najbolje govori koliko i dalje vjeruju u njegov razvoj. U Torinu trenutno nastupa za Juve Next Gen, razvojni tim Juventusa koji igra u trećem rangu italijanskog fudbala, ali već trenira s prvim timom. U aprilu je postigao spektakularan pogodak protiv Gudionije i time izazvao lavinu reakcija u Bosni i Hercegovini, tim prije što još uvijek nije definitivno odabrao reprezentaciju.

Za sada nastupa za U-19 selekciju Njemačke, u kojoj je među glavnim igračima, no pažnja koja ga prati više nije pažnja rezervisana za “perspektivnog omladinca”, nego za igrača za kojeg se već naslućuje da ulazi u završnu fazu tranzicije prema vrhunskom seniorskom fudbalu. Jer Juventus posljednjih godina gotovo metodično gradi isti obrazac razvoja: dovesti vrhunski talenat iz neke slavne evropske akademije, šest mjeseci ga brusiti kroz Next Gen sistem i potom ga gurnuti u vatru prvog tima.

Tako je išao Kenan Jildiz, prije njega i Pol Pogba u jednom drugačijem kontekstu iste klupske filozofije. Dakle, danas nije pretjerano reći da se u Torinu već priprema teren da Ličina od naredne sezone postane dio prvog tima – i potencijalno novo veliko čudo Juventusa.

Stoga dovođenje Ličine pod zastavu Bosne i Hercegovine mora biti cilj pod svaku cijenu. Nema sumnje da su direktor reprezentativnih selekcija Emir Spahić, kao i Sergej Barbarez sa njegovim stručnim štabom, toga itekako svjesni i da se na tome već ozbiljno radi.

MIRZA ĆATOVIĆ

O Mirzi Ćatoviću takođe smo pisali u januaru, svjesni da se radi o igraču koji je u trenutku pisanja teksta bio potpuno nepoznat široj javnosti, ali kod kojeg se već tada mogao naslutiti potencijal za naglu i ozbiljnu afirmaciju. Ta eksplozija se još nije dogodila, ali sve upućuje na to da bi naredna sezona mogla biti trenutak njegovog stvarnog proboja.

Osamnaestogodišnji veznjak formiran u Štutgartu može igrati kao zadnji vezni, centralni vezni, pa čak i štoper – upravo onaj profil fudbalera kakav savremeni evropski fudbal danas gotovo opsesivno traži: taktički inteligentan, poziciono fleksibilan i tehnički dovoljno miran da kontroliše ritam utakmice pod pritiskom. Do sada je nastupao za omladinske selekcije Njemačke, dok je Srbija ozbiljno pokušavala da ga privoli pod svoju zastavu.

Ranko Stojić, direktor razvoja Fudbalskog saveza Srbije, javno je priznao da je Ćatović bio jedini igrač kojeg nisu uspjeli pridobiti, a da je ujedno bio i onaj kojeg su najviše željeli. U međuvremenu, njegov status na tržištu rapidno raste, te se nalazi, kako smo već pisali, u bilježnicama Pepa Gvardiole. Već tokom zime bio je vrlo blizu prelaska u Red Bull Salzburg, no transfer je zakočen zbog neslaganja dva kluba oko modela potencijalnog otkupa u budućnosti.

Salzburg je, prema navodima medija, tražio klauzulu po kojoj bi Štutgart igrača mogao vratiti za dvanaest miliona eura, na šta Nijemci tada nisu pristali. Ipak, gotovo je izvjesno da će se posao realizovati ovog ljeta, po modelu kojim je Salzburg ranije doveo Kerima Alajbegovića – kao dio njihove već prepoznatljive strategije ranog okupljanja elitnih talenata iz njemačkog sistema.

LUKA TOPALOVIĆ

Pisali smo i o Luki Topaloviću kao jednom od najdelikatnijih i potencijalno najvažnijih slučajeva cijele ove generacije.

Pretprošlog ljeta Topalović je prešao u Inter za oko dva miliona eura, uz klauzulu o procentu od buduće prodaje koja je ostala Domžalama, što već samo po sebi govori o ozbiljnosti procjene njegovog potencijala. Priključen je U-20 selekciji kluba, a 23. maja 2025. godine upisao je i debi za prvi tim Intera, ulaskom u 80. minuti posljednjeg kola Serije A sezone 2024/25, protiv Koma. Još 2023. godine Gardijan ga je svrstao među šezdeset najvećih svjetskih talenata njegove generacije. Danas ima dvadeset godina.

U januaru ove godine Topalović je priključen prvom timu, nalazio se na klupi u utakmicama Serije A. I dalje, međutim, igra za Sloveniju. Prošao je sve omladinske selekcije – od U-15 do U-21 – uključujući i nastup 9. marta prošle godine u kvalifikacionoj utakmici protiv Bosne i Hercegovine, koja je završena 0:0. Slovenački mediji, koje smo citirali i u januaru, tada su već pokazivali nelagodu. Danas, nakon plasmana Bosne i Hercegovine na Mundijal, Slovenci ponovo pišu o mogućnosti Topalovićevog prebjega u naše redove. Topalović ima pravo nastupa za Sloveniju, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Otac mu je iz Dobretića kod Vlašića, majka iz Kotor Varoši.

Ono što smo pisali u januaru vrijedi i danas: Topalović posjeduje onu rijetku eleganciju kretanja koja se ne uči. Dug korak, osjećaj za prostor, sposobnost da probije liniju i doda loptu tamo gdje je niko ne očekuje.

ZINEDIN SMAJLOVIĆ

Sada dolazimo do jednog igrača koji u januarskom tekstu nije bio pomenut, a koji zaslužuje posebnu pažnju upravo zato što je do nedavno bio potpuno izvan fokusa naše javnosti.  Zinedin Smajlović, dvadesetdvogodišnji štoper Sandefjorda, posljednjih dana se našao u žiži interesovanja.

Prema nezvaničnim informacijama, proces promjene sportskog državljanstva iz švedskog u bosanskohercegovačko je već pokrenut i nalazi se u završnoj fazi, a sve ukazuje na to da bi se njegovo ime vrlo brzo moglo naći i na spisku za Mundijal. Na prvi pogled, riječ je o neočekivanom profilu: norveška liga, igrač koji je prošao italijanski Leče i koji je još 2023. godine bio na radaru bh. Saveza.

Te iste godine bio je i pozvan u mladu reprezentaciju Bosne i Hercegovine, odazvao se, ali nikada nije upisao nastup. Nakon perioda bez minutaže u Italiji, njegov put se razvio u pravcu koji je tada djelovao kao korak unazad – odlazak u Norvešku. Ispostavilo se, međutim, da je to bio pun pogodak. U Norveškoj je, zapravo, sve počelo da dobija drugačiji oblik. Smajlović je odigrao sezonu iz snova koja ga je izdvojila kao jednog od najzapaženijih defanzivaca lige, uz priznanja za najboljeg mladog štopera prvenstva, ali i za jednog od najkonzistentnijih defanzivaca uopšte.

A norveška liga, iako često potcijenjena, u posljednjoj deceniji je proizvela velik broj vrhunskih evropskih fudbalera – od Halanda do Odegerda, preko čitave generacije igrača koji danas nose kičmu reprezentacije Norveške. Smajlovićev profil potpuno se uklapa u taj novi tip štopera: tehnički potkovan, sposoban da iznese loptu kroz dribling, s dugim pasom koji mu omogućava aktivno učešće u izgradnji igre, ali i fizički dovoljno jak i brz da odgovori zahtjevima modernog fudbala. Ukratko, riječ je o defanzivcu koji ne brani samo prostor, nego učestvuje u njegovom kreiranju. Njegove igre u norveškom prvenstvu nisu prošle nezapaženo i gotovo je izvjesno da će ovog ljeta napraviti iskorak u karijeri, pa se tako već spominje kao potencijalna akvizija Seltika, Tuluza i Bodo Glimta. U slučaju da ode na Mundijal i kvalitetno iskoristi minute, vrlo lako bi mogao završiti u nekom vrhunskom klubu.

AHMED HADŽIMUJOVIĆ

Postoji i jedan igrač koji ne dolazi iz zapadne dijaspore, što ga upravo zato čini posebno zanimljivim u ovom kontekstu. Ahmed Hadžimujović, osamnaestogodišnji štoper Novog Pazara iz Srbije, u protekloj sezoni se u potpunosti afirmisao kao prva defanzivna figura svog kluba. Sa 190 centimetara visine, tehnički vrlo stabilan, s izraženim defanzivnim instinktom i neuobičajenom mirnoćom u iznošenju lopte za svoje godine, već je privukao pažnju skauta Brentforda, Salzburga i Udinesea.

Hadžimujović je trenutno i reprezentativac Srbije u omladinskim selekcijama, gdje je dio U19 tima koji se uvjerljivo plasirao na Euro kroz grupu u kojoj su bili Engleska, Portugal i Poljska. To istovremeno govori dvije stvari: da je dovoljno kvalitetan za takav nivo, ali i da ga Srbija već ozbiljno tretira kao svoj dugoročni projekat. Ipak, situacija nije zatvorena. Hadžimujović posjeduje i bosanskohercegovačko državljanstvo, što ostavlja prostor koji se u ovakvim slučajevima često pokaže kao presudan.

ADEM AVDIĆ

U istom kontekstu, posebno vrijedi izdvojiti i jednu poziciju koja godinama predstavlja najosjetljiviju tačku u našem sistemu – lijevi bek. Tu, u perspektivi, i dalje nemamo visokokvalitetno, stabilno rješenje koje bi dugoročno zatvorilo tu stranu terena. U tom smislu, pojavljuje se Adem Avdić, osamnaestogodišnji lijevi bek Crvene zvezde iz Beograda. Avdićev stil podsjeća na modernog, ofanzivno orijentisanog beka brazilskog tipa, dakle tehnički vrlo dotjeran, agresivan u oba pravca, sklon ulasku u sredinu, s driblingom i odličnim centaršutom.

Već dobija minute u prvom timu Crvene zvezde, zabio je gol Partizanu u posljednjem derbiju, a interesovanje pokazuje i Bajer Leverkuzen. Uz to, ne treba zaboraviti da je njegov otac Rašid igračku karijeru gradio upravo u Bosni i Hercegovini, noseći dresove Željezničara, Zrinjskog i Radnika iz Bijeljine. Avdić je trenutno dio U-19 selekcije Srbije, gdje dijeli svlačionicu i s Ahmedom Hadžimujovićem. Međutim, dok je član Crvene zvezde, realno je izlišno očekivati bilo kakav zaokret u reprezentativnom smislu. Isto vrijedi i za Hadžimujovića. Ali u oba slučaja postoji isti uslovni prostor: ukoliko bi došlo do transfera u inostranstvo prije nego što upišu seniorski nastup za Srbiju, vrata se otvaraju. Tada bi, u realnoj projekciji, Bosna i Hercegovina mogla postati ozbiljna opcija.

MALIK JAKUPOVIĆ

Malik Jakupović, o kojem smo pisali u januaru kao o šesnaestogodišnjem centarforu iz Mičigena koji za omladinske selekcije SAD-a postiže golove s lakoćom koja je tada već prizivala poređenja s mladim Zlatanom Ibrahimovićem, 2. aprila 2026. potpisao je profesionalni ugovor s Filadelfija Junion. Klub ga je pritom označio kao tridesetog homegrown igrača u svojoj istoriji, uz ugovor koji traje do 2030. sa opcijom produženja.

U međuvremenu je već upisao i debi u MLS-u, 21. marta protiv Čikago Fajera, kada je ušao s klupe i odigrao 28 minuta. Paralelno s tim, za rezervni tim Junion II, dakle u istom rangu u kojem je Esmir Bajraktarević pretežno igrao prije prelaska u PSV, Jakupović trpa golove kao na traci, od kojih su većina za TV špice. Na Konkakaf U17 prvenstvu dodao je još osam pogodaka i bio jedan od ključnih igrača u plasmanu SAD-a na omladinski Mundijal. Stoga, sve djeluje kao logičan uvod u veliku karijeru koja će se gotovo sigurno nastaviti s ove strane Atlantika relativno brzo.

Imajući iskustvo s Esmirom Bajraktarevićem, kojeg smo u gurnuli u seniorsku vatru dok još objektivno nije bio u potpunosti spreman za evropski nivo, što smo u konačnici mnogostruko naplatili i zahvaljujući ćemu je Esmir napravio veliki transfer u Holandiju, te imajući u vidu savremene trendove u svjetskom fudbalu u kojem igrači od 17 i 18 godina sve češće postaju standardni dio i najvećih klubova i reprezentacija, jasno je da se i Jakupović mora posmatrati kroz isti okvir ubrzanog razvoja. On ovog ljeta puni 17 godina i već sada bi, u tom smislu, morao biti dio ozbiljnih planova za seniorsku reprezentaciju u Ligi nacija. Vjerujemo da to već i jeste slučaj, imajući u vidu kontinuiran i ozbiljan rad Emira Spahića, Sergeja Barbareza i njegovog stručnog štaba na dugoročnom profilisanju reprezentacije.

PRECIOUS UGWU

Prešs Ugvu (Precious Ugwu) rođen je 8. februara 2006. godine u Filderštatu u Njemačkoj. Otac mu je Nigerijac, a majka Mirela potiče iz Bosne i Hercegovine. Sa svojih 192 centimetra, pokriva pozicije desnog beka i štopera, a trenutno nastupa za Volendam u Erediviziji. Već u svojoj debitantskoj seniorskoj sezoni upisao je, za sada, 22 nastupa i gotovo 2.000 minuta na najvišem nivou holandskog fudbala.

Njegov razvojni put oblikovan je kroz jedanaest godina u Ajaksovoj akademiji, nakon čega je u ljeto 2025. godine prešao u Volendam u potrazi za kontinuitetom u seniorskom fudbalu koji mu u Amsterdamu tada nije mogao biti zagarantovan. Taj potez ubrzo je dobio i svoju potvrdu: kao član holandske U-19 reprezentacije, Ugvu je osvojio naslov prvaka Evrope, odigravši svih pet utakmica, uključujući i kompletnih 90 minuta u finalu protiv Španije. Riječ je, dakle, o igraču koji već posjeduje evropski reprezentativni trofej i stabilan seniorski kontinuitet u jednoj od najkvalitetnijih liga izvan lige petice.

Međutim, njegovo ime se u našoj javnosti uopšte ne spominje. Zahvaljujući majci, ima pravo nastupa za našu reprezentaciju, a o toj mogućnosti govorio je otvoreno: spreman je odazvati se i osjeća se Bosancem. Iako ima opciju nastupa i za Nigeriju, prema dostupnim informacijama iz porodice, tamošnji savez već je dobio negativan signal. S druge strane, Holandija ga jeste koristila u mlađim selekcijama, ali bez prelaska na seniorski nivo, što ostavlja prostor za nas. Sve to vodi ka jasnom zaključku: pred nama je dvadesetogodišnji evropski prvak, standardni igrač Eredivizije, fizički dominantan i tehnički i taktički kvalitetan defanzivac, koji može i želi da igra za Bosnu i Hercegovinu.

BENJAMIN DŽANOVIĆ

Benjamin Džanović je igrač koji se u ovom trenutku nalazi u velikoj žiži fudbalske javnosti kao jedan od najtalentovanijih fudbalera svoje generacije u Njemačkoj, i upravo zato ga je važno posebno izdvojiti u ovom kontekstu. Osamnaestogodišnji lijevi krilni igrač Ajntrahta iz Frankfurta već sada je kapiten omladinskog tima i fudbaler čija statistika od 39 utakmica, uz 19 golova i 18 asistencija, dovoljno govori o nivou dominacije u svom uzrastu.

Iako je već vezan za omladinske selekcije Bosne i Hercegovine, njegov razvojni put daleko prevazilazi okvir prospekta i ulazi u zonu igrača koji već sada traže ozbiljno planiranje seniorske reprezentativne karijere. Važno je naglasiti i širi interes koji se oko njega formira: HNS pokazuje konkretno interesovanje, s obzirom na to da mu je majka porijeklom iz Hrvatske, dok je i Fudbalski savez Srbijeušao u trku, jer mu je otac sa prostora Sandžaka. Upravo ta višeslojna reprezentativna opcija dodatno podiže ulog u cijeloj priči, premda je sam Džanović u više navrata istakao da jedino Bosna i Hercegovina dolazi u obzir. Džanović je igrač koji ima čist, direktan profil krila: brzina u prvom koraku, stalna prijetnja u situacijama jedan na jedan i jasna orijentacija ka golu.

Za razliku od profilâ koji se oslanjaju na igru između linija i kombinatoriku, on prirodno traži širinu i vertikalu, što ga čini posebno opasnim u tranziciji, naročito uzimajući u obzir njegovu brzinu. Stoga, potpuno je logično da se njegov put prema seniorskoj reprezentaciji ubrza koliko god je moguće. Uvođenje u A tim mora doći ranije, a ne kasnije, jer se u njegovom slučaju realno može očekivati razvojni skok sličan onom koji je već viđen kod Alajbegovića – nagao, brz i evropski relevantan.

Stoga, bez zadrške se okrećemo poslu koji je pred nama i s punim pravom počinjemo gledati prema onome što dolazi – Mundijalu.

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

Pročitajte još: 

DENIS ŠVRAKIĆ: Košarkaška utakmica, ili kako je žrtva uspostavila režim tumačenja svijeta

STANIVUKOVIĆ KAO KUKAVIČJE JAJE: Beograd preko „opozicije“ u RS želi zadržati kontrolu nad Banja Lukom

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!