Slučaj “Generalštab”
—————————————————–
Nije čest slučaj vidjeti ministra na optuženičkoj klupi. Dešavalo se u novijoj istoriji Srbije da prvo daju ostavke, pa onda da završe na sudu. Da ne ulazimo daleko i tako ne skrenemo s teme, najsvježiji primjer su ostavke ministara Gorana Vesića, koji je vodio resor građevine i Tomislava Momirovića, kojem je Aleksandar Vučić na upravljanje dao Ministarstvo trgovine, a onom istom građevinom je upravljao dvije godine prije.
Oni su ostavke dali nakon pada nadstrešnice novosadske Željezničke stanice, da bi potom bili predmetima istrage, kako tužilaštva u Novom Sadu, tako i onog u Beogradu. Više od godinu poslije, oba bivša ministra su na slobodi. Taj slučaj kao da je razbudio uspavano pravosuđe, jer nije se moglo sakriti očiglednost koja je dovela do pogibije 16 ljudi, a i građani su, kao nikad do tad tražili odgovornost, što se posebno odnosi na studente.
HISTORIJA JE MAJKA PONAVLJANJA
Ako su se na tom slučaju mogli primijetiti zameci postojanja pravosudne vlasti, onakve kakva je definisana Ustavom, a koja je odvojena od izvršne i koja garantuje samostalnost, onda je priča sa zgradom Generalštaba definitivno potvrdila da u pravosuđu ipak ima i nekih ljudi koji su spremni uhvatiti se u koštac sa SNS “mašinerijom” koja je svoje pipke rasplela u sve segmente života.
Ali prvo malo istorije.
Kompleks zgrada Generalštaba u Beogradu (Ulica Kneza Miloša) građen je od 1955. do 1965. godine prema projektu arhitekte Nikole Dobrovića koji je inspiraciju za kaskadni oblik zgrada pronašao u kanjonu Sutjeske. Onda su došle mračne 90-te godine i iz te zgrade su upućivana naređenja i jedinice ka Vukovaru, da bi joj slavu u potpunosti, čak i bukvalno, srušile bombe NATO saveza 1999. godine.

U svom obraćanju sudu, gdje je naš ministar, kog ćemo imenovati kasnije, sjedio na optuženičkoj klupi, advokat Dragan Palibrk je rekao da to nije zgrada već “ruševina koji su NATO zlikovci srušili na ceo naš narod”, kao da se on plaši da će mu se srušiti na glavu.
Možda da podsjetimo da 16 ljudi koji su stradali u Novom Sadu nisu stigli ni da se uplaše, a već su bili pod teretom nekoliko desetina tona betona. A onda se našao investitor. Ne za Željezničku stanicu, iako se ni to u nekoj budućnosti ne bi trebalo isključiti, već za Generalštab.
Tako je u maju 2024. godine, agencija Rojters objavila je da je navodno potpisan ugovor države Srbije i firme Jareda Kushnera, inače zeta američkog predsjednika Donalda Trumpa, po kom se njegovoj firmi daje na 99-godišnji zakup prostora na kojoj je zgrada Generalštaba.
Postojao je jedan problem, jer je 2005. godine zgrada proglašena kulturnim dobrom i kao takva nije mogla biti predmetom nikakve trgovine. Moglo se samo razmišljati o njenoj obnovi i vraćanju u prvobitno stanje.
Ali, ne budimo smiješni, jer kad je jedna takva odredba mogla bit smetnja ozbiljnoj vlasti kojoj nije smetnja ni Ustav, a gdje će biti smetnja odrednica “kulturno dobro”?
NIKOLA SELAKOVIĆ I ZAINTERESOVANOST TRUMPOVOG ZETA
Igrom slučaja, baš kad je Trumpov zet iskazao interes za “revitalizaciju” Generalštaba, na čelu Ministarstva kulture nalazio se naš ministar, Nikola Selaković, provjereni SNS kadar, vjeran partijski vojnik, za čijeg ministrovanja je uspješno skinuto svojstvo “kulturnog dobra” sa zgrade Generalštaba.
A onda je v.d. direktora Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture Goran Vasić, dakle ne onaj Vesić, nije greška, priznao da je falsifikovao prijedlog za donošenje odluke o prestanku svojstva kulturnog dobra Generalštaba.
Na skupu ispred Ustavnog suda u Beogradu tužilački saradnik Rade Bajić iz Javnog tužilaštva za organizovani kriminal (TOK) je rekao da su krajem 2024. godine primili anonimnu krivičnu prijavu u vezi sumnje da su najviši predstavnici izvršne vlasti, koji su od 2022. do 2024. godine bili na čelnim pozicijama ukupno četiri ministarstva i nekoliko drugih organa državne uprave, izvršili brojne zloupotrebe i falsifikovanja u cilju protivustavnog i protuzakonitog ukidanja svojstva kulturnog dobra zgradama Generalštaba u Beogradu.

Sve to je dovelo do optužnice koja tereti Selakovića, ali i još troje državnih službenika, među kojima je i Vasić, da su nizom nezakonitih radnji sačinili dokument lažnog sadržaja, koji je poslužio vlastima da zgradi Generalštaba, oštećenoj u NATO bombardovanju, skinu zaštitu kulturnog dobra.
Kako radi SNS “mašinerija” – pokazalo se na ovom primjeru, jer je Vlada Srbije ubrzo nakon toga usvojila tzv. lex specialis, zakon kojim se potvrđuje ukidanje kulturnog dobra, i smetnje da Trampov zet dođe više nije bilo. Ili se barem tako mislilo.

Tužilaštvo je formiralo predmet, što je dovelo do odustajanja Trumpovog zeta, a u trenucima dok se radilo na prikupljanju dokaza na stepenicama ispred ulaza u Skupštinu Srbije Uglješa Mrdić, poslanik SNS-a, koji je ujedno i predsjednik skupštinskog Odbora za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu, započeo je štrajk glađu. Igrokaz je trajao 11 dana, a nakon zamolbe od strane precednika, Mrdić je prekinuo štrajk koji je započeo kako bi ukazao na anomalije u pravosuđu.
Tom prilikom, potcrtajmo to još jednom, predsjednik skupštinskog Odbora za pravosuđe je izjavio:
“Prekinuo sam sa štrajk glađu, nastaviću da se borim, kao što sam i najavio. Nastaviću da se borim kao predsednik skupštinskog odbora za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu, kao narodni poslanik. Tražiću izmenu seta pravosudnih zakona, boriću se na politički način u Parlamentu, ne bi li na taj način isterao svoju borbu za istinu i pravdu do kraja. Srbiji je potrebna reorganizacija i Tužilaštva i Sudstva i moramo da vratimo oteto Tužilaštvo pod kontrolu države. Tužilaštvo i deo Sudstva koje je oteto od države treba da se vrati pod kontrolu države Srbije u skladu sa Ustavom Republike Srbije. Narod u Srbiji je željan istine i pravde i moj zadatak je da i u narednom periodu dam svoj doprinos.”
KAKO JE TUŽILAŠTVO “UDARILO NA DRŽAVU” – A DRŽAVA JE VUČIĆ
Dva mjeseca poslije pojavio se sa prijedlogom izmjena pet pravosudnih zakona koji su od milja nazvani “Mrdićevi zakoni”, koji su potom, po hitnom postupku, bez prethodne javne rasprave i usvojeni u Skupštini Srbije.

Ključne kritike se odnose na smanjenje samostalnosti tužilaštva, što se posebno odnosi na TOK. Dobar dio tužilaca u TOK-u je upućen iz drugih tužilaštava, a novi zakoni će ih vratiti “tamo gdje im je mjesto”, pa se očekuje da se smanje kapaciteti TOK-a samim tim što će se drastično smanjiti broj uposlenih. Treba li reći da su upravo tužioci TOK-a istraživali i nadstrešnicu i Generalštab?
Suštinu seta zakona ipak je najbolje objasnio sam predlagač, gostujući na jednoj od režimskih televizija, rekavši:
“Udarili su na državu. Zato što su krenuli sa hapšenjem ministara iz SNS-a. Zato što su hteli, na kraju, da uhapse predsednika Vučića, da budemo otvoreni. Krenuli su da hapse ljude, hteli su da sprovedu obojenu revoluciju do kraja i da sruše državu”.
A država, to je precednik koji se sam nudio za hapšenje, tvrdeći da će sve pomilovati, jer da je sve to usmjereno baš protiv njega.
I pored svega toga, prvo ročište je održano u Sudu za organizovani kriminal, uz prisustvo svih optuženih. I to možda zvuči ohrabrujuće, ali sam proces u sudnici je pokazao svu bahatost vlasti, ali i činjenicu da se optužbe ne boje.
Pet advokata, a najglasniji je bio Dragan Palibrk kog smo već spominjali, a kog javnost koja je pratila suđenja za ratne zločine zna da je on zastupao optužene u slučajevima Škorpioni (ubistva civila u Hrvatskoj), Šakali (zatvorenici u BiH), Gnjilanska grupa (incident u KiM) i Suva Reka (masakr Srba na KiM).
Duga linija kontinuiteta branjenja zločina, reći ćete.
Ono na šta su ukazivali je da šteta nije načinjena, a ako je već ima, da je načinjena Srbiji jer je propala ogromna investicija koja je trebala zaposliti, kako rekoše, čak oko 40.000 ljudi, kao i da je to bila prilika da se poboljšaju odnosi sa SAD, itd itd. Posebno su ukazivali da ne može TOK da bude iznad zakona, a zakon, odnosno onaj lex specialis, kojim je ukinuto kulturno dobro, postoji i sad nije važno kako je do toga došlo.
I sa tim pravosuđe sad treba da ima posla. Novim usvojenim zakonima jasno im je dato do znanja da se moraju staviti u službu države, a država je, znamo to sad, precednik.
Koliko će ova odmazda biti uspješna – zavisi i od odluke Ustavnog suda koji zakone može osporiti. Zato je ispred tog suda i održavan protest, a ni u Briselu ne gledaju blagonaklono na njih. Kakav god bio rasplet događaja, ne treba očekivati da će na tome stati i da će suđenje nastaviti bez dalje opstrukcije, pa i prijetnji tužiocima, jer to je modus na kom ova vlast i opstaje toliko dugo.
A oni svoje igrače ne puštaju, niti oni mogu izaći kad požele. Mogu se skloniti provremeno, ućutati, bez pojavljivanja u javnosti, što čine nekadašnji ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović, ali i prvi predsjednik SNS-a i bivši predsjednik Srbije, Tomislav Nikolić.
Ukoliko poželite da se izvučete, postoji način.
Prije svih navedenih postojala je osoba koja se zvala Vladimir Cvijan. Važio je za pouzdanu osobu, pravnika koji se često isticao u javnosti i branio svoje pretpostavljene – od Borisa Tadića, preko Tomislava Nikolića, do Aleksandra Vučića. Jednako bahato kao i osobe u sudnici.

Onda su drugi preuzeli ulogu pasa, a Cvijan je naprasno nestao. Tri godine ga nigdje bilo nije, da bi se ispostavilo da je mrtav. Slučajno su mu našlo grobno mjesto na kom mu ni prezime nije ispisano, već samo ime.
Ispostavilo se da je Cvijan podnosio krivičnu prijavu protiv precednika, jer da ga je ovaj fizički napao, ali tužba je obijena. Pojedini mediji objavljivali su i da se Veljko Belivuk nudio da kao svjedok saradnik kaže šta zna o ubistvima Olivera Ivanovića, ali i Vladimira Cvijana.
Sve o čemu pričamo za sad su samo pretpostavke. Naše je samo da ukažemo, a na vama da izvučete zaključak. Ne insinuiramo, jer nevini su dok se ne dokaže suprotno. Baš kao i Selaković. Pod uslovom da se dozvoli dokazivanje suprotnog.
—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-
Pročitajte još:
RAVNO DO DNA: Osam mjeseci pred izbore počela utrka za Predsjedništvo BiH
—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-
Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba
—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-
CERTIFIKAT JOURNALISM TRUST INITIATIVE
Valterportal je nosilac certifikata Inicijative novinarskog povjerenja (Journalism Trust Initiative/JTI), koja definira poštivanje i primjenu etičkih standarda i međunarodnih standarda pouzdanosti. JTI je mehanizam pouzdanosti zasnovan na ISO standardu koji je na inicijativu Reportera bez granica (RSF) razvio panel od 130 međunarodnih stručnjaka pod okriljem Evropskog odbora za standardizaciju (CEN). Nezavisna revizorska kuća Deloitte je certificirala Valterportal prema programu JTI i CWA 17493:2019.

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-












