SVI NAŠI PRELETAČI: Zbog utrke za fotelje uvjerenja ostaju na posljednjem mjestu

Indikativno je da građani i nisu oduševljeni svim tim mijenjanjem stranačkih dresova, ako je suditi po komentarima na Facebooku koji prate ovakve vijesti. Ali i to kao da se zaboravi do izbora, jer preletači ne bi mijenjali stranke kao prljave gaće da im se to ne isplati.

Foto: Nikola Tomašić/Pexels

Preletači je, ako neko još ne zna, kolokvijalan izraz za političare i političarke koji iz jedne stranke “prelete” u drugu, većinom vođeni borbom za vlastitu karijeru, a ne za dobrobit naroda čije bi živote svojim radom trebali poboljšati. Baš suprotno, u Bosni i Hercegovini, a i u široj regiji, mijenjanje stranaka ponajviše je motivirano time da se sačuva ili dobije fotelja ove ili one vrste, ali uvijek s plaćom i beneficijama o kojima obični ljudi mogu samo sanjati.

Možda je najpoznatiji bosanskohercegovački politički preletač dugogodišnji načelnik Općine Trnovo Ibro Berilo, kojemu je na kraju sud morao zabraniti obavljanje te funkcije, a nakon što je 2024. uhapšen zbog sumnje za zloupotrebu položaja.

IBRO BERILO KAO AVANGARDA

Berilo je svoju političku karijeru započeo kao član Saveza komunista, da bi onda 1991. postao član SDA. Od 2004. je član Stranke za BiH, koju napušta 2011., da bi se sljedeće godine učlanio u SDP.

Četiri godine kasnije je na izborima za općinskog načelnika kandidat koalicije SDA-SBB, da bi se onda opet vratio u SDA. U međuvremenu je pet puta biran za načelnika Trnova, a njegovo upravljanje ovom jedinicom lokalne samouprave prvenstveno je obilježeno devastacijom Bjelašnice i raznolikim muljažama, što ga je na kraju i odvelo iza rešetaka.

Berilo: Imao više transfera od Zlatana Ibrahimovića

S obzirom na to da se na jesen održavaju Opći izbori, na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni su se intenzivirale preletačke aktivnosti. Nedavno je pažnju javnosti naročito dobio neoliberalni ekonomist i političar iz Živinica Admir Čavalić, trenutno zastupnik u Parlamentu FBiH, koji je predstavljen kao “veliko pojačanje” stranke Narod i pravda Elmedina Konakovića.

“Misija mog političkog djelovanja je promjena prilika u Bosni i Hercegovini i zato sam se odlučio priključiti ‘Narodu i pravdi’. U slučaju Naroda i pravde država, ekonomija i društvo su važniji od same stranke. Mene kao ekonomistu zanimaju konkretne ekonomske promjene i mislim da mogu značajno doprinijeti u kontekstu novih ekonomski politika ‘Naroda i pravde’ i unapređenja životnog standarda naših građana. To je misija i motiv mog političkog djelovanja i to je ono što me je privuklo ovoj stranci – da preko ‘Naroda i pravde’ pozitivno utičem na ekonomske procese u BiH”, kazao je Čavalić u povodu svojeg pridruživanja NiP-u.

Čavalić je prethodno bio član Stranke za BiH, te je protekli zastupnički mandat proveo oštro kritizirajući ekonomsku politiku Vlade FBiH, koju pak podržava NiP. Sve to je zaboravljeno, Čavalić sada na sav glas hvali NiP, bez kojega naravno ne može računati na još jedan mandat u Parlamentu FBiH.

U medijskoj turneji nakon prelaska u NiP Čavalić je u jednom intervjuu istaknuo da “NiP dobro radi”, pa dodao i da je “čak i Bakir Izetbegović pohvalio Elmedina Konakovića”. Iz toga se može i naslutiti gdje bi dalje Čavalić mogao odletiti ako pukne tikva s NiP-om, kao što je sa SBiH.

KONAKOVIĆ NIP MEĐU NAJAKTIVNIJIM

Konaković je pak već mjesecima suočen s osipanjem svoje stranke, koja je također nastala kao grupa preletača iz SDA (kao uostalom i Stranka za BiH, ali i još neke druge).

NiP je napustio njegov nekoć najbliži suradnik Kemal Ademović, učlanivši se odmah u stranku naziva Crvene linije (iako bi se po profilu članstva i politici trebala zvati Zelene linije), a prethodno je izgubio i zastupnicu u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Miu Karamehić-Abazović, koja se skrasila u Našoj stranci. To što je NiP desno-konzervativna, a NS socijalno-liberalna stranka, očito nikome nije bio problem, jer ideologija kod mijenjanja stranka u BiH ima najmanju ulogu.

Kemal Ademović: Iz NiP-a u Crvene linije (Photo: Armin Durgut/PIXSELL)

Prije par dana je iz NiP-a otišla i Amra Babić, zastupnica u Skupštini Zeničko-dobojskog kantona i delegatkinja u Domu naroda Federacije Bosne i Hercegovine, koja se ekspresno učlanila u Bosanskohercegovačku inicijativu (BHI) Fuada Kasumovića, gradonačelnika Zenice. I Babić je političku karijeru započela u SDA, kao i Kasumović, a BHI joj je treća stranka po redu.

“Ona će biti na jednoj od najviših funkcija. I može izabrati listu koju želi”, izjavio je Kasumović u vezi akvizicije Amre Babić, usput razotkrivajući da se sve svodi na funkcije odnosno fotelje.

Birači su tu samo sporedna kulisa, čija je glavna svrha osigurati političarima fotelje i iznadprosječne plaće koje idu s njima, kao i prilike za dodatno bogaćenje.

Zanimljiv je i slučaj Općine Čelić, čiji je načelnik Admir Hrustanović, zajedno sa sedam općinskih vijećnika i kompletnim bivšim Općinskim savjetom SBiH u aprilu pristupio Socijaldemokratskoj partiji.

Hrustanovićev odlazak, kao i odlazak njemu odanih ljudi, uslijedio je nakon što nije izabran za predsjednika Kantonalnog vijeća SBiH-a u Tuzlanskom kantonu. Drugim riječima, nije dobio željenu fotelju, pa se naljutio i krenuo u potragu za novom. Očito mu fotelja općinskog načelnika nije dovoljna.

POGUBLJENI “LJEVIČARI”

Preletanje Hrustanovića i njegove ekipe u SDP-u su pak ocijenili kao “krupan korak u jačanju stranačke infrastrukture na lokalnom nivou”. I u ovom slučaju niko nije osjetio potrebu objasniti kako je moguće da SDP, kao nominalno lijeva stranka, uđuture prima ljude iz desne stranke kao SBiH, koja je prošlih godina agresivno zagovarala neoliberalnu ekonomsku politiku po kojoj je rješenje svih problema maksimalna sloboda tržišta.

Bilo bi zanimljivo i Hrustanovića i SDP-ovce koju su ga dočekali otvorenih ruku u stranački zagrljaj pitati što misle o tome da je SBiH u Sarajevu pokrenula inicijativu povratku spomenika Franzu Ferdinandu, uz sljedeće objašnjenje: “Smatramo neprihvatljivim da u Sarajevu postoje obilježja i simbolika posvećena atentatoru Gavrilu Principu, da su vraćene njegove stope, a da istovremeno ne postoji autentičan spomenik za one koji su ubijeni i nemamo dostojanstveno spomen-obilježje za njegove žrtve.”

Hrustanović: Nije dobio željenu fotelju pa završio u SDP-u

Smatraju li navodni ljevičari u SDP-u da u Sarajevu treba podići spomenik nekadašnjem imperijalnom okupatoru BiH, smatra li to i donedavni član SBiH

Hrustanović, ili u svemu što rade nema nikave ideologije i uvjerenja osim fotelje?

Moguće je da griješimo, ali čini nam se da članovi SDP-a imaju ipak bolje mišljenje o Gavrilu Principu nego o Franzu Ferdinandu. No, sve to pada u vodu kada je riječ o “jačanju stranačke infrastrukture”, kakav Princip i kakvi principi?!

Što se tiče Republike Srpske, ovu sezonu preletača je prošle godine u martu otvorila zastupnica SDS-a u Narodnoj skupštini Maja Dragojević Stojić, koja je prešla u tadašnji PDP i ekspresno dobila poziciju potpredsjednice stranke.

“Ova odluka nije motivisana ličnim interesima, već uvjerenjem da ću na taj način moći efikasnije raditi za ono što smo zajedno započeli”, poručila je Dragojević Stojić, dodavši da njen prelazak u PDP ne vidi kao klasičnu promjenu stranačke pripadnosti, već kao “pregrupisavanje i pozicioniranje” koje će joj “omogućiti veći politički prostor”.

KOGA BRIGA ZA MIŠLJENJE GRAĐANA

Blago svima koji vjeruju u ovakve priče, s takvim mozgom se čovjek baš lijepo može odmoriti.

Neki preletači ne traže fotelje u parlamentima, dovoljna je i ona vođe Tima za mjere zaštite od požara Republičke uprave civilne zaštite (RUCZ) u Istočnom Sarajevu. Tako je u slučaju bivšeg odbornika Opštine Sokolac Ognjena Vojinovića iz SDS-a, koji je prešao u DNS Nenada Nešića.

Vršilac dužnosti direktora RUCZ i funkcioner DNS-a Boris Trninić potvrdio je za medije da je za Vojinovića, po prelasku u DNS, de facto izmišljeno radno mjesto.

“Tačno je da taj Tim trenutno nema nijednog zaposlenog, ali morali smo krenuti sa mrtve tačke. Formiranje i opremanje tog tima je skupo i iziskuje ozbiljna sredstva, ali mi želimo da ga formiramo kako bi širom Srpske mogli da pružamo pomoć u slučaju požara“, rekao je Trninić.

Foto: Pexels

Uvijek to tako zvuči kad se krene objašnjavati nečiji prelazak iz jedne stranke u drugu. Nikad to nije zbog karijernih i materijalnih interesa preletača, uvijek je to u ime općeg dobra.

Indikativno je da taj isti narod baš i nije oduševljen svim tim mijenjanjem stranačkih dresova, ako je suditi po komentarima na Facebooku koji prate ovakve vijesti. Ali i to kao da se zaboravi do izbora, jer preletači ne bi mijenjali stranke kao prljave gaće da im se to ne isplati.

Zapravo je pitanje bi li nekome od preletača doista naštetilo kad bi javno i jasno rekli da su iz stranke X u stranku Y prešli zato što im to omogućava nastavak sjedenja u željenoj fotelji na račun građana. Cinik bi zaključio da su u tom slučaju biračima konačno rekli istinu, pa zato zaslužuju još jedan mandat.

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Pročitajte još: 

SCHMIDT ODLAZI, DODIK OSTAJE: Anatomija jednog političkog poraza

DOSSIER VALTERA: Kako je u sjedištu bh. diplomatije isprepletena mreža stranačkih, rođačkih i prijateljskih veza

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

CERTIFIKAT JOURNALISM TRUST INITIATIVE

Valterportal je nosilac certifikata Inicijative novinarskog povjerenja (Journalism Trust Initiative/JTI), koja definira poštivanje i primjenu etičkih standarda i međunarodnih standarda pouzdanosti. JTI je mehanizam pouzdanosti zasnovan na ISO standardu koji je na inicijativu Reportera bez granica (RSF) razvio panel od 130 međunarodnih stručnjaka pod okriljem Evropskog odbora za standardizaciju (CEN). Nezavisna revizorska kuća Deloitte je certificirala Valterportal prema programu JTI i CWA 17493:2019.

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!

Facebook
Twitter
LinkedIn

Autor

Gordan DUHAČEK

Gordan Duhaček je rođen 1980. u Sarajevu. Državljanin Evropske unije i Bosne i Hercegovine. Postjugoslavenski nomad - živio je u Tuzli, Beču, Zagrebu, Berlinu i Sarajevu. Pisanjem i novinarstvom se profesionalno bavi skoro 20 godina. Radio je za zagrebački Radio 101, hrvatske news portale tportal.h i Index.hr, njemački MDR i druge medije. Član redakcije Valtera.

Gordan DUHAČEK

Gordan Duhaček je rođen 1980. u Sarajevu. Državljanin Evropske unije i Bosne i Hercegovine. Postjugoslavenski nomad - živio je u Tuzli, Beču, Zagrebu, Berlinu i Sarajevu. Pisanjem i novinarstvom se profesionalno bavi skoro 20 godina. Radio je za zagrebački Radio 101, hrvatske news portale tportal.h i Index.hr, njemački MDR i druge medije. Član redakcije Valtera.