PUTINOVA BURNA MLADOST: Od mangupa do obavještajca KGB-a

Kao treći sin više puta ranjavanog veterana Vladimira Spiridonoviča Putina i domaćice Marije Šelomove, mali „Volođa“ kako su mu tepali, Vladimir Putin je imao burno djetinjstvo. Obzirom da je odrastao u ratom razrušenom Lenjingradu, ulica je bila najdominantniji vaspitač mladog Vladimira Vladimiroviča. 

Njegov otac se nakon rata zaposlio u Jegorovljevoj tvornici na Moskovskom prospektu, koja je radila vagone i podzemne željeznice.

Da bi ubrzo nakon rata postao predstavnik Partije u fabrici, a takve ljude su krasile osobine strogih, disciplinovanih i ponajviše opreznih ljudi.

Tajno krštenje

Iako su svi vidovi manifestacija vjerskog života u Staljinovom periodu bili krajnje restriktivno nadgledani, Vladimir Putin je potajno kršten u katredrali svetog Preobraženja. Na taj korak bez da traži saglasnost oca, odlučila se majka koje je potajno i prikrevno održavala neku vrstu praktikovanja vjerskog života.

Skromni život Putinovih u 15 kvadrata sobe bez kupatila tih godina dijelila je i jedna židovska porodica s kojom je odrastao Vladimir Putin. Pored brojnih porodica, cjelokupni dom su naseljavali i štakori, a opšti uslovi tih objekata bili su na ivici neizdrživosti.

Židovska porodica, s kojom su dijelili krov, zauvijek će determisiati odrastanje Vladimira Putina, s obzirom da su malog „Volođu“ prihvatili kao sina. Prema Stivenu Li Majersu (Steven Lee Myers) autoru poznate biografije Vladmira Putina pod naslovom „Novi car“, upravo će ovo prisno druženje sa ovom židovskom porodicom uz redovne priče o stradanjima Lenjingrada stvoriti kod Vladimira snažnu vezu sa židovskim narodom.

Škola

Prilikom upisa u osnovnu školu do izražaja je došao previše zaštitnički stav roditelja, pa je Vladimiru nedostajalo socijalizacije obzirom da ga roditelji zbog opreza nisu dali u vrtić. Tako je Putin, 1. septembra 1960. godine prvog dana škole umjesto cvijeća kojeg su svi donijeli učiteljici, Vladimir donio biljku posađenu u lonac.

Njegova prva učiteljica Vera Gurevič ga opisuje kao nezainteresiranog, mrzovoljnog i vrlo impulsivnog dječaka koji je često stvarao nered družeći se uglavnom sa problematičnim učenicima.

U školi se Vladimir brzo pod uticajem braće Kovšov koji su bili stariji od njega, okušao i u prvim tučnjavama, a uhvaćen je i kako nosi nož u školi. Zbog delikvencije ga je ukorio i partijski komitet, čime mu je bilo onemogućeno pristupiti prema procesu inicijacije u trećem razredu.

Borilački sportovi

U nadi da će Vladimirovu impulsivnost usmjeriti, roditelji ga uspisuju u obližnju školu boksa koji je tada i u tom periodu jedan od najpopularnijih sportova u Sovjetskom savezu. Međutim, nedugo nakon upisivanja na jednom od treninga Vladimiru je slomljen nos od udarca i on odustaje od boksa.

Nakon boksa, Vladimir se samoinicijativno upisuje na sambo, sovjetski stil hrvanja koji je kombinirao džudo i hrvanje. Zapravo, to postaje prijelomni moment njegovog djetinjstva obzirom da u lokalnom klubu Treud upoznaje svog trenera i budućeg uzora Anatolija Rahlina.

Zbog niskog rasta i mršavosti, za mladog Putina je sambo bio idealan odabir jer se pronašao u borilačkom sportu kojem može iskoristiti svoje proprocije na najbolji način. Dodatno, članstvo u klubu je uvjetovano dobrim ocjenama tako da je Vladimir više učio i vrlo brzo poboljšao ocjene.

S druge strane, na ulici koja ga je odgajala i dalje je nastavio da se tuče, ali ovog puta više ne u ulozi poraženog već u ulozi pravog mahalskog mangupa koji bi rijetko izvlačio deblji kraj.

– Sambo i borilački sportovi bili su alat kojim sam se istakao u čoporu – reći će Putin mnogo godina kasnije.

Špijunska priča

Iako je otac usmjeravao sina da postane mornar sovjetske mornarice, mladi Putin iako je volio disciplinu i stegu ugrađenu kroz sambo, odlučio se za drugi poziv. Te 1965. godine objavljen je najpozaniji roman tog desetljeća pod naslovom „Štit i mač“. Špijunska priča majora Aleksandra Belova koji se inflitrira u redove nacističke obavještajne službe, opčinila je Putina koji će nakon prvog čitanja zaputiti se u lokalni ured KGB-a.

I time je zapravo Vladimir Putin, od mahalskog mangupa i problematičnog dječaka, nakon pravnog fakulteta postao operativac KGB-a, pri čemu je društva i gradove mijenjao ali mentalitet izgrađen na ulicama Ljenjingrada nikada.

Politički i životni habitus Vladimira Putina ostao je u jednoj od njegovih izjava u kojoj je rekao:

– Lenjingradske ulice su me naučile da ako je gužva neizbježna, onda moraš udariti prvi.

Izvor: avaz.ba

Povezani članci:

PUTIN NAKON SUSRETA S DODIKOM: “Republika Srpska je naš prijatelj, hvala što podržavate Rusiju”

Facebook
Twitter
LinkedIn

Autor

Valter Portal

Mi istražujemo za Vas

Valter Portal

Mi istražujemo za Vas