Na prijedlog predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i oduševljenje predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, svi mi Srbi okupićemo se na velikom srpskom saboru 8. juna u Beogradu kao reakciji na usvajanje Rezolucije o Srebrenici u Generalnoj skupštini UN.
Osim predstavnika vlasti, političara, predstavnika Srpske pravoslavne crkve (SPC), predstavnika akademske zajednice, umjetnika, provladinog nevladinog sektora, ratnih zločinaca i njhove familije, kao predstavnik srpskih izdajnika i stranih plaćenika, prisustvovaću ovom skupu za koji sam pripremio i govor.
„Braco Srbi i sestre Srpkinje, dobar dan.
Na početku želim da se zahvalim gospodi Vučiću i Dodiku što su kao pravi državnici dozvolili da se čuje glas i nas izdajnika i stranih plaćenika, jer koliko smo god loši Srbi, Srbi smo.
Demokratija podrazumjeva se čuje i druga, treća, četvrta strana, pa i peta kolona.
Ja se izvinjavam što ću čitati ovaj govor, ali znate da mi autošovinisti ne mislimo svojom glavom. Za nas misle i govore pišu u Vašingtonu, Briselu, Londonu i Berlinu. Zajebem li nešto tj. pogrešno pročitam ili kažem, odmah nema para.
Vidim ovdje mnogo osumnjičenih za ratne zločine i presuđenih ratnih zločinca, kojima je Srbija postala majka, a Bosna i Hercegovina maćeha, iako su oni samo izvršavali naređenja.
Vidim da je tu i naša inteligencija Matija, oba Kecmanovića, više Slobodana, Mil(ic)a, Mila, Milomira, koji Republiku Srpsku toliko vole da im ne pada na pamet da žive u njoj. Ipak, mi imamo razumijevanje za njih jer krug dvojke ne smije pasti.
Mi srpski izdajnici naročito cijenimo multietničnosti i zato pozdravljam brata Emira i Dževada, koji zajedno sa bratom Zukorlićem dokazuju da među Srbima ima mjesta za sve.
Sve u svemu, ovoliko srpskih patriota se poslednju put skupilo na Gazimestanu, a onda je Srbe baš krenulo. Krenuli su prvo iz Slovenije, onda iz Grahova, Glamoča, Drvara, Patrovca, preko Virovitice, Karlovca, Ogulina, Karlobaga, do Sarajeva i Kosova. I danas se kreću, prema Sloveniji, Austriji, Njemačkoj, Švajcarskoj…
Biću slobodan da ukažem na nekoliko problema sa kojima se susrećemo mi izdajnici iz Republike Srpske.
Prvi problem sa kojima se susrećemo je finansiranje.
Kada bi Republika Srpska izdvajale novac za naš rad mi više ne bismo bili strani plaćenici, već samo domaći izdajnici. Nije pošteno da se pare daju samo svojima, ostavite nešto i za nas. Realno, ako mi nestanemo, čime ćete plašti Srbe? Šta ćete pričati pred izbore? Ko će rovariti po zemlji i izdavati njene interese? Vaše ulaganje u nas je ulaganje u vašu budućnost, jer ništa tako ne uspjeva kod Srba kao paranoja.
Ako ne date pare, barem nas oslobodite od PDV-a kao Srpsku pravoslavnu crkvu.
Drugi problem je natalitet.
Toliko nas je malo da ne možemo ni da započnemo rat za nezavisnost Republike Srpske, već kao pizde čekamo Ruse. Laž je da su zato krivi pederi i abortusi. I u socijalističkoj Jugoslaviji je bilo pedera i abortusa, pa se broj Srba povećavao. Zapitajmo se kako broj Bošnjaka stalno raste, a svake godine imaju Paradu ponosa usred Sarajeva, i abortus je jedanko legalan kao i kod nas?
Možda je problem u vjeronauci u školama, koja mlade muškarce i žene čini krotkim i smjernim, a seks grešnim. Svakom normalnom Srbinu „kosovski zavjet“ je na prvom mjestu. Između „carstva nebeskog“ i seksa, svaki pravi Srbin će izabrati nebesa, a to podrazumijeva uzdržavanje od seksa i ostalih tjelesnih naslaždenija.
Vrijeme je da naš duhovni otac Bećković zavapi „jebite se Srbi“.
Treći naš problem je razrookost ili strabizam.
Strabizam je patološka neusklađenost vidnih osovina, u praksi to znači da jednim okom gledamo u Evropsku uniju, a drugim u Rusiju. Nema tog centra u mozgu koji to može pomiriti i iznivelisati. Ne može se na dvije stolice sjediti, braćo Srbi, ma koliko god stolica bila redovna. To je mogao Tito u bipolarnom svijetu, a danas je svijet nebinaran, a Tita ni na vidiku. Da gledate Evroviziju bolje biste razumjeli geopolitičke tendencije. Ta razrookost vodi do šizofrenije i onda u glavi čujemo ruske glasove, mislimo da nas prate i prisluškuju oni sa zapada, priviđa nam se BRIKS i vjerujemo da je Republika Srpska država.
Četvrti problem su izbori.
Budimo realni, izbori su demokratska tradicija i preduslov za normalno funkcionisanje društva, ali u Srbiji i Republici Srpskoj su potpuno beskorisni. Razloga je više. Prvo, šta će nam bilo ko drugi pored Vučića i Dodika? Drugo, sa ovakvom opozicijom izbori su puka formalnost. Treće, te pare se mogu pametnije potrošiti.
Na kraju, nakon ove zadnje i maestralne pobjede u Ujedinjeni nacijama, molim vas da više ne pobjeđujemo, jer nam zbog toga zavide i mrze nas. Mrze nas jer smo hrabri, pametni, sposobni, ali je danas malo država poput Antigve i Barbuda, Belorusije, Kine, Komorosa, Kube, Konga, Severne Koreje, Dominika, Eritreje, Esvatini, Grenade, Mađarske, Malija, Naure, Nikaragve, Rusije, Sao Tome i Prinsipe i Sirija, koje bi to priznale.“
—————————————————————————————————————————————————————————————————————————-
Čitajte još:
NAKON PRIČA VALTERA: Tužilaštvo BiH formiralo predmet o kriminalu bivših i sadašnjih struktura UIO
ENERGETSKA TRANZICIJA: Propali projekti bosansko-kineskog partnerstva
————————————————————————————————————————————————————————————————————————–Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba
