Najviši vrh Europe smatra se najpristupačnijim od „Sedam vrhova” uspinjača vodi do 3.658 metara, standardna ruta tehnički nije zahtjevna, a na vrh se stigne u manje od sedam dana. Upravo je ta reputacija njegovo najsmrtonosnije svojstvo. Godišnje na Elbrusu pogine između 15 i 30 ljudi, a rekordne 2004. bilo ih je 48. Na popisu žrtava nisu početnici, nego majstori sporta, osvajači najvećih vrhova svijeta i vodiči s desetinama uspona na istu planinu.
Sedmeročlana skupina alpinista iz Bosne i Hercegovine krenula je 25. jula 2026. u uspon na Elbrus. Na visini od približno 5.100 metara zahvatila ih je snježna oluja. Preživjeli su samo dvojica.
Prema podacima ruskog Ministarstva za izvanredne situacije (MČS), poziv za pomoć zaprimljen je u 21:21 po moskovskom vremenu — skupina više nije mogla samostalno sići sa sedla planine. Jedan član ekspedicije uspio se spustiti sam i podignuti alarm; drugoga su pronašle spasilačke ekipe. Obojica su hospitalizirana.
Preživjeli su Haris Adilović i Kemal Vidimlić.
Poginuli su:
- dr. Meliha Čaušević, maksilofacijalna kirurginja Kantonalne bolnice Zenica
- Alma Okanović
- Denis Okanović
- Almir Krivdić
- Nermin Talam
Svi su iz Zenice. Alma i Denis Okanović bili su bračni par. Dvojica poginulih bili su članovi GSS-a Zenica, ostala trojica članovi Planinarskog društva „Vedro”.
Meliha Čaušević bila je dugogodišnja zaljubljenica u planine. U oktobru 2025., u godini u kojoj je proslavila pedeseti rođendan, popela se na 4.095 metara visoki Kinabalu u Maleziji i tada je predstavljena kao prva žena iz BiH koja je osvojila taj vrh.
Načelnik GSS-a Zenica Kenan Hrustanović, koji je potvrdio da su svi poginuli iz Zenice, izjavio je da bi i sam vjerojatno bio dio ekspedicije da ga u tome nije spriječila ozljeda koljena.
Iz Planinarskog društva „Vedro” objavili su da su njihovi članovi „nastradali radeći ono što najviše vole” i zamolili za poštovanje prema obiteljima.
Prema ruskim medijima, u potragu je bilo uključeno oko 16 do 18 spasilaca. Tijela su locirana, no evakuacija je u jednom trenutku morala biti prekinuta zbog vremena. Nalaze se na tzv. sedlu Elbrusa, na oko 5.350 metara nadmorske visine, i bit će spuštena kada uvjeti dopuste. MČS je objavio snimke s terena koji pokazuju uvjete u kojima spasioci rade.
Veleposlanstvo BiH u Ruskoj Federaciji i Ministarstvo vanjskih poslova BiH rade na organizaciji transporta tijela.
Lokalni vodiči navode da su uvjeti na početku uspona bili relativno povoljni. Vrijeme se, međutim, naglo pogoršalo: brzina vjetra prvo je dosezala oko 45 kilometara na sat, a do jutra je pojačala na približno 70.
Iz Elbruskog visokogorskog potražno-spasilačkog odreda MČS-a poslije su za RIA Novosti ocijenili da skupina nije uzela u obzir promjenu vremenskih uvjeta i da se trebala odmah vratiti.
Istražni komitet Ruske Federacije za Kabardino-Balkariju otvorio je istragu; predsjednik Komiteta Aleksandar Bastrikin naložio je pokretanje postupka radi utvrđivanja okolnosti. Ruski alpinisti koji su komentirali slučaj kao vjerojatni uzrok navode pogrešnu procjenu u lošem vremenu.
U skupini je, prema izvorima blizu GSS-a, bilo i iskusnih planinara koji su ranije osvajali visoke vrhove, ali i onih koji nisu imali iskustva na tim visinama. Prema informacijama koje prenose mediji, članovi ekspedicije uplatili su aranžman još godinu ranije, uz izdatak od oko 3.000 KM po osobi, i prolazili pripreme.
Napomena o nerazjašnjenom detalju: MČS je u prvoj objavi govorio o „registriranoj skupini” od šest ljudi, dok RIA Novosti citira Elbruski spasilački odred da je skupina išla bez pratnje vodiča, i da ih je bilo sedam. Informacija o unaprijed plaćenom aranžmanu dodatno komplicira pitanje je li i kakvu vodičku pratnju skupina imala. To će vjerojatno biti jedno od središnjih pitanja istrage.
Elbrus je ugasli stratovulkan u zapadnom dijelu Kavkaza, u ruskoj republici Kabardino-Balkariji. Ima dva vrha: zapadni od 5.642 metra i istočni od 5.621 metra. Ako se granica Europe i Azije vodi Glavnim kavkaskim hrpom ili južnije, Elbrus je najviši vrh Europe i Rusije — i jedan od „Sedam vrhova”, najviših tačaka sedam kontinenata.
Vulkan je star oko 2,5 mmiliona godina; posljednja poznata erupcija zbila se oko 50. godine naše ere.
Paradoks Elbrusa je u tome što se smatra najlakšim od Sedam vrhova. S južne strane postoji razvijena infrastruktura: uspinjača doseže 3.658 metara, ratraci nose penjače još više, a na putu su planinske kolibe. Standardna ruta tehnički nije zahtjevna i većina ljudi na vrh stigne u manje od sedam dana.
Upravo ta reputacija je problem. Na Elbrus se penju uredski radnici, penzioneri i tinejdžeri koji na 5.600 metara nikada nisu bili. U sezoni, prema podacima MČS-a, uspon dnevno pokušava 400 do 500 ljudi. Godišnje se na planinu podigne oko 25.000 ljudi, od čega je oko 15 posto stranaca — najčešće Talijani, Turci, Nijemci, Kinezi i Indijci. Značajan dio njih uspon ne registrira kod MČS-a, što znači da spasioci ne znaju gdje ih tražiti.
Ako se primijeni konzervativni raspon od 15 do 30 poginulih godišnje, u dvadeset godina (2006.–2026.) na Elbrusu je poginulo približno 300 do 600 ljudi. Realna brojka najvjerojatnije je u gornjoj polovici tog raspona, jer podaci MČS-a iz posljednjih godina pokazuju rast — broj poginulih stranaca na Elbrusu udvostručio se u tri godine do 2025.
Elbrus tako po broju žrtava stoji u istom redu s Mont Blancom i Matterhornom, gdje se ponavlja identičan mehanizam: velika popularnost plus percepcija da je uspon lagan.
Izvor: N1
