FIZIČKI NAPADI, HAJKE, PRIJETNJE I UCJENE: Vlasti najodgovornije zbog sve veće nesigurnosti novinara i novinarki u regiji

Na snimci vidimo skupinu srednjovječnih muškaraca smrknutih lica koji se približavaju hrvatskoj novinarki Meliti Vrsaljko (godište 1993.), koja mobitelom snima njihov protest protiv kulturnog festivala u Benkovcu, gradiću s osam do devet tisuća stanovnika u zadarskom zaleđu.

Vrsaljko im objašnjava da je novinarka, da se nalaze na javnoj površini i da ima svako zakonsko pravo snimati njihovo okupljanje. Oni joj govore sve glasnijim tonom: “Krava provocira.”, “Ja ću je razbiti.”, “Benkovac je danas hrvatski!”, “Ti si niko i ništa!”, “Kurvetino kurvo!”, “Slobodno napiši, sve je ovo za dom spremni!”…

Mlada novinarka im govori da se odmaknu od nje, jer joj se neki od njih – u pitanju su branitelji, kako se u Hrvatskoj naziva ratne veterane – unose u lice, a jedan se čak i zaleti prema njoj da je udari, ali ga drugi spriječe. Čujemo onda kako je drugi udara po ruci i pokušava joj oteti mobitel, a ona vikne da će zvati policiju.

SERIJA NAPADA NA NOVINARE I NOVINARKE

Napad na novinarku Melitu Vrsaljko, u petak, 22. augusta, zapravo uopće nije izolirani incident kada je riječ o sigurnosti novinara u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji, već je maltene pravilo. Vrsaljkoje u Benkovcu već bila žrtva napada lokalnog HDZ-ovca i njegove kćerke prije godinu.

Samo tri dana prije najnovijeg napada na novinarku Vrsaljko u Sarajevu je fizički napadnut novinar Avdo Avdić. I u tom slučaju se napadač hvalio svojim ponašanjem dok ga je Avdić snimao nakon što je zadobio udarac.

Ove godine su u Brčkom napadnuti i novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN), a sve to su samo neki od brojnih primjera.

Ako novinari nisu žrtve fizičkih napada na terenu, dok profesionalno obavljaju svoj posao, onda su tu razne institucije da im zagorčaju život. Tako je ovih dana u Trebinju uhapšena novinarka Nataša Miljanović Zubac, koja je istraživala kriminal u Graničnoj policiji BiH, pa je optužena za – odavanje službene tajne. Prije tri godine je netko zapalio njen auto, ali nikad se nije saznalo tko. Kad je trebalo otkriti tko na taj način prijeti novinarki, policija se nije pretrgla od posla, ali kada ju je trebalo uhapisti i pretresti joj kuću, tu su dali sve od sebe.

Istovremeno je u Hrvatskoj novinarka Danka Derifaj dobila optužnicu splitskog Državnog odvjetništva zbog “narušavanja nepovredivosti doma” ekstremno desnog pjevača Marka Perkovića Thompsona, zbog reportaže koju je napravila prije četiri (?!) godine o njegovom imovinskom sporu sa susjedima. Prijeti joj kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca, o čemu je govorila u intervjuu za Valter.

Derifaj je ove godine bila i fizički napadnuta na Štrbačkom buku, dok je snimala prilog o građevinskoj devastaciji izvora Une.

U Banja Luci su pak prošle sedmice pijani nasilnici, koji su se sami predstavili kao četnici, izudarali austrijskog novinara Christopha Baumgartena.

A što se tiče situacije u Srbiji, mogla bi se napisati knjiga o napadima na novinare koji ne izvještavaju po volji predsjednika Aleksandra Vučića. Naročito su na meti novinari televizije N1, koji Vučićevim batinašima posebno smetaju. Unatoč tome, novinari N1 su ipak donekle zaštićeni, jer rade za veliku televiziju stacioniranu u Beogradu, dok je najgore novinarima u provinciji koji žele profesionalno i pošteno raditi svoj posao.

OSIM FIZIČKIH PRIJETNJI I NAPADA NOVINARI IZLOŽENI SLAPP TUŽBAMA

Nedavno je o tome u potresnom intervjuu za Vreme govorila urednica portala IN Medija iz Inđije Verica Marinčić, opisujući sve uvrede i prijetnje kojima je izložena na internetu i uživo.

“Recimo, pre neki dan sam videla čoveka koji godinama, pod svojim imenom i prezimenom, piše da smo ustaše i da nas treba pobiti, piše gde ko od nas živi, naše biografije… Kada sam otišla u policiji da se posavetujem da li da ga prijavim, u privatnom razgovoru mi je rečeno da je on bio u obezbeđenju Ratka Mladića, da ima vijetnamski sindrom i da je bolje da to ne radim. A on je nastavio po starom. Onda sam mu prišla dok je u kafiću sedeo sa prijateljima, i prilično glasno, da čuje pola grada, kazala sam mu da više to ne radi i da svako sledeće slovo na temu toga da smo ustaše, ili pretnja, neće biti ignorisano. Njegovi prijatelji su mi kasnije pretili na mrežama, ali znamo ko su”, opisala je Marinčić sa čime se redovito suočava.

Njena priča je priča i skoro svakog drugog novinara i novinarke u provinciji. Ne moramo ići do Inđije, dovoljno je opet otići u Brčko i prisjetiti se brutalnog premlaćivanja lokalnog novinara Mirze Derviševića u ljeto 2023. Pa onda opet na zimu 2024.

I tu nije kraj. Ni približno. Osim fizičkih napada, prijetnji i progona u režiji vlasti, novinari u regiji su redovito na meti tzv. SLAPP tužbi, koje Europska unija definira kao “zlonamjerne sudske postupke protiv javnog djelovanja“, znači sudske postupke koji nisu pokrenuti radi stvarnog isticanja ili ostvarivanja prava, nego čija je glavna svrha sprečavanje, ograničavanje ili sankcioniranje javnog djelovanja, pri čemu se često iskorištava neravnoteža moći između stranaka, i kojima se nastoje ostvariti neosnovane tužbe.

To otprilike izgleda ovako: novinar istraži malverzacije ili kriminal nekog političkog ili ekonomskog moćnika, sakupi potrebne dokumente koji sve dokazuju, nađe svjedoke i sugovornike, napiše članak po svim pravilima struke i onda ga taj moćnik godinama razvlači na sudu, financijski i psihički ga cijedi, kao i medij za koji radi, što je naročito opasno za manje medije i njihov opstanak. Moćnik na kraju ne mora pobijediti, njemu su sudski troškovi ako izgubi sitniš, ali je poslao poruku svim drugim novinarima šta ih čeka ako se usude istraživati ga.

RAZLIKOVATI PROFESIONALCE OD PLAĆENIKA I PROPAGANDISTA

Svjetske liste slobode medija također jasno pokazuju da je situacija na Balkanu sve gora. Indeks slobode medija Reportera bez granica za 2025. pokazuje da je Hrvatska prošle godine bila na 48. mjestu, a sada je na 60. na listi od 180 država. Bosna i Hercegovina je 2024. bila na 81. mjestu, sada je na 86. Vučićeva Srbija je najgora, prošle godine na 98., ove godine na 96. mjestu.

“Unatoč solidnom zakonskom okviru, novinari su podvrgnuti političkim pritiscima, a napadi na njih ostaju nekažnjeni”, konstatiraju Reporteri bez granica o Srbiji. O BiH pak ističu da je sloboda medija naročito na udaru u Republici Srpskoj zbog “rekriminalizacije klevete”. I ne zaboravimo Hrvatsku: “Vlada ne štiti novinare od SLAPP tužbi i napada organiziranog krminala, već i sama vrši politički pritisak na medije.”

Kod nas se često voli rasistički navoditi afričke zemlje kao paradni primjer zaostalosti, ali kada je riječ o slobodi medija, nizu njih gledamo u leđa. Veća je sloboda medija, po Reporterima bez granica, u primjerice Južnoafričkoj republici, Namibiji, Gabonu, Mauritaniji, Gani i Gambiji nego u Hrvatskoj, BiH i Srbiji. Evo još jedan indikativan podatak: Slovenija je na 33. mjestu, Crna Gora na 37., a Sjeverna Makedonija na 42. mjestu, dakle sve su bolje plasirane od Hrvatske, BiH i Srbije.

Novinari su s pojavom interneta i društvenih mreža, realno gledajući, izgubili na važnosti u društvu, a i ekonomski se srozao status novinara. Nema više prestiža u tome da si novinar, niti para. Mnogi će sve novinare lako nazvati “dnovinari”, diskreditirajući profesiju bez koje bi cijelo društvo potonulo u mrak i neznanje.

Pritom, naravno, nema sumnje da ima novinara koji zaslužuju takav opis. Recimo, urednik srbijanskog tabloida Informer Dragan J. Vučićević je izvan svake sumnje dnovinar. Iako ga se naziva novinarom, on se ne bavi novinarstvom, već propaganda i huškanjem.

Nije Vučićević ni prvi ni zadnji iz novinarske profesije koji ju je izdao i pervertirao, ali je utoliko koristan što pomaže da se lako razlikuje pošten novinar od plaćenika. Zapravo ne bi trebalo biti teško znati razliku. Novinar provjerava informacije prije nego ih objavi, ne objavljuje lažne vijesti. Novinar se uvijek više bavi onima koji su na vlasti, nego onima koji su u opoziciji. Kada opozicija dođe na vlast, onda se njima više bavi. Novinar u svojim analizama i komentarima koristi činjenice, logiku i argumente, a ne huškanje ili laži. Novinar je tu da postavlja pitanja. Novinar je onaj koji je spreman stati najmoćnijima na žulj u ime javnog interesa, umjesto da im ide niz dlaku.

Da nije bilo novinara, ne bismo nikad saznali sve detalje, na primjer, o ilegalnom kamenolomu u Donjoj Jablanici koji je odnio 19 života. Ne bismo ni saznali kako je dugogodišnji direktor Uprave za indirektno oporezivanje Miro Džakula tokom svojih mandata stekao nekretninsko carstvo. Ne bismo saznali ni za brojne ratne zločine, korupciju, malverzacije, seksualna zlostavljanja i niz drugih gadosti koje bi se nastavile u tišini, a čiji bi počinitelji nastavili živjeti bez trunke nelagode.

Političari vole reći, kada se nađu u situaciji koja im ne odgovara, “neka institucije rade svoj posao”. Znamo kako to često izgleda – tako da se u njega ne miješaju.

Na kraju dana, pošteni novinari su jedina “institucija” koja proteklih desetljeća na našim prostorima doista radila svoj posao. Da nije tako, ne bismo tako često bili meta napada.

—————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Pročitajte još: 

NAKON ŠTO MU JE PONIŠTENA FAKULTETSKA DIPLOMA: Tužilaštvo KS formiralo predmet protiv Irfana Čengića

DOSSIER VALTERA: Milioneri u državnim carinama (KRATKI FILM)

————————————————————————————————————————————————————————————————————–

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

————————————————————————————————————————————————————————————————————–

————————————————————————————————————————————————————————————————————–

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!