Ustavni sud zaustavio je izgon iz Hrvatske državljanke Gane jer je prijavila da ju je zlostavljao konzul Iraka u Zagrebu. Ovaj diplomatsko-kriminalni skandal nazire se u odluci Ustavnog suda RH kojom je privremeno obustavljeno izvršenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova o izgonu ove žene iz Europskog gospodarskog prostora, te dvije presude kojima je to rješenje potvrđeno.
Posao kod konzula
Sve je počelo prije par godina kada je došla u Hrvatsku a irački konzul joj je, kako se navodi u rješenju Ustavnog suda, oduzeo identifikacijske, putne i druge isprave, uključujući i potvrdu o cijepljenju. Osim toga, ograničio joj je, navela je u ustavnoj tužbi, slobodu kretanja.
Iz dokumentacije koja je javno dostupna vidljivo je da je ova žena došla u Hrvatsku kako bi čuvala djecu u konzulovom domu, No, na kraju se ispostavilo da mora biti na raspolaganju konzulu i njegovoj obitelji u svako doba dana i za svu pomoć u kući. Uvjeti u kojima je radila bili su, tvrdi, nečovječni. Bilo je tu zastrašivanja, kontrole, nasilja, neplaćanja, pa čak i izgladnjivanja.
Rad bez plaće
“Morala sam raditi svaki dan u tjednu, bez ijednog slobodnog dana, i to od 7 do 21 ili 22 sata. Konzul mi za obavljeni rad nije isplaćivao plaću, već ju je slao mojoj majci u Ganu. Osim toga samovoljno je smanjio dogovoreni iznos na 200 dolara, da bi mi nakon nekoliko mjeseci prestao bilo što plaćati”, opisala u ustavnoj tužbi.
Kad god je, navodi, pokušala razgovarati s konzulom o uvjetima rada ili je tražila svoje isprave on joj je prijetio da će ju protjerati natrag u Ganu i da će mu morati vratiti trošak koji je imao radi njezinog dolaska u Hrvatsku. Radilo se o troškovima za isprave, putovanje i odjeću, a ona toliko sredstava nije imala.
Bijeg iz zatočeništva
“Uspjela sam pobjeći dok je obitelj bila na odmoru, a irački konzul je, koliko znam, napustio Hrvatsku. Osobni dokumenti mi nikada nisu vraćeni”, napisala je u ustavnoj tužbi žena iz Gane koja je sve ovo i prijavila, a slučaj još uvijek vodi Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu.
U tužbi je navela i da ju je majka, budući da konzul nije slao novac gotovo godinu dana, tražila da se vrati u Ganu i uda se za imućnog starijeg čovjeka. Iako je on imao već dvije supruge udajom bi ostvarila financijsku pomoć, pravo na stan, kao i novac za plaćanje majčine operacije i privatnog školovanja za svoju braću. Njezina majka već je sve dogovorila s tim čovjekom.
Rodno iskorištavanje
“Još tijekom upravnog postupka istaknula sam kako neću moći odbiti to vjenčanje ako se vratim u Ganu. Zato sam zatražila azil u Hrvatskoj. U patrijarhalnim sredinama poput Gane žene niti nakon punoljetnosti nemaju osobnu autonomiju. Moja majka donosi sve odluke za mene dok se ne udam, a nakon toga čega će to raditi moj suprug. Ja nemam pravo glasa. Kada bih odbila dogovorenu udaju to bi imalo dalekosežne posljedice, a bez osobe i financijske autonomije bila bih prisiljena na prostituciju kao jedini način da namaknem sredstva za život”, objasnila je u ustavnoj tužbi.
Taj rodno uvjetovani oblik iskorištavanja MUP i hrvatski sudovi, po njezinom mišljenju, potpuno su zanemarili kada su odlučivali o njezinom zahtjevu za azilom. Ustavni sud to je i primijetio kao i činjenicu da je registrirana kao žrtva trgovine ljudima, te da je ostala bez osobnih dokumenata. U slučaju protjerivanja za nju bi nastupila nepopravljiva šteta zbog čega je donijeta odluka da se taj proces zaustavi dok njezina ustavna tužba ne bude do kraja razmotrena.
Izvor: N1
