Predmet Humanost i bezbjednost se od septembra ove školske godine eksperimentalno uvodi u 20 osnovnih i 20 srednjih škola u Republici Srpskoj, i to u devete razrede osnovnih i prve razrede srednjih škola. Riječ je o fakultativnom predmetu, koji se neće ocjenjivati.
Cilj ovog predmeta je razvijanje životnih vještina kod učenika, upravljanje emocijama, samopoštovanje, tolerancija, stvaranje kritičkog mišljenja, nenasilna komunikacija, ali i ponašanje za vrijeme zemljotresa, poplava, požara i drugih elementarnih nepogoda.
Naravno, sve bi ovo bilo nepotrebno da nam zapad nije razorio porodicu, tj. razorio autoritet oca, zaposlio majke, obrazovao kćerke, a babe i djedove smjestio u staračke domove. Sada nam djecu vaspitavaju kablovska televizija, društvene mreže, nevladine organizacije i pohlepa roditelja za novcem.
Malo kome je u ovom trenutku, pogotovo nama roditeljima, jasno kako će sve to izgledati, pa ću biti slobodan da dam neke smjernice budućim profesorima koje su u skladu sa trenutnom društvenom i političkom situacijom u Republici Srpskoj.
ŽIVOTNE VJEŠTINE
Njih definišemo kao prenosivi multifunkcionalni sklop znanja, vještina, nadarenosti i stavova koji su potrebni svim pojedincima za njihovu ličnu realizaciju i razvitak, uključivanje u društvo i zapošljavanje. Mlade Srbe treba naučiti životu na Zemlji, iako smo mi odavno izabrali “carstvo nebesko”. U praksi to znači da naša djeca mogu, u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu, da prepoznaju Bosanca, sorošovca, pedere, lezbejke i štiftungovca. Stvaranje pozitivnog stava prema ćirilici i pravoslavlju kao dokazima posebnosti i uzvišenosti srpskog naroda. Strani jezici su veoma važni za našu budućnost, ali uz zdravu dozu paranoje. Nekritičko prihvatanje bilo čega stranoga vodi ka dekadenciji duha i propasti etničkog identiteta. Digitalna pismenost je vještina bez koje ne možemo u 21. vijek, a to znači da mlade ljude moramo osposobiti da razluče šta je zapadna propaganda na Facebooku, X-u ili YouTubeu, od istine koja dolazi sa istoka putem Telegrama i Tik Toka. Sve što od ovih vještina ne steknu u školi, mogu steći u partijskim školama, samo se trebaju učlaniti.
UPRAVLJANJE EMOCIJAMA
Ljudi imaju sposobnost iskazivanja velikog broja emocija, ali to ne znači da je to samo po sebi dobro. Dobar Srbin bira vrijeme i mjesto kada pokazuje svoje emocije, a to znači da ih mora naučiti kontrolisati. Tamo gdje su Srbi većina ili na vlasti – možemo pokazivati emocije mnogo lakše, nego gdje smo u manjini ili okruženi neprijateljima. Kada se zadesimo u Beogradu možemo da pokazujemo sve emocije, jer smo među našima, ali i tu treba biti oprezan ako se nalazite u “krugu Dvojke”. U Federaciji BiH pokazujemo samo određene emocije koje za cilj imaju iznervirati Bošnjake i Hrvate. U praksi to znači da ćemo u Federaciji BiH biti srećni što smo Srbi, ponosni na svoje ratne zločince, zadovoljni ekonomskom stabilnošću, topli prema ambasadorima Mađarske, Rusije i Kine, ali ljuti jer se ne poštuju odluke institucija Republike Srpske, a oprezni kod tumačenja Dejtonskog sporazuma. Nekontrolisanu bijes pokazati uvijek kada se nađete u prisustvu “nelegitimnog” visokog predstavnika, neprijateljskih međunarodnih organizacija i ambasada. Poluditi od radosti je poželjno kod svakog uspjeha Srbije. Uvjek voditi računa o neverbalnoj komunikaciji koja zna da izda naša prava osjećanja.
EMPATIJA
Sposobnost da se prepoznaju osećanja/misli drugih Srba i da se na neki način prema tome ophodi, to je spremnost i sposobnost da se mentalno premjestite bilo gdje gdje žive Srbi, da osjećate njihova osjećanja, i da prepoznajete da drugi Srbi doživljavaju osjećanja na sličan način kao i vi. Ovo se posebno odnosi na ugrožene Srbe u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Kosovu i u krugu beogradske Dvojke. Pokazivanje empatije prema srpskim žrtvama iz 20., 19., 18., 17…… vijeka mora biti beskonačno i bezrezervno. Empatija prema drugim narodima, pederima, Jugoslovenima i ostalim devijantnim grupama vodi ka opuštanju i slabljenju borbene gotovosti našeg naroda i kao takva je opasna i nepoželjna. Empatija ne smije prelaziti entitetske granice bez odobrenja vlasti Republike Srpske.
NENASILNA KOMUNIKACIJA
Predstavlja komunikaciju koja je utemeljena na jeziku i komunikacionim vještinama koje jačaju našu sposobnost da ostanemo ljudska bića, i u teškim životnim okolnostima. Naša djeca bi trebala da nauče da ostanu Srbi, iako su ljudska bića, i u najtežim okolnostima, npr. kada se podigne optužnica protiv Milorada Dodika. Takođe, akcenat treba staviti da je nenasilna komunikacija poželjna i neophodna uvijek kada smo slabiji u odnosu na suparnika, onoga trenutka kada procjenimo da smo jači, odbaciti nenasilnu komunikaciju, i odmah udariti iz svih oružja i oruđa.
SAMOPOŠTOVANJE
Emocionalna samoprocjena sopstvene vrijednosti. Ovdje je važno naglasiti da ova procjena ne smije da se bazira na bilo kakvim relevantnim činjenicama, pogotovo ne istorijskim, sudskim ili statističkim, već isključivo na emocijama. To je garant da nikada nećemo pogriješiti u sopstvenoj procjeni. Neobjektivnost je osnova svakog samopoštovanja, a kad ga pripomognemo sa narcizmom malih razlika, istorijskim mitovima, balkonskim izjavama Đokovića o posebnosti Srba i informacijama sa RTRS-a, naša superiornost kao naroda, u odnosu na druge, je bezgranična. Upamtimo, ako ne poštujemo sebe, poštovaćemo druge, što je osnova autošovinizma.
KRITIČKO MIŠLJENJE
Podrazumijeva propitivanje svega i svačega u potrazi za tačnim činjenicama, koje nas trebaju voditi ka ispravnim zaključcima i nezgodnim pitanjima. Kritičko mišljenje je važno, ali samo ako je ograđeno patriotizmom, jer nekritičko kritičko mišljenje vodi ka izdaji i slabljenju Republike Srpske. Propitivanje vlasti u Republici Srpskoj je nenormalno i nemoralno, jer je pod uticajem “stranih centara moći”, dok je propitivanje odluka ovih iz Federacije BiH, presuda Suda u Hagu i preporuka nekih komisija, vrhunski intelektualni izazov. Gledanje Dnevnika RTRS-a i čitanje tvitova Milorada Dodika je najbolji početak razvoja kritičkog mišljenja kod mladih u Republici Srpskoj. Naravno, za to je potrebna ozbiljna priprema, jer ako analizirate izjave Dodika i RTRS-a bez stručnog nadzora, postoji velika mogućnost da skliznete u paranoidnu šizoferniju.
ELEMENTARNE NEPOGODE
Sa stanovišta nauke to jesu prirodne pojave koje se dešavaju s vremena na vrijeme, ali to je istovremeno i Božja poruka svima nama da ne skrenemo sa svetosavskog puta. Mladi u Republici Srpskoj moraju znati da se voda, vatra i zemljotresi teško mogu kontrolisati, da se Božija volja mora trpiti, ali da će štete biti sanirane u rekordnom roku zahvaljujući efikasnosti naše Vlade i predsjednika Republike Srpske. Traženje ostavki i odgovornosti je kontaproduktivno i uzaludno. Prevencija je važna u borbi protiv ovih pošasti, ali na nama je da pojačamo post i molitve u tim trenutcima, dok će se za ostalo pobrinuti vlast kojoj moraju bezrezervno da vjeruju.
ŠKOLSKI POLICAJAC
zaposlenik Ministarstva unutrašnjih poslova RS koji je dužan da bude u školi i poštuje ljudska prava i slobode, bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovinsko stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili druge okolnosti. Njegov posao je da štiti mnogo toga, a najčešće da štiti Ministarstvo prosvjete RS od kritika da ništa konkretno nisu uradili na bezbjednosti u školama.
Ja znam da je ovo što sam napisao suvišno i da su naši prosvjetni radnici “naštelovani” kako treba za rad u školama u Republici Srpskoj, ali ja sam bio neskroman i slobodanda prokomentarišem i dam svoje savjete s nadom da ću im taj rad olakšati.
P.S. Ako me se Republike Srpska sjeti 9. januara – sjeti, ako ne sjeti, nikom ništa. Ja sam samo radio ono što je moja patriotska dužnost.
