Kada bi se promijenio Izborni zakon na odgovarajući način i onemogućio da brojčano nadmoćni Bošnjaci biraju i hrvatskog i bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, što bi onda Dragan Čović imao ponuditi bh. Hrvatima kao razlog da glasaju za njega?
Kakvu to politiku ima Čović mimo teme načina izbora hrvatskog člana Predsjedništva?
Odgovor na ova dva pitanja glasi: ništa i nikakvu.
DESTRUKTIVNA DINAMIKA USPOSTAVLJENA S KOMŠIĆEM
Nedavna blokada Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, koju su rušenjem kvoruma izveli Čović i ostali HDZ-ovi delegati, konačno je stvari istjerala na čistac i svima jasno potvrdila da Čović ne želi izmjene Izbornog zakona. On samo želi da se oko toga drami i kuha, da se on kao nešto bori i glumi zaštitnika Hrvata, ali bez konkretnog rezultata.

Dobro je primijetio Ilija Cvitanović, predsjednik HDZ 1990:
“Želim naglasiti da ozbiljno zamjeram i hrvatskoj politici, prvenstveno HDZ-u, koji 20 godina od kad se pojavio Komšić sjedi u svakoj vladi, a nisu riješili izborni zakon. Ne može ih neko prevariti pet puta, onda niste normalni.”
Neki su godinama slutili, a neki eto i javno upozoravali da Čović uopće nema namjeru doista isposlovati zadovoljavajuće i pravedne promjene Izbornog zakona, jer njemu ovakva situacija savršeno odgovara. Čović i HDZ, kojega je u 20 godina na čelu stranke potpuno privatizirao, imaju vlast u svim kantonima u kojima su Hrvati većina, a sudjeluju i u federalnim vladama, kao i u vlasti na nivou države.
Tamo gdje je budžetski novac – tu su Čović i njegovi, jednostavno rečeno.
Jedino što nemaju je pozicija člana Predsjedništva, koju je uzurpirao Željko Komšić već četvrti mandat, a to koriste za političku homogenizaciju Hrvata u BiH, koji de facto sa Čovićem i HDZ-omžive u svojeversnom jednopartijskom sistemu.
Treba podsjetiti i da pozicija člana Predsjedništva ima veliku simboličnu važnost, ali ne i neke velike ovlasti (sem upravljanja odbranom i vanjskim poslovima, a to je opet priča za sebe), tako da Čoviću za odnose u BiH i odnose Hrvata i Bošnjaka savršeno odgovara destruktivna dinamika uspostavljena s Komšićem, jer Čović koji ne sjedi u Predsjedništvu ima jednako veliku moć, ali daleko manju odgovornost.
Pare, koje su mu ionako najvažnije, nisu u Predsjedništvu, već na entitetskom i kantonalnom nivou, a to Čović uvijek dobije svoj dio kolača, pa i više od toga.
Zato je 26. juni bio datum koji vrijedi zapamtiti, jer se konačno p(r)okazalo da Čović blefira. Većina u Domu naroda je podržala da se u hitnu proceduru uvrsti prijedlog izmjena Izbornog zakona koji je predložila HDZ-ova delegatkinja Marina Pendeš, što bi HDZ trebalo veseliti ako doista žele mijenjati taj zakon. A oni onda – pobjegoše!
SAMO JE ZA DVA POLITIČARA I DVIJE STRANKE INTERES OVAKAV IZ BIH
Više nema sumnje da postoje samo dvije stranke i dva političara kojima je i u političkom i u materijalnom i u osobnom interesu da Izborni zakon ostane isti kakav je, a to su HDZ i Čović odnosno Demokratska fronta i Komšić. DF politički opstaje na kakvoj-takvoj karizmi Željka Komšića, a on pak opstaje na tome što će ga Bošnjaci izabrati za hrvatskog člana Predsjedništva; bez toga u jednom izbornom ciklusu nestaju i Komšić i DF. Kao što bi i u jednom ili dva izborna ciklusa Čović i HDZ izgubili antidemokratski monopol nad Hrvatima u BiH koji sada imaju.
Zato je frustrirajuće što se po pitanju izbornog zakona i trojka i SDA stalno pokazuju kao politički diletantni bez osjećaja za strategiju. Svima njima je u političkom interesu oslabiti i Komšića i Čovića. Komšića zato jer, između ostalog, uzima glasove i jednima i drugima, a Čovića jer im je neizbježni koalicijski partner, iako među Hrvatima ima i poštenijih i daleko dobronamjernijih političara i stranaka, s kojima bi se moglo napraviti mnogo više u ozdravljenju međunacionalnih odnosa i bh. društva, kao i na izgradnji države.

Da imaju više hrabrosti i političke pameti, SDA i trojka bi odavno prihvatili Čovićev blef u vezi izbornog zakona, umjesto što petljaju i vrte se u krug. Predložili bi bolji način od Čovićevog i agitirali za njega, umjesto što njemu dopuštaju da vodi igru. Umjesto što on njih vrti oko malog prsta – oni bi njega trebali dovesti pred svršen čin i tako razotkriti njegov hohštapleraj.
Čak je i pomalo tužno gledati što SDA kao najveća stranka u BiH u vezi izbornog zakona pleše kako relativno marginalni DF svira. U tom odnosu izgleda kao da je SDA junior partner i kao da se SDA plaši Komšića.
Trojka i SDA su međusobno toliko zakrvljeni da ne uspijevaju prepoznati kako u vezi teme izbornog zakona imaju apsolutno isti politički interes – promijeniti ga tako da s političke scene dugoročno uklone i Čovića i Komšića, a istovremeno i da prekinu trenutnu dokazano destruktivnu praksu za odnose između Hrvata i Bošnjaka.
HRVATSKA POLITIČKA SCENA IMA ALTERNATIVU
Da postoje političari iz hrvatskog naroda u BiH s kojima bi se moglo bolje surađivati pokazuje, na primjer, i Pero Previšić, lider Nove čapljinske stranke i član predsjedništva Hrvatskog narodnog sabora(HNS), kojega su nedavno fizički napali Čovićevi pristaše.
Previšić je dugogodišnji kritičar Čovićeve politike, pa smo mu se obratili i za komentar Čovićevog bijega iz Doma naroda.

“Jedan sam od rijetkih u BiH koji već godinama ističe da Draganu Čoviću nije u interesu riješiti gorući problem novog Izbornog zakona po kojemu bi hrvatski narod opet mogao birati svog predstavnika u Predsjedništvu BiH. To se sada vidjelo na zadnjoj sjednici Doma naroda kada je HDZ mislio da će dovesti pred zid ostale delegate, no većina u Domu naroda je, mogu slobodno reći, prešla Dragana Čovića, pa su HDZ-ovi delegati napravili blokadu, a inače govore da neće ništa blokirati na putu k euroatlantskim integracijama. Tim činom su pokazali da Čoviću nije u interesu riješiti hrvatsko pitanje”, ističe Previšić te upozorava:
“Hrvatsko pitanje broj 1 nije Izborni zakon, iako je jako bitan, već ostanak i opstanak u BiH”.
On nije iznenađen što je Čović pribjegao blokadi rada Doma naroda BiH.
“Mi smo na zadnjoj sjednici Hrvatskog narodnog sabora razgovarali i o Izbornom zakonu i tada sam isticao da namjera gospodina Čovića nije rješavanje tog problema, jer on na njemu, uz pomoć Komšića, živi na političkoj sceni već 20 godina. To su izgubljene godine i dok ne maknemo takve ljude, koji sada vode politiku u BiH, nije nam sjajna budućnost”, zaključuje Previšić.
——————————————————————————————————————————————————————————————————————
Pročitajte još:
—————————————————————————————————————————————————————————————————————–
Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba
—————————————————————————————————————————————————————————————————————–
CERTIFIKAT JOURNALISM TRUST INITIATIVE
Valterportal je nosilac certifikata Inicijative novinarskog povjerenja (Journalism Trust Initiative/JTI), koja definira poštivanje i primjenu etičkih standarda i međunarodnih standarda pouzdanosti. JTI je mehanizam pouzdanosti zasnovan na ISO standardu koji je na inicijativu Reportera bez granica (RSF) razvio panel od 130 međunarodnih stručnjaka pod okriljem Evropskog odbora za standardizaciju (CEN). Nezavisna revizorska kuća Deloitte je certificirala Valterportal prema programu JTI i CWA 17493:2019.
—————————————————————————————————————————————————————————————————————–