Milorad Dodik za tri decenije na političkoj sceni u RS i BiH i obavljanja svih ključnih funkcija na entitetskom i državnom nivou optrčao je puni krug i vratio se tamo gdje je i bio 1996. godine – na funkciju predsjednika SNSD-a.
Način njegovog autokratskog vladanja i posljedice po ekonomiju i demokratske procese bit će još dugo predmet ozbiljnih analiza.
DIDIK VIŠE NEMA NIKAKVE INSTITUCIONALNE INGERENCIJE
No, nakon što mu je pravomoćnom presudom Suda BiH izrečena šestogodišnja zabrana vršenja bilo koje političke funkcije u vlasti, bh. entitet Republika Srpska čeka raspisivanje i provođenje vanrednih izbora za entitetskog predsjednika.
Na potezu je Centralna izborna komisija BiH koja mora u roku od 90 dana donijeti odluku o raspisivanju vanrednih izbora za predsjednika RS, a sami izbori moraju se provesti u roku od najmanje 30 i najduže 90 dana.
Pred Republikom Srpskom je sada krajnje turbulentan period jer treba imati na umu da je od trenutka izricanja pravosnažne presude Dodiku u više navrata javno prijetio da neće dozvoliti da se izbori održe u entitetu Republika Srpska i da će narediti policiji RS da njihovo održavanje zabrani.
Formalno, Dodik više nema nikakvu ingerenciju nad bilo kojim nivoom vlasti u RS-u, ali niko nema ni iluziju da će i dalje nastojati držati kontrolu putem svojih stranačkih kadrova i koalicijskih partnera SNSD-a nad svim ključnim segmentima vlasti, pa je nezahvalno i procjenjivati kakve se sve opstrukcije mogu očekivati.

„Vjerujem da je Milorad Dodik u ovoj situaciji najopasniji, da se ponaša kao razularena ranjena zvijer jer ne želi da prihvati to da više ne može ostati na vlasti. Čini se da ne gleda kakvu štetu će napraviti svojim postupcima Republici Srpskoj i njenom narodu. Međutim, iskreno se nadam da ćemo svi zajedno smoći snage da se sve ovo završi na najbolji mogući način“, ocijenila je Zagorka Grahovac, poslanica Liste za pravdu i red u Narodnoj skupštini RS
Ali bez obzira na sve RS mora dobiti novog predsjednika. Ko će to biti, hoće li umjesto opstrukcije izbora SNSD sa svojom koalicijom imati kandidata i ima li opozicija šansu da ove izbore dobije, otvorena su pitanja.
Za opoziciju u RS, iako se epilog sa Dodikovim političkim krajem očekivao, vanredni izbori dolaze u krajnje izazovnom vremenu. U SDS-u je turbulentno nakon što je lider te stranke Milan Miličević bio prinuđen da podnese ostavku. Ko će ga zamijeniti – još uvijek je neizvjesno, pogotovo jer su na sceni u stranci sada izjednačene dvije struje.
Jedna želi samostalan put stranke koju predvode kadrovi koji podržavaju Miličevića, a predvodi ih gradonačelnik Bijeljine Ljubiša Petrović.
Druga je iz istočnog dijela RS, u kojoj dominiraju Marinko Božović, gradonačelnik Istočnog Sarajeva i Ognjen Bodiroga, poslanik SDS u Narodnoj skupštini RS, i njihovi su pogledi više uprti u Srbiju ka Aleksandru Vučiću, te se više bave nadom i vjerom da će ih prihvatiti kao relevantnog političkog partnera s ove strane Drine negoli stanjem u RS-u.

Ono što je jedino pozitivno jeste da, iako SDS ne podržava mandat visokog predstavnika Christiana Schmidta i protivi se njegovom „intervencionizmu“, svjesni su da se real politika mora uvažavati.
NI DRAŠKO NE PRIZNAJE “DA SE SRBINU SUDI”
Početkom ove nedjelje najavljeno je da će opozicija, bez PDP-a, na vanredne izbore izaći sa zajedničkim kandidatom. Jezgro opozicije, uz SDS, čine Pokret za pravdu i red Nebojše Vukanovića, te Narodni front Jelene Trivić.
Iako je bilo nezvanično najavljeno da će to biti formalizovano, te da bi to trebao biti kadar SDS-a, u vrijeme pisanja ovog teksta još nije održan njihov zajednički sastanak niti utvrđeno ko bi išao u utrku za predsjednika RS.
Novinar Željko Raljić smatra da je vrlo teško da opozicijski kandidat uspije pobijediti na izborima, „iako bi to bilo dobro i za njih i za građane“.

„Opozicija je poprilično nespremna jer je SNSD sve učinio da ih natjera, uz pomoć režimskih medija, da se više brane od njihovih napada da su izdajnici, nego da afirmiraju svoje stavove. Ta vrsta politike ne može dati dobre rezultate“, kaže za Valter Raljić.
Svakako treba napomenuti, a to podvlači i naš sugovornik, da je Dodik iako razvlašten i dalje je na čelu SNSD-a i „drži sve konce u svojim rukama“. To je, pojašnjava Raljić, potvrđeno i ostavkom (iznuđenom) premijera Radovana Viškovića, pa RS osim što nema predsjednika, sada nema ni Vladu niti shodno Ustavu RS može dobiti novu jer samo entitetski predsjednik može da Narodnoj skupštini ponudi mandatara.
Ali opozicija koja je od vlasti izložena kontinuiranoj stigmatizaciji i čija svaka politička akcija koja je imala za cilj normalizaciju stanja u BiH ili odbijanje da Dodika izjednače sa RS-o se tretira kao izdajnička, a ništa manji problem nije ni PDP od kada je na njegovo čelo došao Draško Stanivuković.
Ako je i bilo sumnji o njegovoj simbiozi sa SNSD-om, sve maske su spale nakon pravosnažne presude Dodiku i odluke CIK-a kojim mu je oduzet mandat. U svim svojim istupima Stanivuković je, ponavljajući režimsku (čitaj Dodikovu mantru) žestoko napadao visokog predstavnika i samog Dodika izjednačavao sa RS-om.
Slijedom toga usprotivio se i održavanju vanrednih izbora za predsjednika RS-a, te je tako 7. avgusta izjavio da ni jedna politička organizacija ne treba učestvovati na prijevremenim izborima u RS.

Stanivuković je ovo izjavio nakon sjednice Predsjedništva PDP-a nakon koje je poručio kako je presuda Sud BiH protiv Milorada Dodika „pravno nasilje koje kompromituje legitimitet izbora“, te da PDP neće dati legitimitet „nametnutom političkom scenariju“.
„Mi ne priznamo da se Srbinu, našim institucijama tako skida glava, da to radi neko sa strane“, izjavio je Stanivuković i dodao da ne želi da bude kandidat.
„Ako su nekog smijeniti stranci, osudili sudije Bošnjaci i vi idete na izbore, to znači da ste dio toga. Ne želim. Idemo na redovne izbore“, rekao je Stanivuković.
Zanimljivo je svakako i da je dodao da, „ako se već izbori moraju održati“, PDP kao rješenje nudi „uključivanje akademske zajednice koja bi predložila jednog, nepolitičkog kandidata prihvatljivog za sve strane“.
„Zato smo ponudili racionalno rješenje da se akademska zajednica uključi i predloži jednog, nestranačkog kandidata prihvatljivog za sve, bez koalicija i trgovine, već kao prelazno rješenje do redovnih izbora“, kazao je Stanivuković.
HOĆE LI SE PDP POCIJEPATI
U RS-u, u kojoj su političke podjele toliko duboke, a razmimoilaženja nepremostiva i jasna i najvećem laiku, ali ne i Stanivukoviću i većem dijelu PDP-a, sve je logičnije pitanje da li se ta partija polako ali sigurno približava vlasti, ma kako to njen predsjednik negira, krijući se iza navodnih interesa RS-a i njenih građana.
Suprotno mišljenje, barem javno, ima samo Igor Crnadak, šef poslaničkog kluba PDP-a u Narodnoj skupštini. Crnadak je pozvao predsjednika parlamenta Nenada Stevandića da bez odlaganja sazove sjednicu Kolegija NSRS-a, kako bi mogla početi procedura izbora vršioca dužnosti predsjednika Republike Srpske.
„Što brža uspostava pune funkcionalnosti svih naših institucija je u ovom trenutku najveći interes Republike Srpske“, naveo je Crnadak.

Podsjetio je da se to zadnji put desilo 2007. godine, kada je iznenada preminuo predsjednik Milan Jelić.
„Tada su se održali prijevremeni izbori za predsjednika RS, kao što će se održati i ove godine, ali ostaje problem što danas nemamo čak ni naznaku ko će obavljati dužnost predsjednika do izbora novog“, rekao je Crnadak.
Raljić, referirajući se na Stanivukovićeve izjave, ističe da nije siguran da u RS bilo koja partija sebi može da dozvoli luksuz da ne izađe na izbore.
„Mislim da će doći do podjela u PDP-u upravo oko ovog pitanja. Milorad Dodik iza sebe ruši sve mostove i pitanje je hoće li mu u tome Draško Stanivuković pomoći“, ističe Raljić te podsjeća da, iako nakon ostavke Viškovića Dodik nije spominjao mogućnost vlade nacionalnog jedinstva, jasno je želi da mu se pridruži opozicija, odnosno PDP.
I na koncu – jedno od ključnih pitanja je da li se iza navodne zaštite institucija RS, pa slijedom toga i Milorada Dodika, krije Stanivukovićev strah od izlaska na vanredne izbore za predsjednika RS.
Iako je nakon sjednice Predsjedništva PDP-a izjavio da je „jedan od najjačih, ako ne i najjačih političara u RS“, podršku građana nije iskušao dalje od utrke za gradonačelnika Banjaluke, odnosno izvan te izborne jedinice.
„Stanivuković zaista nema podršku najvećeg dijela opozicije. Istovremeno, postoji mogućnost da ako se kandiduje za predsjednika RS – i izgubi – to bi značilo i njegov politički kraj za redovne opšte izbore 2026. godine, na koje cilja u utrci za predsjednika RS“, smatra Raljić.
Stoga su sve karte kada je u pitanju ko će ići i ko će biti kandidat na vanrednim izborima za predsjednika RS otvorene. Hoće li se i koliko ova politička agonija dugo nastaviti – zavisi i od CIK-a BiH. Što brže bude donesena odluka o raspisivanju izbora – to će svi morati izaći na čistac s imenima kandidata.
Bez novog predsjednika RS nema ni nove Vlade, a sve se to u ovako složenoj ekonomsko-socijalnoj situaciji lomi preko leđa građana.
——————————————————————————————————————————————————————————————————————
Pročitajte još:
NEZIR PIVIĆ, ZENIČKI „AGREGAT“: Premijer i profesor pet predmeta kao simbol političko-akademske moći
—————————————————————————————————————————————————————————————————————–
Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba
—————————————————————————————————————————————————————————————————————–
CERTIFIKAT JOURNALISM TRUST INITIATIVE
Valterportal je nosilac certifikata Inicijative novinarskog povjerenja (Journalism Trust Initiative/JTI), koja definira poštivanje i primjenu etičkih standarda i međunarodnih standarda pouzdanosti. JTI je mehanizam pouzdanosti zasnovan na ISO standardu koji je na inicijativu Reportera bez granica (RSF) razvio panel od 130 međunarodnih stručnjaka pod okriljem Evropskog odbora za standardizaciju (CEN). Nezavisna revizorska kuća Deloitte je certificirala Valterportal prema programu JTI i CWA 17493:2019.

—————————————————————————————————————————————————————————————————————–













