Strastvena polemika oko rezolucije o Srebrenici na još jedan način oslikava podijeljeno društvo u Bosni i Hercegovini. Diplomatski pažljivo sročen tekst nacrta rezolucije protumačen je u neposrednoj blizini Bosne i Hercegovine, u kabinetu predsjednika Srbije, uz inspicijentske aktivnosti predsjednika RS-a, kao atak na jedan narod, prijetnja miru i stabilnosti u regiji, te uznemiravanje unutardruštvenih odnosa u BiH.
Dok nacionalistički orijentirani „analitičari“ interpretiraju mogućnosti nasilja na Balkanu skoro kao neminovnost usvajanje rezolucije u UN-ovoj palati na obali East Rivera, logično se pitanje postavlja ko bi započeo talas nasilja o kojem se „analitički“ govori?
Cilj rezolucije je djelimična utjeha i zadovoljenje žrtava, što znači da nikakav logičan zaključak ne može navesti na mogućnost da srebreničke žrtve budu izazivači nemira.
Slijedeći logiku i interpretiranje činjenica od strane samih tih analitičara koji ukazuju na opasnosti od usvajanja rezolucije, talas nasilja bi u tom slučaju jedino mogao započeti neimenovani narod i država koja presudom Međunarodnog suda pravde nije odgovorna za genocid u Srebrenici, ali i država koja, istom tom presudom, nije spriječila genocid i nije sarađivala sa Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju u procesu kažnjavanija počinitelja genocida, te koja se nije pridržavala obaveza ispunjenja provizornih mjera koje je sud naredio.
UN-ova konvencija o genocidu nalaze upravo takva postupanja.
Upozorenja kroz medije i izjave političara ukazuju na opasnost od sukoba, nasilja, rata, katastrofe na Balkanu, što utiče na širenje straha u narodu i zaključivanje o prokletosti prostora gdje su podjele vječite, sukobi neizostavni i zbog ideoloških te etničkih razlika regija je bure baruta. Sve to je netačno!
Ovi problemi nisu specifični samo za Balkan, Bosnu i Hercegovinu i susjedne zemlje. Ovi problemi su gotovo univerzalni.
Primjer sa Pirineja možda može dobro ukazati da u jednoj drugoj regiji, ideološki i politički podijeljenoj, gdje je katastrofalni rat podijelio građanstvo još tridesetih godina dvadesetog stoljeća, takve podjele i drugačija gledanja na davne događaje ne znače i mogućnost izbijanja nasilja, sukoba, rata. Nijedan političar ili medij ne sugeriše takvu eskalaciju u duboko podijeljenom društvu Španije, jer postoji odgovornost za javnu riječ.
Eksperti UN-a nedavno su upozorili na opasnost usvajanja takozvanih „harmonizirajućih zakona“ u Španiji, koji bi mogli biti u suprotnosti sa međunarodnim standardima ljudskih prava.
Naime, nakon što je socijalistička vlada na državnom nivou prije dvije godine usvojila „Zakon o demokratskom sjećanju“, kojim su nastojali osigurati pravdu i dignitet žrtvama građanskog rata i diktature u Španiji, u tri regije gdje su na vlasti desničari i krajnji desničari dizajnirani su zakoni kojima bi se razvodnili pokušaji sa državnog nivoa o stvaranju date DNA kojom bi se omogućilo lociranje ostataka žrtava, njihovo identificiranje, i zabranile ekstremne grupe koje glorifikuju diktatora Francisca Franca.
Zamijene li se imena i periodi te države, skoro je identična situacija kao u Bosni i Hercegovini. Umjesto Republike Srpske ili Srbije, stoje Aragón, Castilla y León te Valencia. Vučićev SNS i Dodikov SNSD su u španskom slučaju Narodna partija i Vox.
Umjesto rezolucije generalne skupštine UN-a, stoji pismo troje specijalnih izvještača Ujedinjenih nacija iz oblasti zaštite ljudskih prava upućeno španskoj vladi, u kojem od nje zahtijevaju „striktno poštovanje međunarodnih standarda kojima se obezbjeđuje očuvanje istorijskog sjećanja na ozbiljna kršenja ljudskih prava“. Tekstualno ovo pismo eksperata nije nimalo disonantno sa nacrtom teksta rezolucije o Srebrenici.
Dakle, striktno poštovanje standarda ljudskih prava se očekuje od svake države članice, ma koliko društvo bilo podijeljeno po nekim svojim unutrašnjim šavovima. Međunarodni standardi ljudskih prava su univerzalni, iznad svake ideologije, religije ili etnije.
Zakoni predloženi u tri španske provincije ne karakteriziraju skoro četiri decenije Francove vladavinekao diktaturu. U jednoj provinciji bi internetska stranica lokalne vlade sa mapom masovnih grobova bila ugašena. Mnoge prepreke bile bi kreirane za asocijacije koje se fokusiraju svojim radom na istoriju sjećanja. U drugom slučaju se umjesto spominjanja stotina hiljada žrtava diktature Francisca Franca, u nacrtu zakona piše o „svim žrtvama društvenog, političkog i terorističkog nasilja te ideološkog i religioznog ugnjetavanja“. Cijela rečenica je upotrijebljena da bi se izbjegla jedna riječ koja u potpunosti opisuje zločin – diktatura. U Srebrenici ta riječ je – genocid.
Država ima obavezu prema žrtvama takvih zločina. Eksperti su u pismu španskoj vladi naveli da „neistraživanje i procesuiranje takvih prekršaja je samo po sebi neispunjavanje pravila iz međunarodnih ugovora o ljudskim pravima“. Poenta je da u slučajevima kada se takvi zločini ignorišu, podsjećaju iz UN-a, to je potencijalno važan faktor koji može doprinijeti ponavljanju zločina.
Još jedna paralela između Španije i Bosne i Hercegovine je vidljiva u sukobu državne i regionalne vlasti. Naime, vlada na državnom nivou Španije najavila je pravnu bitku sa regionalnim vlastima koje su pripremile „harmonizirajuće zakone“ pred Ustavnim sudom, Ujedinjenim nacijama, Evropskim parlamentom te Vijećem Evrope. „Regionalci“ sa desnice i krajnje desnice tvrde da je izvještaj u pismu iz UN-a pun nerazumijevanja, da je izvještaj laž. U takvoj interpretaciji pisma, događaja, činjenica, zločini se ili nisu desili, ili su ih „činile sve strane“. Zvuči poznato.
Razlika je, ipak, između dvije zemlje i dva društva prvenstveno u ponašanju političkih kasti, pa i strasti koja je prisutna u oba društva, ali koja nije dovoljna da inicira španske političare i medije da prijete nasiljem.
Dok se u Španiji spominje apelacija međunarodnim institucijama u slučaju neslaganja, u Bosni i Hercegovini te susjednoj Srbiji političari i državne institucije, ne sve doduše, učestalo spominju nasilje. Od inicijacije deklaracije o Srebrenici, političari, pogotovo u Srbiji, sa svom infrastrukturom države za podršku, ne susprežu se od povika na oprez, prijetnji nasiljem i upozorenja o mogućoj katastrofi.
Ovakve postavke se potom ogledaju u društvu koje dodatno cementira podjele i uzajamno nerazumijevanje. Različitost pogleda je bogatstvo, ali vrijednosti ljudskih prava su univerzalne i na njih se ne može gledati iz posebnih uglova. Vodeći stručnjaci UN-a upozorili su Španiju zbog postupaka regionalnih vlasti.
Odnos poštovanja i istorijskog sjećanja prema žrtvama u prošlosti je krucijalan za mirnu i pravednu budućnost društva bez obzira na ideološke razlike. Odnos istorijskog sjećanja prema genocidu u Srebrenici, baš kao i odnos prema diktaturi u Španiji, je bitan i zbog prošlosti, ali i zbog budućnosti.
————————————————————————————————————————————————————————————————————————–
Čitajte još:
VELIKA AFERA U ODŽAKU: Odbornik SNSD-a krao identitete građana za stranku Mile Marčete
—————————————————————————————————————————————————————————————————————————Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba
