PJESNIK PJEVA POD SANKCIJAMA: Analiza pjesme Nenada Stevandića

„Nemaju stida ni uma ni prava, vrana grakće na orla hijena na lava“, je strofa koja nam pokazuje da pjesnik nastupa s pozicije svekolike superiornosti, potcjenujući svoje protivnike na svim nivoima, od intelekta do morala. I ne samo da ih potcjenjuje, već se i pita od kuda im pravo da se obraćaju orlu i lavu? Ko je orao, a ko lav – teško je reći, ali naš pjesnik ne liči, ni bukvalno, ni simbolički, ni na jednu od ove dvije životinje

Foto: Dejan Rakita/PIXSELL

U pauzama između zavođenja reda u Narodnoj skupštini Republike Srpske, pisanja prijedloga zakona koje Ustavni sud BiH ekspresno poništava, ilegalnog prelaska granice i bježanja od SIPE, obilaženja Ćacilenda i druženja sa „crvenim beretkama“ u Beogradu, lajkovanja tvitova prvih ljudi Sjedinjenih Američkih Država, Nenad Stevandić je pjesnik i piše poeziju.

Naravno, to nije obična poezija, to je rodoljubiva poezija.

Svako može napisati ljubavnu pjesmu, humorističku, dječiju, protestnu, ali rodoljubiva je nešto posebno. Dok čitate jednu takvu pjesmu vi se zaljubite u domovinu, zaboravite inflaciju, nepotizam, korupciju, a svoj narod smatrate superiornim u odnosu na druge. Jedva čekate da proglase mobilizaciju da hrabro ubijate, ili pak poginete.

Ovakve pjesme ne pišu najbolji pjesnici, već oni najhrabriji, najiskreniji i najosvješćeniji, a kod Srba ih je bilo mnogo, od Milana Rakića i njegove pjesme Na Gazimestanu, preko Jovana Dučića Moj dobri rode… do Dobrice Erića sa Prkosnom pesmom.

Morate se složiti da nema ništa prirodnije nego da ovu nisku rodoljubivih pjesnika nastavi Nenad Stevandić.

No, vratimo se pjesmi, koja se zove NEDOSTOJNI ONIH ŠTO SU ČASNO PALI, a koja ovako počinje:

GRAKĆU GAVRANI ZAVIJAJU HIJENE

MRAK I TMINU PRIZIVAJU

DA SRUČE NA OTADŽBINU

Gavrani i hijene su glasnici smrti i propasti i predstavljaju sve one koji žele sunovrat Republike Srpske. Možemo reći da su gavrnovi ovo na tragu naše epike. Imajući u vidu geografsko porijeklo životinja, sasvim je jasno da su gavrani domaći, a hijene strani neprijatelji.

Ipak hijene su malo nespretno izabrane, jer one žive u u zapadnoj Aziji, na Indijskom potkontinentuArapskom poluostrvu i u velikom dijelu Afrike. Možda bi bilo bolje da je pjesnik hijene zamjenio šakalima, koji žive na našem podneblju i koji su svakako krvoločniji od hijena. Svima je jasno da se ovdje radi o posebnom mraku, jer obični se mrak svakodnevno „sruči“ na našu otadžbinu, ali svjetlost ga uvijek rastjera.

MUČKI U LEĐA PUCAJU STRAŽARU

ŠTO KAPIJU KUĆE I ČELJAD ČUVA

NA VJERNOST SE KUNU NOVOM GOSPODARU

SIPAJUĆI RASPRU ŠTO OTROVE KUVA

Možemo reći da je drugoj strofi pjesnik prilično nedorečen i teško je razlučiti ko je taj ili ti, koji u leđa pucaju stražaru.

Da li su to SDS i PDP? Da li su to nevladine organizacije, engleski obavještajci, soroševci, nepodobni mediji, ili svi oni zajedno? To ostavlja prostor za špekulisanje.

Takođe ne znamo ni ko je stražar? Dodik i SNSD, Vlada Republike Srpske, policija, ili sve patriotske snage koje bezrezervno vjeruju RTRS-u i Alternativnoj televiziji? Postavlja se pitanje kako pored toliko represivnih zakona koje su u poslednje vrijeme donešeni zarad sigurnosti Republike Srpske neko ima mogućnost da iza leđa radi bilo šta loše protiv nje i njenih građana? Ko je taj novi gospodar, sigurno se pitate?

Foto: Jedna od niza sličnih fotografija na Stevandićevom X nalogu

Amerika sigurno nije, ali možda jeste vašingtonska duboka država. Da li je to liberalna elita Njemačke, Austrije, Britanije, ili neko peti? Bogastvo vokabulara pjesnika vidimo u poslednjem stihu. Na srpskom jeziku „raspra“ znači žustra rasprava, svađa, prepirka, to nam pomaže da razumijemo ponašanje Stevandića u Parlamentu Republike Srpske koji opoziciji ne da da diše, a kamo li da priča. Bez obzira na bogatstvo riječnika našeg pjesnika, „raspra“ dva zadnja stiha čini potpuno besmislenim.

NEMAJU STIDA

NI UMA NI PRAVA

VRANA GRAKĆE NA ORLA,

HIJENA NA LAVA

Treća strofa nam pokazuje da pjesnik nastupa s pozicije svekolike superiornosti, potcjenujući svoje protivnike na svim nivoima, od intelekta do morala. I ne samo da ih potcjenjuje, već se i pita od kuda im pravo da se obraćaju orlu i lavu. Ko je orao, a ko lav – teško je reći, ali naš pjesnik ne liči, ni bukvalno, ni simbolički, ni na jednu od ove dvije životinje.

NI SREĆE NEMAJU

NITI IŠTA VIDE

NI DA SE POKAJU

A NI POSTIDE

U ovoj strofi se nastavlja s moralnim degradiranjem gavana i hijena, ali je sasvim jasno da je dinamika stihova potpuno poremećena, zarad rime.

TUĐIN IM POSTA

DRAŽI OD BRATA

PA MUČKI MU TAJNO

OTVARAJU VRATA

Biće da je ovdje pjesnik akcenat stavio na kritiku mogućnosti da opozicija zajedno s HDZ-om BiH i trojkom formiraju vlast na državnom nivou i na taj način izgubi kontrolu nad državnim budžetom, državnim institucijama, stranačkim zapošljavanjem i političkim procesima na nivou države. Ipak, fino je znati da nam je HDZ BiH opet postao tuđin, mada postoji velika vjerovatnoća da će ponovo postati brat.  

A OTADŽBINA VRIŠTI U SRBINU SVAKOM

I ODBRANU DIŽE SA VOLJOM JAKOM

Inspiracija za ove stihove je vjerovatno nađena na onom mitingu vlasti ispred Narodne skupštine Republike Srpske, gdje su Zmaj od Šipova i zaposleni u javnim institucijam svima stavili do znanja koliko im znači Republike Srpska, koliko su ljuti i nadrkani zbog ataka na nju. Evo pitam se šta bi Vučić dao da ima takve Srbe kao što su tih dana bili ovi naši?

DŽABA STE IZDALI PRODANE DUŠE

JER NISTE ČASNE I NISTE JAČE

DŽABA SE OTROVNE PARE IZ USTA PUŠE

I NEĆE OTADŽBINA ZA VAMA DA PLAČE

Pjesnik je ovdje vrlo eksplicitan i govori o izdaji svih onih koji su protiv vlasti, dok ih istovremeno žali jer su se moralno srozali. On ih čak poistovjećuje sa đavolom iz čijih usta izbija otrovna para, ali niko neće plakati za nečastivima, niti će ih se sjećati.

NEDOSTOJNI ONIH ŠTO SU ČASNO PALI

ZEMLJU BI NJIHOVU TUĐINU DALI

Ova strofa ima posebnu težinu zato se i nalazi u naslovu. Pjesnik nam sugeriše da su Srbi koji su poginuli u ratu za Republiku Srpsku to učinili da bi orlovi i lavovi upravljali našom zemljem. Nema sumnje da se ovdje radi o raspodjeli državne imovine i odlučnosti naših patriota da oni sjebu naše rijeke, šume, rude, a ne neki stranci. Ovih dana se građani Republike Srpske oduševljno okupljaju uPrijedoru i Bijeljini, tražeći da se proširi kopanje uglja za Rufija i odmah krene sa kopanjem litijuma.

DOK LAŽETE VJEŠTO

I KUKAVNOM PODLOŠĆU IZDAJU KRIJETE

NIKADA NEĆETE POSTATI NEŠTO

JER NITI ZNATE NITI SMIJETE

Pod naletom emocija pjesnik potpuno iskače iz ritma, ali se rime drži kao „slova Dejtona“. On ovdje ne kritikuje samo gore pomenute životinje, već i Radio- televiziju Republike Srpske, koja im daje prostora da lažu i sakrivaju istinu od građana Republike Srpske. Sasvim je jasno da pjesnik aludira da su RTRS i SRNA na strani srpske flore i faune.

Poslednji stih je vrlo jasan, neprijatelji Republike Srpske će i dalje biti niko i ništa, jer su nesposobni, ali se onda postavlja logično pitanje zašto im je uopšte posvetio pjesmu, a ne recimo leptirovima ili međedima Republike Srpske?

Realno, ova pjesma ne bi bila izabrana ni za recitovanje u šestom osnovne na proslavi Svetog Save u bilo kojoj OŠ u Republici Srpskoj, ali nema odustajanja čak je i Tamburiks je ponekad bio od koristi Asteriksu i Obeliksu. Žan Kokto je onomad kazao: “Najgore što se može dogoditi jednom pjesniku je da bude omiljen i neshvaćen“. Za Stevandića ne važi  ni jedno ni drugo, ali Nenade, nema odustajanja.

P.S. Ova pjesma je dugo vremena bila dio nutrine samog pjesnika i da je nije izbacio iz sebe holesterol i trigliceridi bi u njemu eksplodirali. Zbog te siline i zorova, nije bilo mjesta za tačku, zarez, uzvičnik ili upitnik, jer interpukcija je za pizde.

——————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Više od autora: 

SRĐAN PUHALO: Želim da volim i praštam kao Milorad Dodik

STIHOVI ZA NJEGOŠA: Ili prvi veliki orden Velikog Baje za Malog Baju

——————————————————————————————————————————————————————————————————————–Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

——————————————————————————————————————————————————————————————————————-

CERTIFIKAT JOURNALISM TRUST INITIATIVE

Valterportal je nosilac certifikata Inicijative novinarskog povjerenja (Journalism Trust Initiative/JTI), koja definira poštivanje i primjenu etičkih standarda i međunarodnih standarda pouzdanosti. JTI je mehanizam pouzdanosti zasnovan na ISO standardu koji je na inicijativu Reportera bez granica (RSF) razvio panel od 130 međunarodnih stručnjaka pod okriljem Evropskog odbora za standardizaciju (CEN). Nezavisna revizorska kuća Deloitte je certificirala Valterportal prema programu JTI i CWA 17493:2019.

——————————————————————————————————————————————————————————————————————–

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!

Facebook
Twitter
LinkedIn

Autor

Srđan PUHALO

Srđan Puhalo je bosanskohercegovački psiholog, bloger i novinar.

Srđan PUHALO

Srđan Puhalo je bosanskohercegovački psiholog, bloger i novinar.