NAKON ZAVŠETKA 32. SFF-a: Postaje li crveni tepih najveći problem festivala koji i dalje raste?

Sarajevo Film Festival (SFF) je i u svojem 32. izdanju pokazao zašto je i dalje u pitanju najvažnija regionalna smotra sedme umjetnosti, ali u međuvremenu i bitna komercijalna turistička atrakcija koja privlaći goste u glavni grad Bosne i Hercegovine. Sarajevo je tokom sedam dana SFF-a, od 14. do 21. augusta, živjelo kulturni i noćni život kakav je većinom nemoguć u ostatku godine.

U gradu se pričalo o popunjenim turističkim kapacitetima, plesalo se do duboko u noć na više koncertnih i party lokacija, a bogme se i išlo gledati filmove, s obzirom na odličnu ispunjenost projekcija koje je posjetio potpisnik ovih redova. Festival je nudio raznolik, kvalitetan i bogat program na velikom nizu lokacija, te je u organizacijskom smislu SFF dobro nauljena mašina.

DAŠAK HOLLYWOODA I OVOGA PUTA

Vodstvo SFF-a predvođeno direktorom Jovanom Marijanovićem ima razloga za zadovoljstvo, naročito i zbog toga što su ove godine uspjeli privući i kvalitetne strane goste, među kojima su bili poznati glumci Woody Harrelson, Diego Luna i Emily Watson, kao i brojne ugledne filmske autore. SFF je oduvijek donosio sa sobom i dašak Hollywooda, a tako je bilo i ovaj put.

No, opet se pokazalo i da dašak Hollywooda nije dovoljan da se ispuni famozni crveni tepih ispred sarajevskog Narodnog pozorišta, u kojem su se svake večeri održavale razne gala projekcije. Otkako je uveden, crveni tepih SFF-a je postao ključna lokacija festivala, ali i meta brojnih kritika.

Treba podsjetiti da je prvi SFF održan 1995. godine, dakle u vrijeme opsade Sarajeva, te je bio pravljen isljučivo za sarajevsku publiku gladnu kulture i normalnosti u krvavom ratu.

Sljedećih nekoliko godina SFF je postao festival koji okuplja filmofile iz BiH, pa iz regije, da bi s vremenom, nakon uvođenja crvenog tepiha kao svoje centralne lokacije, postao mjesto okupljanja estradne, ekonomske i političke elite, pa na kraju i turistički događaj. Domaća je publika tako donekle stavljena na stranu, te se SFF pretvorio u ekskluzivan događaj.

To se vidjelo i po izvještavanju medija o ovogodišnjem festivalu, u kojem je najviše bilo fotografija sa crvenog tepiha, iako je nekad bilo teško pogoditi tko su ljudi na njima i zašto bismo trebali znati za njihovo postojanje. Primijećuje se i da je s porastom paparazzo pristupa SFF-u u zapećak pao njegov kritički duh, pa je uočljivo kako je SFF jedan od rijetkih filmskih festivala koji prati tako malo filmske kritike. U sarajevskoj želji da se svidimo, kao da je kritičnost nepoželjna, već se od svih očekuje da sudjeluju u igrama.

Crveni tepih je bio pokušaj SFF-a da kopira najpoznatiji filmski festival na svijetu, Cannes, koji ima toliku moć da doista može svaki dan trajanja crveni tepih ispuniti zvijezdama. Umjesto da je SFFprezentirao svoju verziju toga, nešto skromnije, ali i autentičnije poput bosanskog ćilima, išlo se maksimalistički i na glamur koji reagionalni filmski kontekst ne nudi. Na području raspadnute Jugoslavije se filmovi teško financiraju, a nema ni glumačkih zvijezda u rangu (kao što su nekad bili) Milene Dravić ili Bate Živojinovića. Zato kod nas crveni tepih ne može funkcionirati kao u Cannesu, što se najbolje vidi po bizarnoj prisutnosti lokalnih sarajevskih političara na njemu.

NEUKUSNI POPULIZAM BENJAMINE KARIĆ

Paradoksalno, oni jesu poznati s obzirom na opterećenost bh. društva narcisoidnost političkom klasom, iako bi preciznije bilo reći da su zloglasni, a izgleda da su i uvjereni kako im na mjesto uz holivudske zvijezde. Baš tu se vidi zašto Sarajevo ne može biti Cannes: tamošnji gradonačelnik se za vrijeme filmskog festivala nema potrebu naslikavati na crvenom tepihu niti se njegov dolazak tretira kao važna vijest.

Naročito je apsurdno bilo gledati kako se načelnica jedne sarajevske gradske općine pojavljuje na crvenom tepihu kao da je wannabe filmska diva, zbog čega ovaj put nije dijelila baklave. SDP-ovka Benjamina Karić je i ovaj put u neukusnom populizmu nadmašila stranačke kolege i političke rivale, dovevši sa sobom na crveni tepih i djevojku koja je nedavno izgubila nogu u strašnoj tramvajskoj nesreći u februaru, kada je poginuo student Erdoan Morankić.

U isto vrijeme se Novo Sarajevo gušilo u smeću i neredu, kao i ostatak grada koji je izvan festivalskog područja.

Dok su vlasti pomogle da SFF što bolje prođe i da Sarajevo pokaže svoje najbolje lice svijetu, zaboravili su na građane Sarajeva koji u gradu žive 365 dana godišnje i koji pate zbog niza komunalnih problema. Uspješna bi vlast, koja doista funkcionira kao servis građana, treba biti sposobna za oboje istovremeno.

Koliko nije sposobna svjedočio je i kuriozitet da je netko tokom SFF-a gurnuo kontejner pun smeća u Miljacku, što je u medijima prozvano kao slanje “ružne slike” o Sarajevu. Ali s obzirom na to koliko je grad trenutno prljav izvan festivalskog područja, to je i realna slika Sarajeva, zbog čega je lokalnim političarima još manje mjesto na crvenom tepihu.

SFF je uputno analizirati i iz klasne perspektive. Publiku na projekcijama većinom čine sarajevska srednja klasa i turisti, a pitanje je i koliko si svi građani mogu priuštiti ulaznice, koje same po sebi nisu skupe, ali ako za sedam dana festivala želite pogledati sedam filmova, bližite se izdatku od stotinjak maraka. Za ljude koji primaju minimalnu plaću to je 10 posto njihovih mjesečnih primanja.

U tom smislu bi lokalna sarajevska vlast mogla naučiti nešto od socijalističkog gradonačelnika New Yorka Zohrana Mamdanija, koji je doista globalna politička zvijezda za razliku od, recimo, Irfana Čengića, načelnika Starog grada, i njegovog odreda zaštitara. Mamdani je uveo program kojim New York lutrijom dijeli 2.000 ulaznica srednjoškolcima za predstave na Broadwayu, ključnoj teatarskoj ulici Velike jabuke. Umjesto organiziranja ekskluzivnog partyja na SFF-u općinskim parama, mogla bi Benjamina nešto slično napraviti, podijeliti ulaznice i tako omogućiti siromašnijim građanima Općine Novo Sarajevo da pogledaju neki film na SFF-u.

SFF POSTOJI PRVENSTVENO ZBOG FILMA

Festival se rano pozicionirao kao regionalni, što se s vremenom isplatilo. SFF prate svi bitni svjetski filmski mediji jer im nudi prozor u kinemtografije jugoistočne Europe, a filmovi u regionalnoj konkurenciji za nagradu Srce Sarajeva su iz godine u godinu sve kvalitetniji.

Unatoč spomenutim problemima s izostankom sustavnog i odgovarajućeg financiranja, regionalna filmska scena je vrlo živahna i otporna. Posebno je dobar odabir bio nagraditi Srcem Sarajeva 17-godišnju Evu Kostić za najbolju glumicu u filmu 17, koja doista ima karizmu buduće zvijezde, a među nagrađenim naslovima je posebno impresivan dokumentarac Planine.

Naime, ne treba zaboraviti da je SFF ipak prvenstveno tu zbog filma, a i ove godine se moglo uživati i u klasicima i u najboljin najnovijim naslovima (svakako je vrijedilo pogledati kanskog pobjednika Fjord, povijesnu dramu Palestine 36 i queer horor satiru Sex and Death at Camp Miasma). Dirljivo je bilo vidjeti i kad je veliko otvoreno kino Metalac dan prije otvaranja SFF-a bilo ispunjeno do zadnjeg mjesta na projekciji bh. klasika Žena s krajolikom Ivice Matića, što dodatno pokazuje da Sarajevo i dalje ima masovnu i zainteresiranu filmsku publiku.

Stoga bi trebalo razmisliti o otvaranju ljetnog kina, neovisno o održavanju SFF-a, koje bi od juna do septembra prikazivalo raznolik repetroar.

Zato Sarajevo Film Festival treba gledati kao događaj s više lica: jedno je tu za strane zvijezde i turističke goste u kratkotrajnoj posjeti, drugo je za domaću političku elitu koju očito privlači, treće za filmsku publiku, četvrto za Sarajlije koje samo žele normalno živjeti u svom gradu itd.

Previše je to važan kulturni, ekonomski, politički i turistički događaj da bi ga se svelo na sve bizarniju tabloidnost crvenog tepiha.

———————————————————————————————————————————————————————————————————————————————–

Pročitajte još: 

UIO BIH U SREDIŠTU VELIKE AFERE: Građani krajnje žrtve milionske otimačine na uvozu vozila iz EU

NAKON DVADESET GODINA VLASTI SNSD-a: RS se prazni brzinom jednog grada godišnje

———————————————————————————————————————————————————————————————————————————————–

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

———————————————————————————————————————————————————————————————————————————————–

———————————————————————————————————————————————————————————————————————————————–

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!