Tekuća 2024. u svijetu će biti godina neizvjesnosti. Sredinom godine državljani Evropske unije (EU) glasaće na panevropskim izborima, na kojima rezultat – nije izvjestan. Nekada tokom druge polovine godine, bivša članica EU, Velika Britanija skoro sigurno će promijeniti vladu na opštim izborima.
U novembru će Amerikanci odlučiti da li će još uvijek vodeću svjetsku silu i dalje voditi predsjednik koji je u Bijeloj kući proslavio osamdeseti rođendan, ili će u narednom mandatu, za dvije godine, ponovno biti proslava osamdesetog rođendana američkog predsjednika. Dodaju li se ovoj listi i lokalni izbori u Bosni i Hercegovini, sasvim je jasno da će se svijet bitno promijeniti.
Izbori u Rusiji (u kojoj se u međuvremenu desio teroristički napad) upravo su završeni, nedavno su održani u Pakistanu, obje demokratske vježbe s očekivanim rezultatima. Vladimir Putin je i dalje predsjednik Rusije, dok je u Pakistanu bivši premijer u zatvoru, a novi dolazi iz jedne od dobro znanih familija odakle su se u prošlosti već regrutovali premijeri.
Uskoro će najmnogoljudnija zemlja svijeta, Indija, vjerovatno bez iznenađenja također potvrditi mandat svojem vođi. Ovi izbori više će ličiti na ruske izbore. Ono što je prethodilo i jednim i drugim su zagonetne smrti oponenata vodećih autokrata obje zemlje, a pretpostavljene akcije tajnih službi autokrata nisu bile ograničene samo na domaće oponente vlasti.
Kraj 2024. godine biće znatno drugačiji od njenog početka, dijelom zbog ratova koji se trenutno vode, a moguće i neki novi izbiju, ali presudniji razlog je činjenica da će oko polovine čovječanstva izaći na izbore u svojim državama te potvrditi ili promijeniti vlast koja vodi nacije u otvorenom ili prividnom međunarodnom globalnom konfliktu ideologija, geopolitičkih interesa i opšte ludosti političkih elita.
Od devet država sa kapacitetom nuklearnog oružja, izbori su u pet. Samo Sjeverna Koreja, Kina, Izrael i Francuska neće provjeriti volju naroda ove godine – prve dvije to inače ne čine. Nema potrebe provjeravati ljubav nacije prema velikim vođama, valjda. Dvije nuklearne sile, Rusija i Izrael, su u otvorenom ratu protiv susjednih zemalja kojima osporavaju državnost. Zapadne vodeće sile otvoreno podržavaju Ukrajinu u sukobu s Rusijom te isto tako otvoreno ne podržavaju Palestinu, drugu od žrtava vanjskih politika nuklearnih nacija, koje svoje oružane akcije ne smatraju dijelom vanjske, već unutrašnje sigurnosne politike.
Od 64 zemlje gdje će izbori biti održani, ili su već bili u prva tri mjeseca ove godine, rezultati nekih se ipak izdvajaju i iščekuju sa većom nadom ili strahom. Izbori u Rusiji ne zaokupljuju pažnju zbog neizvjesnosti, već u osmatranju da li je bilo i kakvi su bili incidenti iskaza neposluha prema vođi.
Možda je najzanimljivije provjeriti ko je čestitao Putinu na nevjerovatnoj pobjedi sa skoro 88 % glasova i kakve su reakcije generalno u svijetu. Poruka kineskog predsjednika, Xi Jinpinga, da Putinov„reizbor je puna demonstracija podrške ruskog naroda,“ u kontrastu je sa stavom šefa vanjske politike EU Josepa Borrella, koji smatra da „izbori u Rusiji nisu bili slobodni i pravedni, te su bili zasnovani na represiji i zastrašivanju.“
Ostatak Zapada slično je reagovao. Njemačko ministarstvo vanjskih poslova nazvalo je glasanje u Rusiji „pseudo-izborima,“ a iz kabineta kancelara Olafa Scholza saopšteno je da on neće Putinu čestitati. Bivši britanski premijer, a sadašnji ministar vanjskih poslova David Cameron u sličnom tonu je reagovao, kao i ostatak Zapada.
Za razliku od Zapada, sjevernokorejski lider, te niz predstavnika zemalja Trećeg svijeta srdačni su u čestitkama, pa tako Kim Jong Un ne može dočekati „da čvrsto stisne ruku“ Putinu i dodatno zbliži nacije koje su u zajedničkom frontu. Tu je poenta cijele vježbe kvazidemokratije, jer samo mapa zemalja koje su čestitale reizbor Putinu – i onih koje su kritički reagovale, označava novu mapu svijeta – demokratski svijet protiv autoritarnih režima.
Dok ekonomska i vojna moć, politička kontrola međunarodnih organizacija te savremena istorija odnosa stavlja Zapad u dominantan položaj, broj država sa demokratskim ili pretežno slobodnim izborima je veći od otvoreno autokratskih i pseudodemokratskih zemalja, ali ako se pogleda broj stanovnika u tim zemljama, uviđa se prevaga na strani globalnog autoritarizma.
Putin nije više predvodnik te strane fronta, Kina dominira, ali je Rusija vrlo važan činilac u konfrontaciji sa Zapadom koja je u Ukrajini u posredničkom ratnom sukobu sa Zapadom. Veliki broj država čvrsto se odredio i stao ili uz Zapad ili uz Rusiju, dok treći dio nastoji održati neku vrstu neutralnosti. Ovdje je, međutim, značajno sagledati brojke i tendencije promjena vanjskih politika.
Zapad je postojan u osudi Rusije, ali od 143 zemlje koje su u proljeće 2022. usvojile rezoluciju Generalne skupštine UN-a kojom se osuđuje ruska agresija na Ukrajinu, taj broj je ubrzo spušten na 131, a nakon prve godine rata smanjio se na 122. Znači dvadesetak država je od osude prešlo u neku vrstu neutralnosti.
Zapad, dakle SAD uz skoro cijelu Evropu, te još poneku globalnu saveznicu poput Japana, Australije, Južne Koreje, Novog Zelanda, čini 36 pošto stanovništva svijeta. Medijska prisutnost i utjecaj kreiraju percepciju da je svijet odlučan u osudi ruske invazije, ali stvarnost je drugačija. Podaci o broju zemalja preuzeti su od Economist Intelligence Unit, koji navode i da u neutralnim državama u pogledu ovog sukoba živi 31 posto svjetske populacije, a neke nekada prozapadne države, promijenile su svoje pozicije, poput Turske, Kolumbije i Katara.
Značajna promjena je u broju država s tendencijom naginjanja prema Rusiji i Kini u koje spada niz afričkih zemalja uključujući Južnu Afriku s prilično postojanom demokratijom od kraja aparthejda prije tridesetak godina. Nedavno uspostavljene vojne hunte u Maliju, Burkini Faso i Nigeru, koje su se „zahvalile“ Francuskoj i SAD-u na vojnom prisustvu i tako prilično dramatično promijenile odnos snaga na zapadu Afrike.
Trećina svijeta živi u državama koje se smatraju čvrsto u kinesko-ruskom bloku ili barem s tendencijom za bliske veze s ovim silama. Prisutna je tendencija rasta, jer je na samom početku napada na Ukrajinu bilo 29 takvih država, a godinu kasnije već 35. Američki državni sekretar posjetio je Saudijsku Arabiju po početku rata na istoku Evrope sa zahtjevom da se poveća proizvodnja nafte, što je princ bin Salman odbio. U međuvremenu sklopljen je novi trgovački sporazum Kine i Saudijske Arabije, iako su Saudijci ostali važan i blizak partner SAD-a. Tektonska su pomjeranja u svijetu.
Rijetke su države za koje nije najjasnije opredjeljenje u preustroju svijeta. Bosna i Hercegovina se, naravno, iskazuje i po ovom pitanju svojom šizofreničnom vanjskom politikom. Dok je svim političkim liderima zajedničko retoričko opredjeljenje za evropske integracije, u praksi znatan dio njih direktno podriva te procese.
Dok Milorad Dodik skuplja poene kao frekventan putnik na avionskim linijama prema Moskvi, sve ostale evropske zemlje, osim Srbije i Bjelorusije, uvele su sankcije Rusiji. Očito nije moguće ozbiljno se integrisati u EU i biti čest gost Moskve.
Predsjedniku Skupštine RS-a Nenadu Stevandiću nije dovoljno poslati kurtoazni telegram Putinu, već se, kao malo koji političar čak i među onima koji su čvrsto opredjeljeni za autoritarnu stranu globalne podjele, slavodobitno obratio poslanicima ruske Dume kao da je on upravo dobio izbore BiH, ili barem u široj regiji Banja Luke.
Naredni izbori koji će dodatno podijeliti pučanstvo u BiH biće oni za Evropski parlament u junu, iako je BiH izvan EU. Potom, konačno će u oktobru lokalni izbori potpuno ocrtati društvene podjele unutar BiH diktirane od političkih elita.
U sudijskom vremenu, narodi BiH će, tada već višekratno podijeljeni, još jednom to potvrditi, navijajući za Trumpa ili Bidena.
Dug je put do 2025.
——————————————————————————————————————————————————————————————————————–
Čitajte još:
——————————————————————————————————————————————————————————————————————-Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba
