„Spol, rod i seksualna orijentacija tri su različita pojma, koja se često brkaju, a također postoji (neopravdano) očekivanje da bi sva tri trebala biti komplementarna. Spol se odnosi na biološki određeno svojstvo (tjelesni ustroj), rod na psihološki doživljaj (rodni identitet) i socijalnu ulogu (rodna uloga), a seksualna orijentacija na izvor seksualnog uzbuđenja (heteroseksualnost, homoseksualnost, biseksualnost, aseksualnost, parafiličnost).
Rodni identitet i rodna uloga imaju biološku podlogu (npr. INAH-3 jezgre), a formiraju se tijekom predškolske dobi. No, važnu ulogu (osobito u razvoju rodne uloge) imaju i psihološki, te socijalni faktori (npr. što je u nekom društvu dopušteno, a što ne osobama određenog spola). Seksualna orijentacija formira se nešto kasnije od rodnog identiteta. I ona ima biološke determinante (npr. genetika, izloženost androgenima), te zasad nema podataka koji bi govorili za ulogu socijalne okoline u njezinu razvoju.“
Ovo je sažetak članka Gorana Arbanasa psihijatra i seksologa iz Hrvatske koji se nalazi u knjizi „Zaštita prava djece i mladih na seksualno zdravlje“ koju je izdao Medicinski fakultet u Rijeci 2016. godine.
Zašto sam ovo citirao?
-Zato što nauka, u ovom slučaju medicina, priznaje postojanje pola, roda i seksualne orjentacije, kao različih fenomena, koji međusobno mogu da se razlikuju.
-Zato što o tome piše ugledni seksolog i psihijatar Goran Arbanas.
-Zato što to piše u knjizi koju izdaje jedan medicinski fakultet.
Čemu ovoliki uvod?
Zato što je rod postao najomraženija riječ koje se mnogi u Republici Srpskoj plaše. Ili, kako to onomad Milorad Dodik reče – neće dozvoliti „da se na ovaj način na mala vrata uvodi rodna ideologija, zato zakon treba preciznije da definiše i načela tradicionalne porodice, jer upravo u takoj porodici treba da odgajamo našu djecu, kao najboljem okruženju.“
Jebeš nauku, predsjednik je kazao da je rod ideološki konstrukt i kao takav je opasan za Republiku Srpsku, srpsku porodicu i srpsku djecu.
Ne znam gdje se Milorad Dodik informiše o polu, rodu i seksualnoj orjentaciji, ali da posluje sa mračnjacima koji imaju srednjovjekovne stavove i vrijednosti, posluje.
Ali kako to biva kod nas – ono što Mile tvitne, odmah se pretoči u zakon, uredbu ili pravilnik.
Upravo je 26. aprila 2024. godine u Službenom glasniku broj 38, na stranici 18. objavljen „Protokol za zaštitu djece od nasilja, zanemarivanja i zlostavljanja“.
Protokol k’o protokol, svašta nešto piše, samo ko hoće da čita.
Recimo, u uvodu možemo vidjeti da se spominju neke definicije Svjetske zdravstvene organizacije ili Komiteta za prava djece Ujedinjenih nacija, kao što to i dolikuje jednom dokumentu pisanom u 21. vijeku u kojem su interesi djece na prvom mjestu i jedino važni.
Ali ne lezi vraže, u Služenom glasniku Republike Srpske broj 47, objavljenom 5. juna ove godine pojavila se ispravka koja se tiče „Protokola za zaštitu djece od nasilja, zanemarivanja i zlostavljanja“, a u ispravci piše….
U stvari kada pogledate prvobitni dokument vidjećete da je iz pasusa „Principi nediskriminacije“ izbačena dio zadnje rečenice koji glasi „fizičke sposobnosti, mentalne sposobnosti, polnu orjentaciju, rodni identitet ili bilo koju drugu specifičnost djeteta.“
Nisam pravnik, ali izgleda da se u Republici Srpskoj neće štititi djeca od nasilja s obzirom na polnu orjentaciju, šta god to značilo, mada vjerujem da se to odnosi na LGBT+ populaciju ili djecu čije se pol i rod ne poklapaju.
Kakvu nam poruku šalje ovaj Protokol?
Biću banalan.
Maloljetne pedere, lezbejke i transrodne osobe možete tući, zlostavljati, zanemarivati bez ikakvih problema, jer oni nisu djeca, oni su oruđa “Novog svjetskog poretka” za razbijanje srpskog identiteta, porodice i tradicije. Oni su nakaze koje je Republika Srpska svjesno izbrisala iz dokumenta, da bi se dodvorila desničarima, konzervativcima i kretenima.
Takođe ispada da su oni naši simpatični huligani, koji su prije dvije godine tukli, zlostavljali i maltretirali banjalučke aktiviste koji su stali uz pedere i lezbejke, zapravo avangarda Republike Srpske, a možda su i učestvovali u kreiranju ovog Protokola.
Republika Srpska na svom putu ka Evropskoj uniji sve više liči na Rusiju, gdje se ljudska prava, pa i prava djece, poštuju onoliko koliko Predsjednik kaže.
————————————————————————————————————————————————————————————————————————–
Od istog autora:
SRĐAN PUHALO: Šta ću kao agent stranog uticaja reći na srpskom saboru
SRĐAN PUHALO: Gradonačelniče, vojniče patrijarhata, vaša borba me nadahnjuje i inspiriše
————————————————————————————————————————————————————————————————————————–
Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba
