Dino Šaran je frontmen popularnog sarajevskog benda Letu Štuke. Autor je brojnih popularnih pjesama za Letu Štuke i niz drugih poznatih izvođača. Šaran je rođen u Sarajevu 1969., gdje i danas živi.
Letu Štuke su se već prvi istoimenim albumom iz 2005. etablirale kao jedan od najvažnijih postjugoslavenskih rock sastava, a pjesme s tog albuma poput Minimalizam i Mjesto za dvoje danas se smatraju klasicima. Nakon toga su uslijedili albumi Proteini i ugljikohidrati (2008.), Brojevi računa (2011.) i Topla voda (2018.), koji su također dobro primljeni kod publike i kritike. Šaran je poznat i po tome što se u svojim pjesmama bavi i društveno-političkom tematikom, tako da smo u intervjuu razgovarali i o muzici i o politici.
„Letu Štuke“ su nedavno imali veliki koncert u Beogradu. Kako je to prošlo, kakva je beogradska publika? Razlikuje li se od zagrebačke ili sarajevske?
ŠARAN: Kako godine prolaze, mislim da je dobra svaka publika. Zagreb nam je diskografska baza, a Sarajevo nam je prirodno okruženje. Kod beogradske publike je specifično to da je riječ o ljudima koji su, kako reče jedan naš beogradski prijatelj, na koncert došli da se opuste i uživaju, a ne da broje greške. Znači bilo je fakat mrak, bilo je rasprodato, ljudi su pjevali sve pjesme s nama.
Koliko Vam je važna interakcija s publikom i taj koncertni aspekt muzičke karijere?
ŠARAN: Na živim svirkama sve počinje. Onda dolazimo do snimanja, do diskografskog života. Volim snimati pjesme u studiju, kreirati. Ali najviše volim svirati pred publikom. Kada sam počinjao s time, nisam imao ideju ko je moja publika, nekakvu ciljnu grupu. Htio sam se obraćati ljudima i s njima dijeliti svoje ideje o svijetu, o tome kakav je i kakav bi trebao biti. Tako da je sve to vrlo spontano u našem slučaju.
Kako danas u ekonomskom smislu funkcionira jedan bend poput „Letu Štuke“? Odakle dolazi zarada?
ŠARAN:Što se tiče benda, imamo zaradu od koncerata koju dijelimo i imamo zaradu od streaminga. Od same prodaje albuma nikad nisi imao ništa. Dođe i nešto od mercha, a ljude sve više zanima i vinil kao neka vrsta suvenira. U eri streaminga je dobro to što je muzika dostupnija ljudima, a loše je što ta lagana dostupnost ruši kriterije.
Kao obožavatelj „Letu Štuke“, čini mi se da mnoge vaše pjesme imaju proročanski karakter. Na primjer, “Tesla” iz 2008. završava, između ostaloga, stihovima “Svi na ulice, nek padnu ubice”. Danas kada slušam tu pjesmu, to mi je pjesma o slučajevima Davida Dragičevića i Dženana Memića. Kako gledate na to što ste predvidjeli neke stvari?
ŠARAN: Radi se o tome da se stvari ciklično ponavljaju. Razlog tome je što nisu čisti računi, to je problem. Ljudi bi se nakon svega toga trebali osvijestiti i okrenuti jedni drugima, da prestanu biti taoci kriminalaca iz političkog svijeta i te fiktivne političke volje. Nema tu proročanstva, već živimo posljedice neraščišćenih računa, a to su i ubistva pokojnog Davida i rahmetli Dženana. Nažalost, nisu oni jedini. Previše je kriminala, previše su građani pasivni. Čini se da sada dolazimo, nakon tri decenije, do nekog razrješenja, uz pomoć stranog faktora, jer drugačije očito ne može.
Vaše ljubavne pjesme se bave i utjecajem društva i politike na ljubavne odnose, jer se oni ne događaju u vakuumu, već na njih utječu i vanjski faktori.
ŠARAN: Tako je. Ljudi me često pitaju pišem li sada ljubavne ili angažovane pjesme. Ja nisam po obrazovanju, ali jesam po afinitetu sociolog i zato smatram da je ljubavna pjesma temeljna angažovana pjesma. Društvo kreće od dvoje ljudi. Osnova ljubavi je milost, a mi živimo u jednom psihopatskom društvu, i to globalno. Ta psihopatija dolazi iz materijalizma koji je nosivi stub savremenog kapitalizma. Kapitalizam je nekad bio pošteniji. Ako nema milosti između dvoje ljudi, onda postoji hiljadu izgovora da se ljubavna veza ne održi. Najčešće ulogu u tome igra taj ekonomski faktor. Danas imamo društvene mreže koje svima nabijaju komplekse. Ovi lijepi i bogati putuju po svjetskim destinacijama i jedu skupa jela, pa sve to kače na Instagram ili TikTok, a ovi siromašni to gledaju. Čini mi se da među siromašnima ipak više opstaje porodica, ljubav i da ima više milosti.
Što ste naučili kad ste živjeli izvan BiH?
ŠARAN: Živio sam u Africi, u Keniji. Kad vidiš taj odnos prema životu, to je totalno jedna drugačija civilizacija. Sve je spontanije i prirodnije. Ima tamo, naravno, kriminala, sirotinje i svega, ali kao da ti ljudi žive bliže Bogu. Sirotinja je uvijek bliže Bogu. I Isus je govorio da se trebamo pouzdati u sirotinju.
Smatrate li da su Bog i organizirana religija dio iste priče ili da su to dvije različite priče?
ŠARAN: Ne volim u ničemu biti isključiv. I među vjerskim dužnosnicima sigurno ima pravih vjernika, iskrenih i poštenih ljudi. Organizovane religije podrazumijevaju i ratne pohode, da bi se osvojila teritorija na kojoj će ta religija biti što utjecajnija. Ljudi su kompetitivni, vole se takmičiti, vole navijati. Po meni je odnos prema Bogu vrlo intimna, vrlo privatna stvar u suštini. Sve velike religije nas uče da se Bogu obraćamo, molimo i da s njim imamo jedan intimni, duhovni odnos. Trudim se što čestitije živjeti život, jer druge opcije nema.
Prebacimo se na možda i jednako veliku temu, a to je Sarajevo, koje je istovremeno i svjetski grad i mali grad i konkretan grad sa svojim vrlinama i manama. Ja sam rođeni Sarajlija, ali većinu života sam živio negdje drugdje i smatram se nekim, hajdemo reći, polusarajlijom. Znalo mi se desiti da naletim na Sarajlije koji imaju potrebu da mi objašnjavaju Sarajevo, tako mi oduzimajući pravo da sam izaberem što volim u vezi Sarajeva, a što ne.
ŠARAN: To ste naletjeli na neke profesionalne Sarajlije. Taj nisam. Sarajevo je moj grad, znam njegove vrline i mane, ali nemam potrebu promovirati Sarajevo. Sarajevo je grad koji nije na ruku nikome. Poznat je kao mjesto svojevrsnog početka Prvog svjetskog rata, po Olimpijadi, po svom duhu i humoru. Mnoge su specifičnosti u vezi Sarajeva, to jest poseban grad. Objektivan sam u vezi Sarajeva, neća ga braniti pošto-poto. I nemojmo zaboraviti da današnje Sarajevo ima traumu od rata, ipak je to bila opsada koja je trajala skoro četiri godine.
Kako gledate na trenutnu gradonačelnicu Sarajeva Benjaminu Karić?
ŠARAN: To je populizam čisti. Ona nije ni izabrana, nju su tu doveli nakon što Bogić Bogićević nije htio pristati na nikakve ublehe. Ja uopšte ne znam ko je ona. Sve što ona radi je populizam, zabava za naivne. Sve što ona radi je deplasirano i bilo bi najbolje da nije na toj poziciji.
U jednom ste intervjuu izjavili da bi što više ljudi trebalo izaći na izbore. Htio bih malo izazvati taj stav. Na primjer, na izborima 1990. su samo u pet općina u BiH pobijedile stranke koje nisu nacionalističke. U Tuzli, u dvije sarajevske općine, u Varešu i sad se ne mogu sjetiti pete. Ostali su izabrali nacionaliste i znamo gdje nas je to odvelo.
ŠARAN: Čudna je to stvar. Ljudi su u blagostanju željeli promjenu, a sada u siromaštvu žele status quo. Pred raspad Jugoslavije mi smo najbolje živjeli. Jasno mi je da su u pobjedu nacionalista bile involvirane tajne službe tadašnjeg režima, a raspad je onda dodatno iskorišten za veliku pljačku. Imamo tako i danas političare koji pljačkaju, a nema nikoga ko bi kaznio takvo ponašanje. I kada oni fizički nestanu, onda dolaze njihova djeca, koja nisu utuživa u vezi svega toga što je bespravno stečeno.
Tako je stvorena nova kasta, a naša djeca imaju dvije opcije: ili da rade za njihovu djecu, ili da odu na Zapad. Kod nas u BiH sada previše ljudi želi biti kao oni na vlasti umjesto da promijene one na vlasti. Tako se onda širi korupcija i zato se mora mijenjati svijest. Nacionalizam je također jedna regresivna ideja koja nam ništa dobro nije donijela. Ako nećemo ovakav kapitalizam i hoćemo socijalizam, onda prvo moramo odbaciti sve te nacionalističke porive. To je glavna prepreka.
Trebamo se fokusirati na ekonomiju i izgradnju jake države koja provodi svoje zakone. Treba nam i jaka policija, ne u smislu da naokolo pendreči ljude, već da reagira na “porast kriminaliteta”, kako se to danas voli reći. Naša država je slaba zbog nacionalističkih podjela i zato se nije u stanju oduprijeti tome. Čini mi se da smo sada prvi put na pravom putu s Trojkom koja se pokušava dogovarati i zbog koje smo dobili početak pregovora s Europskom unijom. To je meni velika stvar, jer mi jesmo Europa i trebamo biti u EU.
Dosta politike, hajdemo opet na muziku. Pratite li mlade snage na muzičkoj sceni?
ŠARAN: Pratim. Oduševila me, recimo, Billie Eilish, taj rad na melodiji, ti aranžmani, a sve je kućna produkcija. Što se tiče domaćih, interesantno mi je što rade Helem Nejse, pogotovo ovaj njihov crtani projekt “Braca, Bruca, bruda, brada”. To je sjajno i vidim da imaju fanove po cijeloj bivšoj Jugi. Oni mi se čine kao najpropulzivniji. Svidio mi se i bend Srklet, nedavno su objavili album. Oni su nova snaga i rade sjajne stvari. U Sarajevu ima cijela jedna nova scena u AG klubu, tako to kreće.
Za kraj, moram pitati kad će novi album Letu Štuke? Radi li se na tome?
ŠARAN: Radi se, pjesama ima. Idu prvo singlovi, jer pjesma danas bez spota ne postoji. Ove godine ćemo sigurno izbaciti dva nova singla, a onda slijedi album.
————————————————————————————————————————————————————————————————————————–
Više od istog autora:
—————————————————————————————————————————————————————————————————————————-Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba
