Slikoviti bavarski gradić Vilseck ugošćuje američke snage od kraja Drugog svjetskog rata i mogao bi podnijeti najveći teret odluke predsjednika SAD-a Donalda Trumpa da povuče najmanje 5.000 vojnika iz Njemačke.
Iako detalji o jedinicama pogođenim ovom naredbom nisu potvrđeni, očekuje se da će 2. konjički puk Stryker – jedini stalni brigadni borbeni tim u Njemačkoj, stacioniran u kasarni Rose u Vilsecku, otići.
“Posljedice bi bile dramatične”, rekao je novi gradonačelnik grada Thorsten Graedler, koji je preuzeo dužnost ove sedmice, suočen s perspektivom gubitka hiljada radnih mjesta u ruralnom području gdje je baza jedan od najvećih poslodavaca kilometrima uokolo.
Tokom godina, rekao je on, prisustvo baze, sa hiljadama dobro plaćenih poslova za lokalno stanovništvo i stalnim prilivom kupaca za lokalna preduzeća, proizvelo je situaciju zavisnosti čiji se rizici sada osjećaju.
“Cijeli naš grad Vilseck u velikoj mjeri se oslanja na vojnu obuku za svoje preživljavanje – pabovi, restorani, garaže, supermarketi”, rekao je on.
Odluka o povlačenju trupa došla je usred sve većeg pritiska iz Washingtona na evropske zemlje da povećaju potrošnju na odbranu, te optužbi da im je oslanjanje na američke snage omogućilo da zanemare vlastite vojske.
Foto: Reuters
Tokom Trumpovog prvog mandata već je bilo govora o povlačenju 2. konjičkog puka, borbene formacije veličine brigade izgrađene oko oklopnih vozila na točkovima Stryker, ali su planovi poništeni pod bivšim predsjednikom Joeom Bidenom.
“Važno je reći da još uvijek nije službeno potvrđeno da će Strykeri zaista biti povučeni. Tako da još nisam odustao od nade”, rekao je Graedler.
Vlada u Berlinu, koja je naglo povećala potrošnju za obnovu njemačke vojske nakon godina nedovoljnog ulaganja, saopćila je da najava povlačenja trupa predstavlja malo iznenađenje. Ali pored ekonomskih efekata, kulturni šok od ove vijesti bio bi dubok za grad čijih 6.500 stanovnika brojčano nadmašuje američko osoblje i njihove porodice.
“Mala Amerika” u Bavarskoj
Iako su brojke opale od vrhunca Hladnog rata, kada je čak 250.000 američkih vojnika, kao i desetine hiljada civilnog osoblja, bilo raspoređeno da se suoče sa Sovjetskim Savezom, njihovo prisustvo bilo je trajna stvarnost za generacije zapadnih Nijemaca.
Do trenutka pada Berlinskog zida 1989. godine, 60 posto svih američkih prekomorskih baza bilo je u Njemačkoj, sa stotinama drugih lokacija, većinom u jugozapadnim gradovima poput Vilsecka. Mnoge su bile “male Amerike” sa vlastitim stambenim objektima u bazi, prodavnicama i objektima, ali je njihovo prisustvo ostavilo dubok trag u lokalnim zajednicama.
“Nikada nisam poznavao Vilseck drugačije nego živeći rame uz rame s Amerikancima”, rekao je Graedler. Danas u Njemačkoj ostaje samo oko 35.000 američkih vojnika, što je najveći američki kontingent u Evropi. Ali čak i danas, vojnici i njihove porodice ostavljaju vidljiv trag na Vilseck i obližnja područja, jedući u steak restoranima, kupujući u lokalnim supermarketima i pridružujući se lokalnim sportskim i auto klubovima.
Foto: Reuters
“Ovdje sam od 2022. godine, dakle oko četiri godine sada. I nema ništa što mi se ne sviđa u Njemačkoj”, rekao je 31-godišnji kulinarski narednik Robert Moore, koji živi oko 20 km sjeverno od Vilsecka. Rekao je da su ljudi prijateljski raspoloženi i puni poštovanja i da je “veoma, veoma sigurno”.
Strah od ekonomske tišine
Mnogi u Vilsecku rekli su da bi postojao emocionalni osjećaj gubitka ako Amerikanci odu.
“Kada su Strykeri stigli, brinuli smo se da će to biti gomila grubijana, ali oni su zapravo jako fini”, rekao je 66-godišnji Albin Merkl, penzioner koji iznajmljuje stanove američkom osoblju.
“Uvijek smo dobro poslovali s Amerikancima”, dodao je on, rekavši da su vozovi za obližnji Nirnberg u večernjim satima bili puni mlađih vojnika koji su odlazili na zabavu van dužnosti.
Stanovnica Vilsecka Judith Georgiadis (63), koja je radila u administraciji baze 17 godina, rekla je da je život postao tiši nakon smanjenja američkih snaga poslije Hladnog rata.
“Osamdesetih godina život je ovdje bio briljantan. Bio je tu živahan noćni život, sa barovima i pabovima”, rekla je ona. Sa najnovijim vijestima, mnogi su bili puni zebnje. “Ljudi koji rade za Amerikance se boje. Postoji mnogo brige.”
“Gradska uprava je davno trebala poduzeti mjere da riješi našu ovisnost o Amerikancima. Kad si mlad, ili radiš za Amerikance ili odlaziš”, rekla je ona.
Lokalna preduzeća koja pružaju usluge bazi takođe su izložena.
“Mnogi od nas ovdje, mislim na poslovne ljude, izgradili smo svoje poslove oko 100% američkih klijenata”, rekao je 64-godišnji Robert Grassick, čija kompanija, Vilseck Military Auto Sales, prodaje automobile vojnicima i njihovim porodicama.
Za neke starije stanovnike, međutim, zabrinutost da će se američko prisustvo na kraju završiti nije ništa novo.
“Odrastavši ovdje, mogu reći da je to oduvijek bila tema razgovora: ‘Odlaze i zatvaraju se'”, rekla je 61-godišnja Brenda Hutchinson, čiji su roditelji bili među mnogim mješovitim parovima proizašlim iz decenija bliskog kontakta.
Iazfvor: klix
