HAJKA NA SABINU ĆUDIĆ: Od izjave u Vijećnici do prijetnji ubistvom

Milorad Dodik s ponosom i užitkom može gledati na “probosansku” hajku na Sabinu Ćudić, to je još jedna njegova politička pobjeda nad idejom građanske, pluralne, tolerantne, multietničke Bosne i Hercegovine. BiH može preživjeti sve one koji je žele raskomadati, ali teško će preživjeti ove koji je od toga na ovakav način brane

Foto: Armin Durgut/PIXSELL

Ima li predsjednica Naše stranke Sabina Ćudić pravo na svoje mišljenje i slobodu izražavanja? Uz napomenu da je Sabina Ćudić u ovom pitanju samo paradigmatski primjer, s obzirom da se našla na meti najnovije orkestrirane hajke koju su organizirale tzv. “probosanske snage” po već dugo uhodanom obrascu koji je odavno uništio javni diskurs u glavnom gradu BiH.

Pitanje se, zapravo, odnosi na sve ljude koje žive u Sarajevu, pa i u Bosni i Hercegovini, na svakoga tko u svojoj sredini misli i govori nešto što iole odstupa od onoga što je dominantna i često pritiskom raznih vrsta nametnuta istina.

SDA DAJE SIGNAL ZA POČETAK PROGONA

Ćudić se na nišanu našla zbog svojih izjava o opsadi Sarajeva pred parlamentarnim kolegama iz Vijeća Europe, koji su na njen poziv posjetili glavni grad BiH. Naročito joj je zamjereno što je rat usputno opisala kao borbu za moć, što svaki rat po definiciji jeste. Također, ta fraza se na engleskom u službenoj i diplomatskoj komunikaciji uobičajeno koristi u govoru o svakom ratu, te ne implicira ništa u vezi toga ko ga je započeo, ko je napadnut i slično.

Nažalost, rat u Republici Bosni i Hercegovini je završio njenim nestankom, te su u toj “borbi za moć” na kraju nemoćni ostali svi koji bi htjeli živjeti u RBiH, a ne u shizofrenoj daytonskoj državi BiH. Dapače, na razvalinama Republike Bosne i Hercegovine je nastala jedna druga republika – Republika Srpska, a ko je potpisao nestanak RBiH i nastanak RS znaju odlično svi oni koji su se proteklih dana bavili organiziranim progonom Ćudić.

Obrazac je u većini slučajena sličan: prvo se Stranka demokratske akcije (SDA) oglasi priopćenjem za javnost i tako da startni signal za početak progona. Onda u akciju kreću njeni medijski sateliti i raznoliki kolumnistički udarnici, jave se standardno i razna udruženja boraca i/ili stradalnika rata, od kojih mnogi odavno funkcioniraju kao produžetak političkih interesa SDA. Ubrzo se priključuju i eksponentni Demokratske fronte (DF), jer nema te SDA-ovske hajke u kojoj DF nije junior partner, a onda se kao šlag na torti progona ukazuje najdraži bošnjački Zlatni ljiljan, vječno pretplaćen na fotelju hrvatskog člana Predsjedništva BiH. 

Ne postoji da javna ličnost ili političar(ka) protiv koje je vođena neka kampanja a da se Komšić time nije nastojao okoristiti – na strani hajkača (Photo: Armin Durgut/PIXSELL)

Prilog Željka Komšića hajci na Sabinu Ćudić je ovaj put bio naročito degutantan: došao je na Ferhadiju položiti cvijeće poginulima u granatiranje u tadašnoj Ulici Vase Miskina, da bi s tom kulisom i s najvećom mogućom dozom emocionalne manipulacije i političke bezobzirnosti poručio da bi “najradije opsovao”, ali će se ipak, eto, suzdržati.

U svemu je indikativna i uloga sarajevskih medija, koju je najbolje ilustrirao još jedan Komšić, ovaj put Zvonko. On je Ćudić nakon par dana hajke ugostio u Jutru za sve na BHRT-u, te se prema njoj postavio ne kao novinar koji vodi intervju, već kao isljednik koji traži priznanje krivice. Čak mu je u jednom trenutku kao krunski argument bio i stav Dragana Bursaća, možda i najvećeg našeg eksperta za igranje na najniže strasti publike.

PO UZORU NA FILOUSTAŠKU DESNICU U HRVATSKOJ

S obzirom da je Ćudić bila kod Komšića u studiju, ovaj put mu intervju nije bilo lako prekinuti čim je čuo odgovor koji mu nije bio po volji, ali je zato učinio sve da zasluži očito željena tapšanja po ramenu. Ponašati se kao Gestapo prema ljudima koje intervjuiraš nije novinarski profesionalizam, ali očito ima svoju publiku i podršku u Sarajevu. Komšić se čak time i pohvalio dok je isljeđivao Ćudić.

Medije bliske SDA ili na platnom spisku ove stranke u tom smislu jedva da vrijedi spominjati, oni su sve odradili u svom standardnom stilu pogromaškog “novinarstva” u ulozi kerbera SDA-ovskognarativa i bošnjačke viktimologije.

Treba napomenuti da ova nova hajka nije nešto što je tipično samo za sarajevsku medijsku scenu ili bošnjačku politiku i javnost. Baš suprotno, na isti način filoustaška desnica organizira progon svojih neistomišljenika u Hrvatskoj. I tamo postoje braniteljska udruženja i generalski zborovi koji će se na mig iz HDZ-a oglasiti kad im politički i finansijski pokrovitelji tako narede, i tamo postoji dio medija koji je uvijek spreman odrađivati takve prljave rabote u ime “Domovine” (uvijek je pišu s velikim početnim slovom, iako je to pravopisno pogrešno), “hrvatske države”, “domoljublja”, “Vukovara” i “digniteta Domovinskog rata”.

Cijela ta medijsko-parapolitička struktura u Hrvatskoj je naravno izašla ispod šinjela Franje Tuđmana i HDZ-a, te postoji prvenstveno da bi zaštitila službeni narativ, koji pak služi kao kamuflaža za organiziranu i dugotrajnu pljačku naroda i države. U bošnjačkom dijelu FBiH postoji slična struktura sa sličnom svrhom, koja je pak ustanovila SDA, počevši s time naravno još dok je stranku vodio Alija Izetbegović.

Pretvaranje Izetbegovića i Tuđmana u svete krave ne pomaže ni BiH ni Hrvatskoj (Foto: Večernji list arhiva)

U tom kontekstu bi se Sabini Ćudić mogla zamjeriti samo jedna stvar, a to je što se u svojoj prvoj obrani od suludih orkestriranih napada pokušala pozvati na autoritet Alije Izetegovića. Otprilika se upitala, braneći svoje riječi iz Vijećnice, je li nas nekad lagao Alija, ili nas sada laže SDA. A šta ako je sve nas koji smo bili za Republiku BiH nekad lagao Alija Izetbegović, a danas laže SDA?

To se međusobno ne isključuje, dapače, pa današnja SDA je političko i metalno čedo Alije Izetbegovića. Bukvalno je njegov sin predsjednik stranke. 

GDJE JE SAHRANJENA KULTURA DIJALOGA

Ćudić je zapravo time ponovila tipičnu grešku hrvatskih liberala, koji se u obrani od thompsonizacije društva odjednom počinju pozivati na Tuđmana, kao da današnja Hrvatska, uključujući i ustaški revival, nije njegovo djelo. Pretvaranje Izetbegovića i Tuđmana u svete krave ne pomaže ni BiH ni Hrvatskoj, liberali bi to zapravo najbolje trebali znati. Pobogu, ako smo nešto trebali naučiti iz pogreški jugosocijalizma, onda je to da odustanemo od stvaranja kulta ličnosti.

Ipak, s obzirom na žestinu hajke, na sve prijetnje smrću i silovanjem stranačkih botova i sendvičara, na ispade najgore mizoginije, mogu razumjeti zašto je Ćudić u prvom trenutku pomislila da bi je od toga mogao zaštititi rahmetli Izetbegović, jer živih koji to mogu jedva da ima.

Ali i to ilustrira koliko se u međuvremenu u Sarajevu suzio prostor slobode i koliko je narušen pluralizam mišljenja, s obzirom da se maltene jedino još Edin Zubčević na sarajevskom portalu Nomadusudi sustavno kritički i negativno pisati o Aliji Izetbegoviću. Zato vrijedi podsjetiti na jedan od najboljih kritičkih tekstova napisanih o Izetbegoviću, objavljenom 2010. pod naslovom “Zašto prezirem Alijinom naslijeđe”. Njegov autor je – Emir Suljagić! U međuvremenu je, doduše, došao tobe, fotelje u tome jako pomažu.

Najgore od svega je što se s onim što je rekla Ćudić može, pa i treba polemizirati, ali na način koji podrazumijeva minimalnu kulturu dijaloga i javne rasprave, dobru vjeru i uvažavanje argumenata, što bi nam svima bilo od koristi. Umjesto toga smo dobili još jedan ogledni primjer huškanja i prijetnji, raspirivanja najnižih strasti, ciljanog pretvaranja ljudi u rulju jeftinim, ali efektivnim emocionalnim i političkim manipulacijama.

Nakon hajki na, primjerice, Franju Šarčevića i Srđana Puhala, Sabina Ćudić je samo nova meta istog destruktivnog i zloćudnog procesa. Poruka svima je jasna: ili ćete misliti i govoriti kako smo vam mi odredili, ili ćete postati meta. 

Foto: Profesor Franjo Šarčević, jedan od istaknutih mladih intelekualaca, protiv kojeg su vođene hajke, na kraju napustio BiH

Zato Milorad Dodik s ponosom i užitkom može gledati na “probosansku” hajku na Sabinu Ćudić, to je još jedna njegova politička pobjeda nad idejom građanske, pluralne, tolerantne, multietničke Bosne i Hercegovine. BiH može preživjeti sve one koji je žele raskomadati, ali teško će preživjeti ove koji je od toga na ovakav način brane.

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

Pročitajte još: 

DOSSIER VALTERA: Kako je u sjedištu bh. diplomatije isprepletena mreža stranačkih, rođačkih i prijateljskih veza

I GRAĐEVINSKA MAFIJA IMA SVOJU DRŽAVU: Nelegalno izgrađena zgrada na Vlašiću 20 godina stoji kao spomenik organizovanom kriminalu (KRATKI FILM)

 

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

CERTIFIKAT JOURNALISM TRUST INITIATIVE

Valterportal je nosilac certifikata Inicijative novinarskog povjerenja (Journalism Trust Initiative/JTI), koja definira poštivanje i primjenu etičkih standarda i međunarodnih standarda pouzdanosti. JTI je mehanizam pouzdanosti zasnovan na ISO standardu koji je na inicijativu Reportera bez granica (RSF) razvio panel od 130 međunarodnih stručnjaka pod okriljem Evropskog odbora za standardizaciju (CEN). Nezavisna revizorska kuća Deloitte je certificirala Valterportal prema programu JTI i CWA 17493:2019.

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!

Facebook
Twitter
LinkedIn

Autor

Gordan DUHAČEK

Gordan Duhaček je rođen 1980. u Sarajevu. Državljanin Evropske unije i Bosne i Hercegovine. Postjugoslavenski nomad - živio je u Tuzli, Beču, Zagrebu, Berlinu i Sarajevu. Pisanjem i novinarstvom se profesionalno bavi skoro 20 godina. Radio je za zagrebački Radio 101, hrvatske news portale tportal.h i Index.hr, njemački MDR i druge medije. Član redakcije Valtera.

Gordan DUHAČEK

Gordan Duhaček je rođen 1980. u Sarajevu. Državljanin Evropske unije i Bosne i Hercegovine. Postjugoslavenski nomad - živio je u Tuzli, Beču, Zagrebu, Berlinu i Sarajevu. Pisanjem i novinarstvom se profesionalno bavi skoro 20 godina. Radio je za zagrebački Radio 101, hrvatske news portale tportal.h i Index.hr, njemački MDR i druge medije. Član redakcije Valtera.