Uprkos uzavreloj atmosferi u Bosni i Hercegovini, izazvanoj antiustavnim djelovanjimapredsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, predsjedavajući Upravnog odbora Transparency International BiH Srđan Blagovčanin smatra da nije riječ o realnoj inicijativi prema osamostaljenju RS već o kontinuiranoj politici dizanja tenzija na kojoj Dodik zasniva svoju dugogodišnju vladavinu.
U trenutku razgovaramo s Blagovčaninom, visoki predstavnik Christian Schmidt iskoristio je bonske ovlasti te poništio Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH na teritoriji RS koji je donijela entitetska Narodna skupština. Nametnuo je i izmjene Krivičnog zakona BiH kojima se uvodi zatvorska kazna za one koji ne primjenjuju odluke visokog predstavnika.
Nakon toga, vlasti RS najavile su mogućnost da se na teritoriji tog entiteta zabrani djelovanja SIPA-e i Tužilaštva BiH, kao i da se raspiše referendum o statusu RS. Ipak, Blagovčanin ne vjeruje da će Dodik ići do kraja. Svoj stav bazira na činjenici da je Dodikova politika dugi niz godina politika blefa te da se odvija po istoj matrici, kontinuirano.
„Ne mislim da Dodik stvarno razmišlja o secesiji, svjestan je on jako dobro da taj potez ne bi podržao niko, čak ni Srbija. Ovo što gledamo nije ništa novo, ovo je uobičajeni način vođenja politike koju on upražnjava. Ne bi pretjerano bilo reći da se sama suština vladavine Dodikovog režima svodi upravo na proizvodnju permanentnog vanrednog stanja ali sa strogo kontorlisanim nivoom eskalacije. Za ovakve vrste kleptokratskih, banditskih režima, čija je vladavina ispražnjena od svakog smislenog sadržaja, a koji se svode na beskrupulozno izvlačenje resursa, odnosno, pljačku i o(p)stanak na vlasti po svaku cijenu, održavanje permanentne krize je nasušna potreba – modus operandi. Kako se ne bi artikulisalo nezadovoljstvo građana zbog pljačke epskih razmjera ili zbog brutalne krađe izborne volje ili nezadovoljstvo zbog karikaturalnog nivoa javnih usluga koje pruža javni sektor, svaki mjesec proizvodi se nova kriza koja je onda srž politike odvraćanja pažnje. Uz to ide etnonacionalna homogenizacija kroz nametanje diskursa izdajništva kao legitimnog političkog posmatranja suparnika. Neki takvu politiku karakterišu i kao antipolitiku, jer ona je zapravo suprotstavljena svemu onom čemu politika, kao uključivi konsensenzualni proces, u svom izvornom značenju teži“, kaže Blagovčanin.
Dodik je najavio da će vlasti RS u narednom periodu razmotriti odluke o zabrani djelovanja SIPA-e i Tužilaštva BiH na teritoriji RS. Da li ćemo doći u situaciju da vlasti RS u jednom trenutku neće više uopšte priznavati državne instance, ide li se ka tome, ili je u pitanju poznato Dodikovo blefiranje?
BLAGOVČANIN: Milorad Dodik je, pokazuje to njegova politička karijera, po svom političkom habitusu, politički opsjenar i vrhunski manipulator, bez ikakvih čvrstih ideoloških uvjerenja i moralnih svojstava. Lišen je bilo kakvih skrupula i zainteresovan jedino i isključivo za uvećanje svog, čini se, neprocjenjivog bogatstva i održavanje nagomilane i ničim ograničene moći. Ako pogledate njegovu karijeru – bio je i reformista, i za Evropu, i za Rusiju, i za NATO i protiv NATO, kako Džiboni reče, „i sve po potribi kako se namisti u taj čas“. Jedina konstanta njegovog političkog djelovanja je bilo uvećavanje njegovog bogatstva, do sada već nezamislivih razmjera. I zašto bi on rizikovao sa secesionističkim potezima u kojima može izgubiti sve, kada je ovo stanje za njega najbolje moguće? On, njegova familija, kumovi i prijatelji su vlasnici RS, svi važni biznisi i procesi su u njihovim rukama, svi bitni tenderi se dodjeljuju zna se kome, sve bitne funkcije može obavljati zna se ko, regulacione planove za gradnju bukvalno crtaju sami sebi kako žele, svako ko se usudi kritikovati režim prolazi brutalna vrijeđanja i optužbe, ili se čak dešavalo i da bude fizički napadnut ili ustrijeljen.
Kada tome dodamo da se u RS usvajaju nedemokratska zakonska rješenja koja guše slobodu govora i izražavanja, poput kriminalizacije klevete, da se nastoji kontrolisati rad nevladinog sektora i slično, kakvo društvo ćemo imati?
BLAGOVČANIN: Najave i otpočinjanje procesa usvajanja otvoreno autokratskih zakona koje ste pomenuli vidim kao izraz slabosti režima. Nikada ne treba smetnuti s uma da su represivni režimi uvijek mnogo krhkiji nego što izgledaju. Sjetimo se kako je Čaušesku otišao, pa pogledajmo i ovo što se dešavalo Putinu s pobunom Wagnera, ili ovdje nama bliže u regionu Milošević ili Gruevski. Mislim da je Dodik duboko svjestan da nema legitimitet, odnosno da je javnost duboko svjesna brojnih neodgovorenih pitanja sa prethodnih izbora. On pokušava da otovorenom represijom zaustavi trendove koji su već uveliko odmakli, postajući sve više problem i tajkunima u svom okruženju koji je sam stvorio. Ne mislim da će režim uspjeti zaustaviti proces demokratizacije, čak i ako usvoji ovakva zakonska rješenja biće to samo korak bliže slomu ovakvog režima, koji je ipak po svemu relikt prošlosti i već je jako blizu da završi tamo gdje je već odavno trebao – na ropotarnici istorije.
Ko može da riješi ovaj začarani krug – naročito spram činjenice da se većina građana ne upušta u kritička promišljanja ovih zakonskih rješenja, dok istovremeno, međunarodna zajednica se prema Dodiku i dalje odnosi „u rukavicama“, održavajući ga na vlasti?
BLAGOVČANIN: Svako iole razuman bi barem razmislio ako vam UN, EU, OSCE, Savjet Evrope, komesari za ljudska prava i medije, svi relevantni mediji i nevladine organizacije kažu da to što radite blago rečeno nije u redu, da nije pristojno, da nije razumno, da procedura u kojoj to radite je farsa. Tako da ja ove poteze režima tumačim kao iracionalni akt samovolje, jer ni ljudi iz najbližeg okruženja samodršca ne znaju šta da vam kažu, zašto se na ovako brutalan način gaze principi i norme najvažnijih konvencija o ljudskim pravima. Tako da je za mene ovo najbolji dokaz slabosti režima. Jer kao što je Ciceron rekao: „Što je kraj imperije bliže, zakoni su luđi“.
Postoje li ikakve naznake da bi međunarodna zajednica mogla zauzeti oštriji stav prema vlastima RS, jer se čini da i nove odluke visokog predstavnika samo nastavljaju igru u kojoj OHR nešto nameće a vlasti RS nešto odbijaju?
BLAGOVČANIN: Režim u RS je na najboljem putu da sam sebe u potpunosti izoluje i već sada RS, a posebno Dodikov režim, ima katastrofalan ili, ako hoćete, egzotičan imidž minijaturne tragikomične despotije. Do sada je odnos Dodikovog režima i uslovno govoreći Zapada funkcionisao na prećutnom tolerisanju. Zapad je tolerisao Dodiku zapaljivu retoriku, najave referenduma, secesije, povlačenje iz institucija itd, ali je, istovremeno, Dodik znao gdje su crvene linije i bez puno pompe radio ono što je Zapad od njega tražio – put ka NATO, sankcije Rusiji, itd. Dakle taj odnos se svodio na to „pustite me da pričam šta hoću, a ja ću bez puno pompe raditi ono što je vama najbitnije“. Enormna sredstva koja Dodik ulaže u lobiranje u SAD su potpuno jasan dokaz da on i dalje, uprkos svemu, pokušava da ostvari uticaj na donošenje odluka u SAD-u. Takođe, trebamo biti svjesni da je, nakon Ruske agresije na Ukrajinu, čitava Evropa u geopolitičkom modu funkcionisanja. Za ovaj region je već odavno jasno geopolitičko pozicioniranje i orijentacija, ali neriješena pitanja iz prošlosti otvaraju mogućnosti za konflikte.
Zato Zapad nastoji ubrzano da rješi ono što se godinama otezalo, prije svega kosovsko pitanje. Dodik prosto do sada nije bio prepoznat kao gorući problem koji može eskalirat situaciju značajnije. Ali ipak se i to mjenja i, nakon Kurtija, Dodik postaje prepoznat kao ključni problem. To svakako ne znači da intenzivno fokusiranje na činjenje BiH funkcionalnijom neće biti isto tako sve veći prioritet za EU. Kada kažemo da je Evropa u geopolitičkom modu funkcionisanja, to se vidi i za proces EU integracija. Teško da može EU očuvati kredibilitet vlastitih obećanja i namjera prema Ukrajini i Moldaviji ili čak Gruziji, ako na Balkanu ne uspijeva riješiti stvari više od dvije decenije. Otuda je i dodjela BiH kandidatskog statusa isključivo rezultat geoplitičkih razmatranja, nikako merita. Sa druge strane vidimo i ponovno aktiviranje OHR-a, teško je tu prepoznat neki jasan plan ili ideju šta se hoće postići. Tako da magistralni pravac regiona je jasan, ali očigledno da proces ne ide linearnim tokom i da ima puno iskakanja iz šina i kočničara, dok zapadne mašinovđe još uvijek nisu dovoljno fokusirane i koncetrisane na konačan ishod, ali potencijal za ozbiljniju eskalaciju mislim da je isključen.
S pravosuđem u rukama vladajućih partija, bh. društvo nije više u pat poziciji, stiče se dojam zapravo da smo matirani situacijom u kojoj se kriminal i korupcija konstantno umotavaju u nacionalističke narative. Zbog čega građani na to pristaju, po vašem mišljenju?
BLAGOVČANIN: Ja mislim da su građani duboko svjesni težine stanja u zemlji, a dokaz da ne pristaju na ovakvo stanje je njihov epski egzodus iz BiH, prema nekim informacijama, jedan od najvećih trenutnih egzodusa kada uzmete u obzir broj stanovnika. Ono što Ivan Krastev kaže, u ovakvoj situaciji postalo je lakše promijeniti državu, nego vladu, i toga su građani duboko svjesni i zato sve više odlaze. To će bez sumnje ostaviti dramatične posljedice. Čini mi se da još uvijek nismo svjesni dubine i brzine promjena koje se dešavaju. Pa do prije pet godina nezaposlenost je bila ključni problem, sada je npr. u RS nezaposlenost spala ispod 10%. Tako da ćemo vrlo brzo doći u situaciju da od enormne nezaposlenosti, kao problema, imamo problem nedostatka radne snage koju ćemo morati uvoziti. To će isto tako predstavljati veliki problem kako integrisati stranu radnu snagu u ekstremno ksenofobično bh. društvo.
Dok je za ranije Dodikove najave samostalne RS bilo očigledno da su prazne prijetnje, da li se u posljednje vrijeme nešto promijenilo s obzirom da vidimo i njegove konkretnije inicijative u tom pravcu?
BLAGOVČANIN: Stanje u RS se promijenilo. Entitet je u potpunosti devastiran razmjerama pljačke koje su nezamislive. Zbog sistematske medijske blokade i manipulacije mislim da najveći broj građana, iako svjestan sve prisutnosti korupcije, nije svjestan razmjera pljačke. Poslije Dodikovog režima neće ostati kamen na kamenu. Entiet je spao na nekih 700.000 stanovnika. Pri tom govorimo o desetinama milijardi koje je Dodikova kriminalna hobotnica opljačkala u udruženom zločinačkom poduhvatu. E sada zašto on postaje sve prividno nerazumniji i radikalniji u smislu eskalacije, prvi razlog je što je duboko svjestan zločina korupcije koje je počinio, pa podiže vlastitu pregovaračku poziciju, odnosno stvara manevarski prostor, a sa druge strane nastoji radikalizacijom pozicija spriječiti da se ljudi iz njegovog najbližeg okruženja prepoznaju kao konstruktivni – bilo međunarodnoj zajednici, bilo domaćim snagama. Ali krajni i najvažniji cilj Milorada Dodika je prije svega spriječiti vlastito procesuiranje i sačuvati enormnu opljačakanu imovinu.
